Slomljen sam…
Rasut…
Ne znam ni kuda sve,
Posvuda…
Rasuta mi duša…
Zašto?
Izdaše me najbliži,
Izdaše me rođeni,
Prosuše otrov na mene…
Prvo nevjerica…
Pa spoznaja…
Pa ljutnja…
Pa bijes..
Tuga…
Kako? Zašto?
Od kud sjeme
mržnje u rođenima?
Od kud crne riječi na jezicima?
Od kud i zašto laž ?
Zar im je teška njhova istina?
Zar je ego veći od ljubavi?
Zar je moguće toliko sebičan biti
Da rođeno žrtvuješ?
Za slavu svoju?
Za tuđu lažnu pažnju…
Za zrno licemjernih riječi,
Koje su zakleti neprijatelj istini..
Za igranje anđela i đavla?
Jesam li u igrama prijestolja?
U ring sam bačen,
a bez želje za tom
niskom borbom…
Nisam od njih..nisam od tih…
I ne želim biti..
Što li sam,tko li sam im?
Jesam li slučajan??
A kunem se
Ni pogled oštar nikad
Uputio nisam…
Zašto?
A i ne želim znati…
Više nije živo
To njihovo…
A ni tuga moja nije živa…
Crta je podvučena…
Ne povlači se riječ izrečena…
I više me ne boli ZAŠTO…
Neka sada bude njihovo ZAŠTO…
Jer mir mi udahnuše
Oni koji me vole…
Onih malo mojih,
Sada zaista malo mojih…
Koje i ja volim…
Koji mi natrag dušu
Sastaviše,vjeru u ljubav vratiše..
Koji mi šavove moje zacjeljuju…
Oni mi ostaše,da me vole,
I da ih volim…da im vjerujem…
I ne,nisam slučajan…
Ovdje sam zbog tih malo mojih…
Jelena DM
