Vaza
Statična
ko spomenik na kiši
držala je Nebo
skriveno
u laticama
žuta vaza
replika
cvjetnih sagova
odšaputanih istina
mirisa ljeta
cvjetajuć osmijesima
… k’o jutro na
dlanu tvome
Al RECI MI…
ZNAM tko si
ne predstavljaj se zalud
moja ponoćna uspavanko
i ne pitaj me otkud
san mi usred dana
iza sunčevih brana duge
i ne spominji sudbe druge
meni je naš usud na mjeru
ne analiziraj o svemu
pred nekim se zrcalima zatvaraju oči
i ne pitaj
otkud te poznajem
rasanjena zoro moja
ti si otok mojih mora
budnica snova mojih
ta znam te duŽe nego što postojim
od prije svog rođenja
o tebi nepoznanica nemam
al molim te
PRIJE NEGO svane
reci mi
…tko sam JA!
