Antički grčki filozof Heraklit o iskustvu svijeta koji nas okružuje mudro reče: „Panta rei!“ – Sve teče! Ovaj mudroljubac sve stvoreno zamišlja poput rijeke u koju nikada dvaput ne ulazimo. Rijeka koja teče neprestano se mijenja i prolazi s novom vodom, te se nikada ne kupamo u istoj rijeci.
Uz svijet i biološki se kao ljudi neprestano mijenjamo jer rastemo i sazrijevamo, dok se svakih sedam godina izmjenjuju stanice organizma. Čovjekov tjelesni rast trebao bi pratiti duševni i duhovni razvoj i sazrijevanje. Na tome bi kao ljudi neprestano trebali raditi, kako bi izrasli u zrele i cjelovite osobe. (Zagreb, 15. listopada 2016.)
ŠIBA
Jedan od simbola nasilja od samog djetinjstva je šiba! Po riječima mudrog čovjeka „šiba nije izišla iz raja, ali je mnoge do njega dovela“. Ni u kom slučaju ne treba zagovarati niti opravdavati nasilje u odgoju, ali držim kad u tome ne pomažu lijepe riječi, razgovor i uvjeravanje kako šiba može biti pomoćno sredstvo u razumskim granicama. (Zagreb, 19. listopada 2016.)
ZNANJE NA OSOBNOM ISKUSTVU
Lako je drugima davati dobre savjete, ali ne i sam ih živjeti! I to poput doktora znanosti koji je za dugogodišnjega životnog vijeka bio dobrog zdravlja, te preko svojih knjiga drugima dijelio savjete o strpljivosti u podnošenju bolesti, patnje i trpljenja. Ali pred vlastitu smrt kad je obolio i na koži iskusio trpljenje, jedan ga je od njegovih prijatelja upozorio na savjete koje je drugima širokogrudno dijelio pa da i sam bude takav. Na to čovjek od znanja i knjige ironično reče: „Mu pusti to sada!“ Uz sve knjiško znanje najbolje se uči iz osobnog iskustva i na vlastitoj koži, iako je školarina skupa! (Zagreb, 15. listopada 2016.)
NAJVAŽNIJA SPOREDNA STVAR?!
Masmediji i javno mnijenje forsiraju i nameću stav svima, prema kovanici: „Najvažnija sporedna stvar svakog čovjeka je nogomet!“ „O ukusima se ne raspravlja!“, rekli bi stari Latini. Narod to izriče riječima: „Sto ljudi, sto ćudi!“ Rekli bi: „Koliko ljudi toliko ljubavi i hobija!“ Imam slobodu potvrditi: „Osobno su mi ljubav prema pisanju i glazbi, najvažnije sporedne stvari na svijetu!“ (Zagreb, 19. listopada 2016.)
TAKSISTOVO „POŠTENJE“
Taksist vam pod izlikom poštenja i zemljaka kod kraće vožnje dadne popusta da bi vas „navukao“, ali uskoro kod duge relacije to je vratio i zaradio dvostruko više. Iskoristio je zgodu do odredišta, umjesto kraćim voziti dužim putem. Svakoga se može prevariti jednom, ali ako se to ponovi problem je u nama samima! (Zagreb, 18. listopada 2016.)
ŽIVOTNI SMISAO NA PUTU DO CILJA
Pokatkad nam možda izgleda kako smo usamljeni među ljudima koji nas okružuju, neprihvaćeni u društvu i svijetu, te upadamo u stanje depresije i zbunjeno se pitamo: „Kako to da nas nitko ne razumije i ne nalazimo svoje mjesto pod ‘kapom nebeskom’?“ Ipak, dobro bi bilo zapitati se: „Koliko mi sami doprinosima da nas ljudi takvima doživljavaju i uzrokujemo osjećaj neprihvaćenosti i beznađa?“ Jer i u najvećim životnim poteškoćama, ljudi preživljavaju zahvaljujući smislu koji ih drži i vodi na putu k cilju! (Zagreb, 9. listopada 2016.)
NEMIRNA I DOBRA DJECA I MLADI
Redovito smo zabrinuti ponašanjem nemirne i hiperaktivne djece i mladih u školi i društvu koji izazivaju probleme, dok mirne i neupadljive držimo uzornim i primjernim. Ljudi od struke ipak upozoravaju kako nemirnoća i problemi znaju biti sastavni dijelovi kod odrastanja i sazrijevanja osobe koji se vremenom smiruju i nestaju, dok bi se više trebali zabrinuti za one tihe i povučene, koji svoje pravo stanje i osjećaje prikrivaju u sebi i ne pokazuju na vani. Jer takvi su češće podložni upadanju u besmisao, depresiju i samoubojstvo što se tek naknadno očituje. (Zagreb, 10. listopada 2016.)
POTICAJNE MISLI
Najpodmukliji način ponižavanja je ismijavanje i izvrgavanje ruglu drugih. Ovakvim se načinom najčešće služe maloumni bezumnici, kojima je najbolji odgovor šutnja. Veliki ljudi šale se ponajprije na svoj račun kao i na račun drugih, ali ne dopuštaju da ih kratkoumne budale ismijavaju i izvrgavaju podsmjesima. (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Kako bi se netko poslužio ironijom u ophođenju potrebna je veća naobrazba, te su joj i skloniji intelektualci. (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Roda i ševa
Kod govora djeci o načinu dolaska na svijet, uobičajilo se uzimati sliku ptice selice rode. Kao da je toliko teško razumljivo izreći i objasniti, jednostavnim dječjim govorom domaće ptice ševe?! (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Suze su nešto najveće što možemo dati poslije krvi. Jer plakati znači biti čovjek, a ne
biti slabić! (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Oko nas mnoštvo uzornih vjernika katolika, a pozovite ih na propise, red i odgovornost kojima ste i sami podložni ne čudite se ako vam se u lice usprotive, izviču, prozovu nenormalnim luđakom te prekinu svaki odnos i komunikaciju jer nije po njihovoj volji i zamisli. (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Ispričati se onom koji nas je navikao i nazvao luđakom jer smo ga pozvali na propise kojima smo i sami podložni pa se žalio da smo ga uvrijedili, znak je duhovne zrelosti, stabilnosti i snage. Pružiti ruku onom koji nas je i fizički napadao, znak je opraštanja i želje da se ne osvećujemo i produžujemo osvetu provodeći vlastitu pravdu. (Zagreb, 11. listopada 2016.)
Za kršćane koji su kršteni ali su vremenom „pušteni“ te se time pred drugima hvale, ismijavajući svetinje dok se nadaju njihovu blagoslovu kad upadnu u nevolje, bolje bi bilo da im blagoslovljena voda nikad čelo nije niti dotakla. (Zagreb, 12. listopada 2016.)
Narod s pravom kaže: „Sve ti smeta kao staroj curi usidjelici!“ Napose kad se takva nalazi u klimakterijskoj menopauzi, dok je hormoni more i tjeraju kamo ne bi htjela. Osobi s neostvarenim majčinstvom, nezadovoljnoj i nezadovoljenoj, svatko postaje krivac njene vlastite promašenosti ako joj se nađe na putu. (Zagreb, 13. listopada 2016.)
Kad se ne ponašamo ili ne činimo po nečijoj volji, želji i zamisli, ljudi nam znaju reći kako su se u nas kao osobu razočarali! Zar ne bismo izdali svoje principe, ideale i vlastitu slobodu, kad bi se okrenuli od njih i krenuli protiv nas samih? Zar smo dužni bilo koga fascinirati? (Zagreb, 13. listopada 2016.)
Kako jadno izgledaju ljudi koji su se do jučer držali veličinama za obnašanja važnije službe i ponašali uznosito poput diktatora, a najednom se pored nas nađu skrušeno pokušavajući zadobiti pozornost i pažnju dok ih ignoriramo uz ironični podsmijeh jer ništa bolje nakon svega i nisu zaslužili. (Zagreb, 13. listopada 2016.)
Oni koji su se uzdizali a na nas jer im nismo bili po volji iz svega glasa skičali kako smo za njih mrtvi i da više ne postojimo, nakon što nenadano padnu „s trona“, odjednom nestanu iz našeg života i postanu neznatni u našim očima. (Zagreb, U noći 14. listopada 2016.)
Ne dopusti nikome da uzima sebi za pravo zbog bilo kakvih zasluga na tebi provoditi samovolju, osobne namisli i oduzimati slobodu izbora. (Zagreb, 14. listopada 2016.)
Nikome ne dajte na sebe i na svoje dostojanstvo a osobito šizofreno-posesivnim budalama kojih ima na pretek, makar imali doktorat znanosti ili bili na vlasti, te uvijek budite spremni na samoobranu. (Zagreb, 14. listopada 2016.)
Ima onih koji osobne i poslovne nesposobnosti i neuspjehe pripisuju nadnaravnim silama, te traže krivce u drugima. (Zagreb, 15. listopada 2016.)
Svaka škola uzletna je staza za samostalni život i „let“. (Zagreb, 15. listopada 2016.)
(Ne)ljudi koji imaju siromašan ili nikakav vlastiti život, guraju nos u živote drugih oko sebe. (Zagreb, 15. listopada 2016.)
Slabo ili ni malo pomažu parfemi i osvježivači prostora, kad su (ne)ljudi okuženi smradovi i šire smutnju! (Zagreb, 15. listopada 2016.)
Tko ima silu uspostavlja svoju pravdu i kroji pravednost, dok ćemo imati onoliko prava koliko ga sami uspijemo izboriti. (Zagreb, 17. listopada 2016.)
Mnogi rado zabadaju nos u naš život ili bi se miješali u ono što jesmo i radimo, sve dok im ne stavimo granicu ili ne pokažemo zube. Ipak, mnogo je toga do nas samih! (Zagreb, 19. listopada 2016.)
Ljudi znaju biti dobri, darežljivi i miroljubivi, ali isto tako zli, zavidni i osvetoljubivi. Čega će u njima biti više i koje će sklonosti prevagnuti, ovisi čemu pridaju važnosti, te više u sebi podržavaju i „hrane“. (Zagreb, 20. listopada 2016.)
fra Mate Tadić bpz.ba
