U ovo suncem okupano jutro kad sve miriše na proljeće,na ljubav,na dan darovan tebi..meni svim ženama svjeta ,na dan koji pokreće ljubav ,radost u srcu,osmjeh na licu
Mama
Nemogu a da ne pomislim na tebe
Jutro je
A ja kao davno prije
Ispod starog čardaka
Tu na okrajku, gdje rosa kristalima mije svaku travku
Ljubičicu tražim između dva kamena..
Jer
Znam koliko si voljela ljubičasti cjetak mali
Teško je mama bez tebe
Tvoj glas
Tvoja ljubav
Tvoja ruka
Zastanem, u plavetnilu neba tražim tvoj lik
Tebe mama, koja si dala život životu
Tebi, koja si u svakom mome pokretu
Hvala ti za one tihe, skoro nečujne rječi:
“izbori se sa tugom”
Možda se ljutiš na mene
Kad sam tužna
Kad zaplačem
Da
Teško je mama bez tebe
Vilo moja,ljubim te !!
autor: Janja Previšić
