Ako ne dođem večeras,
a vjerojatno hoću.
Zatvori za sobom
prozore
da kiše ne potope
našu tajnu arku,
sljepljenu od kristala noći.
Ako ne dođem ujutro,
a vjerovatno hoću
neka tvoje
oči
upiju i za me
ostatke čežnji
rasutih po podu.
Vjerojatno hoću
ali ako ne dođem
zalij suncokrete
da se jutra
imaju gdje buditi.
I nemoj mi suditi
ako ne dođem
i navijestim tako
kraj epohe
naših tajnih susreta
na prizidama jave.
Netko mora
ovu
priču
kraju privesti
i dati srcu počinka.
Dovoljno hrabra
ipak
ujutro neću doći.
Suza će ti obznaniti
kraj jednog sna
što se predugo po
nama zvao.
…i nije mi žao,
nije mi više ni stalo,
umorna od ove bajke,
budna isplovljavam
u nova mora.
Skoro će zora
…zatvori prozore!
