Izbor uvijek otkriva karakter, a karakter je sudbina o čemu su nas učili stari grčki pjesnici i o čemu je onih dalekih dana pjevao Jhony Štulić (kojega bih unatoč svim spoznajama o njemu pa čak i njegovim ograničenjima), osobno radije vidio na čelu Ministarstva kulture od one koju je izabrao navodno desni hrvatski mandatar.
Za Tomislavcity bpz.ba piše Marko Tokić
Kad sam pisao o tome da je u Hrvatskoj na izborima pobijedio hrvatski lijevi politički centar (nasuprot jugoslavenskoj desnici) nisam znao da sam se prevario, jer ovih se dana uvjeravam da je pobjedu odnijela možda tek (a i to daj Bože) hrvatskija frakcija SKH.
Upravlja li Vladimir Šeks procesima u HDZ-u? Pita se, ovih dana, navodna javnost, a on vrlo dobro zna da ne upravlja. Ne upravljaju zemljama čak ni parlamenti i vlade, jer to neprispodobivi Vlado zna (da ne kažem znade) – nego, gremiji. Oni i Vladom (i vladama) upravljaju, ta tko bi to bolje znao od njega Kralja Litre Vladimira: locirati, identificirati, uhititi i transferirati. I zar vi mislite da bi Vlado to rekao da mu nije rečena da mora reći kao i mnogo toga drugog što nama je Vlado priopćio i priopćava. Nije zgodno biti Vlado. Vlado je samo jedan, ali vrijedan. Drago mi je kad se, unatoč svemu (magli i buci svakodnevnice i medija) neke stvari i neke osobe ogole do istine. Ah, da ipak sam preveliki optimist: dobro bi bilo kad bi on bio izuzetak (i samo jedan, ali namnožilo se toga…) pa se bojim buke u eteru, ali dobro je čuti da gremiji imaju loše glasnogovornike i često krivo (možda zbog rakije) prenesu ono što im je rečeno da trebaju reći. Loše pamte još brže zaboravljaju, al se ispravljaju sluge pokorne i uvijek iznova kastori dragi poljube ruku ili čak nogu koja ih gazi, ali i mazi; još davno je Kranjčević razotkrio tu divnu metodu: najlakše k cilju podvita repa – a cilj je uvijek bio i ostao: pečena masna i slasna kobasa – čak i kad je nema Kastor se nada… repićem maše umilno prase misleći na se brinući za se (čak i kad kobasa više nije ni masna ni slasna kao prije Kastor se čisto navike radi umilno spusti, nakloni, plazi…).
Nakon što je Šeks izabrao Plenkovića (ili mu je rečeno da ga treba izabrati, a svi klimoglavci klimnuli, da ne kažem čime), razgalamio se Vlado hrvatskim eterom i otkriva tajne zločinačke organizacije: Karamarko, Brkić, Čuljak koji su Njega, zamislite Njega izbacit htjeli iz igre, a on još ko čigra; Njega mladca za živa starca (mislim Manolića koji još uvijek, i da li, nepozvan dođe – ko vuk). A onda su izabrali najmlađeg od njih, mislim Plenkovića mlađeg. A onda je on (to već znate). A onda je izabrao Plemky. A što da se kaže?! Čudo!!!
Nakon tajnih pregovora (i predgovora) konačno Plemky morade reći. I nema kraja antifa sreći: kako je ovo divan dan. Opet ko nekad agitprop kreće, koje li radosti, koje li sreće. Iako se Plenkyjev izbor krivo dovodi u pitanje problematiziranjem onoga kojega nije izabrao, mislim da je to manje bitno. Nebitno, čak!? Hasanbegović kao hrvatski centar (slijedeći vlastiti i hrvatski pravac) kudikamo će za našu stvar važniji biti u Hrvatskom državnom saboru. I bit će, glas. I moći će jad i intelektualna bijeda, s vremena na vrijeme, ako ništa drugo istinu čuti. A istina ako je vođena ljubavlju – oslobađa! I taj glas će uz potporu još nekih (Glasnović, Esih, Culej…) svjedočiti da još Hrvatska ni propala (jer sjetimo se one matoševski utješne: I dok je srca bit će Croatie).
Ali… Plemkyjev izbor.
Mnogo je važnije koga je Plemky izabrao. Ne bih problematizirao mnoge (s nekima bih u drugim okolnostima čak i bio suglasan), ali neke ipak moram… Kujundžić? Zašto je sporan?! Imoćanin, Hrvat, znalac. Sve to je Zora Sudnjeg Dana, ali… Ako je netko otišao da bi Zorom rasvijetlio pute i osporio navodno samo retorički, a ne stvarni, Karamarkov povratak Tuđmanu i onda dočekao Karamarkov pad i povratak u mili HDZ-e; i odmah nakon toga u prvoj svečanoj izjavi zazvao povratak Jadranke Kosor nešto duboko s tom političkom glavom ne može biti zdravo niti uredu. U pozadini mora biti neka duboka patologija. Ako smo Jadranki kao i mnogima oprostili Kumrovec (i sve u vezi s njim, uostalom kao i mnogima), kako joj oprostiti ljubljanske avanture nakon izlaska iz HDZ-a s Mesketom i Budom Lončarom, kako joj oprostiti izlazak na izbore s Yusipovićem i Čačićem (i sve ono što ih uopće može povezati s njima). Ili se nekima sve i bezuvjetno oprašta. I sve i bezuvjetno mogu. I pripada li i sam Kujundžić istom krugu?
Martina Dalić?! Još jedan bijeg iz HDZ-a (navodno Karamarkova) i veliki povratak. Slavodobitan. Kamo je otišla? Gdje je bila? I postoji li sukob interesa ako ste do jučer bili gdje ste bili i branili interese Zlatnog Teleta (pardon njegova Gazde ili gazda), a sad kao navodno bi trebali od njegova utjecaja štititi hrvatski narod i hrvatsku državu. Ili će i narod i država se staviti u funkciju istih gazda i istih interesa? I ima li tu sukoba interesa ili je sukob interesa samo kad istom Gazdi (odnosno gazdama) netko ne odgovara i ne stavi se u funkciju njegovih (pardon, njihovih) ciljeva?
I šećer na kraju: Nina Obuljen. Ne stoga jer je trebao biti izabran Hasanbegović. Ima Hrvata u kulturi, kao i u nekulturi. I upravo je nekultura ili možda bolje reći kontrakultura (s nakulturanjcima, antifama i sličnim likovima) nasuprot ministru koji je pokušao uvesti red zahtijevala njezin izbor (nadajući se njezinoj zaštiti i daljnjem financiranju protuhrvatskih i protudržavnih projekata u nastavku započete razgradnje hrvatskog kulturnog identiteta). I Plenky bira. Opredjeljujući se za Ninu. Ogoljen. Fali li dječak, da uzvikne: Car je gol.
Light (ne znam ni kako se to piše, ali lajt što bi se reklo razblažena verzija istog) SKH nepovratno trijumfira na hrvatskoj političkoj sceni. Još jedan krug Croslavije (što bi rekao Glasnović). Kad je Sanader izabran… Sjeća li te se veličanje dragoga Ive? I svi mi koji smo iskazivali dužni oprez bijasmo proglašavani neprijateljima države i naroda. Kada se sve ono što smo govorili u samom trenutku njegova izbora potvrdilo počele su razne priče a Ivo je stavljen na stup srama i pljuvan ponajviše upravo od onih koje mu niste mogli iz, da ne kažem čega, izvući. Svi ti uguzi tada su počeli priče o tome kako ih je, navodno, Ivo zaveo govorom na rivi. Da im čovjek povjeruje!? Pa čime ih je onda zaveo Karamarko? I niti mjesec poslije toga mlađahni Plemky? Ili se radi o nečem posve trivijalnom, da ne budem previše grub izgleda da je bezglavo mnoštvo u HDZ-u državotvornu misao (opće dobro i hrvatske interese zamijenilo s već poznatim imt-om: ima li mene tu).
Što je činiti?
Imaju li domoljubi snage da se bez otvaranja arhiva i uspostave popisa služnika bivših službi zlosretne države kao i uspostave popisa svih onih koji su se, u ovom vremenu, prikopčali na službe drugih država ili uključili u suvremene samoupravne interesne zajednice (umrežene navodno čovjekoljubne organizacije internacionalnog tipa); može li se, daklem, bez tih spoznaja (i popisa) zaštititi od tih i takvih likova i može li se uopće više organizirati zdravo i uistinu državotvorna organizacija čestitih ljudi.
