SINE MOJ
Studena zima
mjesec studeni
olujni vjetrovi
nebom studene glase donijeli
snovi istinom pretočeni
I kiše pijane pljuštale nemilo
cvjetne livade,ptica poj
sve…baš sve stalo u danu tom
Crnilom oblak tamu nanio
život nam srušio,
svijeća sunca ugasila sjaj
Razigran dječak mal
java il’san
postao svoj
ostao samo moj
pogled djeteta,osmijeha žar
ljubav se pretakala
iz dana u dan.
Bol si ljubio
sa njom se družio
makadam putem hodio
osmjeh prijatelj bio
prođe kroz život sve
naviru sjećanja kroz dane te
Brzaci rijeke život ti prate
lađu usidrio,
bure života utišao
uzdanico srca moga
uzdanico oca svoga
Buran život imao
mjesec ti jastuk bio
kristalnom rosom umivao
i ptice nebeske plesale bal
Na putu tvom procvala ruža
latice ko vino zastiru lice
osmijehom je zalijevaj
poljupcima darivaj
Rijeku života zapljuskuje val
na putu tvom nek sunce nikad
ne izgubi sjaj.
Sine moj
autor:Janja Previšić
