Jesu li se Hrvati doselili na ovakav način?

0
732

Ovih smo se dana zapitali kako je izgledalo naše slavno Doseljenje. Jesmo li stigli pomorskim putovima, kao što su helenski kolonizatori doplovili na naše otoke? Ili smo ipak doputovali kroz Vrata naroda, pješice kroz šikaru, poput današnjih imigranata?

Teško mi je zamisliti te hrvatske avanturiste, koji su u stoljeću sedmom krenuli u nepoznato. Svi narodi bježali su iz tadašnjeg kalifata, samo su Hrvati jurili u famozni Avarski kaganat. Pregazili su Dunav i onako gladni i bosi kod nekog avarskog ringa žicali komadić suhe konjetine. Sve mladi momci. Jedan pobjegao od vojne obveze, a drugi od cure u drugom stanju. Kuda vi momci? Evo smo stigli na rad. A ono, neradnik do pastira koji bježi od stada, i pastir do ratara bez motike. Prijatelji dragi, mi Avari opsjedamo Carigrad i nemamo vremena za vaše socijalne slučajeve! Vratite se vi natrag u svoju vlastitu vukojebinu! Avarima je odmah bilo jasno da će za opsade Carigrada gladni Hrvati krasti po avarskim lovištima. I tako su se hrvatski mladići našli negdje između. Naprijed Avari i Carigrad, a otraga njihove zaručnice! Birajući manju opasnost, krenuli su dalje. Kako su hrvatske cure pristizale budale s kojima su zanijele, junaci su panično išli sve dalje i tako se spustili do Jadrana, i to je taj naš slavni Dolazak, ovjekovječen u mnogim umjetničkim djelima. Nismo Avare potukli u bitci, kako je zapisano u carskim knjigama, nego je Avare otjerala naša glad. Budućnost uvijek pripada gladnima. Iz toga nam valja izvući valjanu pouku. Glede našeg Doseljenja, stalno se ponavlja pitanje kako je inicirano? Je li bizantski imperator Herakleios zatražio pomoć Hrvata ili se radilo o nekakvom sličnom obavještajnom uplitanju tog vremena? Nikakvo čudo da su ovih dana od nekuda izronili Avari i vraćaju Hrvatima milo za drago.

Da obavještajnim igrama nema kraja dokazuju aktualni protuhrvatski dogovori oko imigrantske krize. Čudilo me što se Srbija ne buni protiv mađarske žičane ograde, kad ono, Srbi i Mađari dogovorili su se da imigrante preusmjeri u Hrvatsku. Trenutno su otvoreni granični prijelazi iz Srbije za Mađarsku, a Srbija ipak sve izbjeglice šalje za Hrvatsku. Ne bi me iznenadilo da se ograda za Srbiju proizvela u Srbiji. Razotkrio se nacistički sadržaj Unije, koja traži da se ljudi zaustave, a propusti roba. Srbijanski premijer AVučić traži da Hrvatska propusti i robu i imigrante. Mađari također traže da roba ide, ali su nam oteli vlak. Nitko ne želi ostati u Hrvatskoj, pa niti Hrvati, a Europska komisija traži da prolazne migrante registriramo baš u Hrvatskoj, nakon čega bi ih morali zbrinuti Hrvati. Znamo što to kod nas znači – nesretnike bi usmjerili da prekopavaju kante za smeće. Ali, gospodo Nijemci, prepolovite svoju socijalnu pomoć i problem je riješen. Nijemci su najprije imigrantima glumatali prijatelje, a kada su imigranti počeli pristizati, Nijemci su pokazali svoje drugo lice. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere traži da Hrvatska poštuje dublinsku proceduru, a za cijelu seobu okidač je bilo njemačko odustajanje od Dublinskog ugovora, posebno za sirijske izbjeglice. Njemačka je obavještajno provaljena.

Konverzija vjere u terorizam

Ovih je dana posve razotkrivena iluzija o slobodnom tržištu. Vidimo da su snažnije zemlje otvorene samo za robu koja im životno nedostaje i da tu prestaje svaka slobodna konkurentnost. Slobodno tržište radne snage suspendirano je i u granicama Unije. Snažnije članice prihvaćaju mlade, zdrave, obrazovane i lijepe osobe, a svi ostali marš van! Niti podzemlje više nije autonomno – resursi za proizvodnju narkotika dignuti su na razinu crnog zlata. Za tržište narkotika vode se obavještajni i drugi ratovi. Velike sile razvile su oblike državnog terorizma. Kuda svrstati korporacijske topologije i globalizacijske procese? Zapad potiče i sve druge oblike terorizma, koji je postao novi oblik reketa. Koristi se za generiranje kriza, proizvodnju ratova, ovladavanje tuđim resursima i prodaju zaštite. Je li Zapad konačno proizveo zlo gore od totalitarizma, koje neće samo tako pasti? Fašizam je potican do njegovog sloma, sovjetski komunizam kanaliziran je u imperijalnu i imperijalističku opciju, sve se to dalo srušiti izvana i iznutra, dok je terorizam nešto neiskorjenjivo. I još nosi svoj šarm borbe protiv modernog carstva. Američki State Department pokušao je svima nama prodati likvidaciju Osame bin Ladena kao nekakvo ubojstvo Hitlera na vrijeme, ali vidimo da je Treći svjetski rat počeo i da mu neće biti kraja. Osama bin Laden likvidiran je zbog svoje autonomije u odnosu na interese Zapada. Dok nam vjerski vođe i predstavnici najrazvijenijih “demokracija” prodaju svoju pornografiju ljudske i božje plemenitosti, otraga se vode bespoštedni vjerski ratovi, unutar velikih religija i jedne protiv druge. Proizveden je profesionalni aktivizam “dobronamjernih” osoba, koje su postale nepodnošljivo nametničko društveno zlo, koje u konačnici otvaraju prostor terorizmu, kolonizaciji i društvenoj represiji. To više nije kontrolirani kaos i to nas sve brine.

Svaka budućnost realizira se kao teza o prošlosti. Europa je postala kršćanska u jednom dugom procesu, da bi u konačnici odbila deklarirati takve vrijednosti kao svoje temeljne. Kada Hrvatska uskoro postane pretežito muslimanska, jedva da ćemo to primijetiti, jer će se takva prevaga dogoditi postupno, u uvjetima nove tehnologije, novog načina života, i novih društvenih podjela. Lako za Križarske ratove i srednjovjekovno spaljivanje vještica, pojavit će se problemi kršćanske konzistentnosti, pa i civilizacijske održivosti kršćanstva, u novim uvjetima ugroze. Čudit ćemo se kako je netko mogao biti kršćanin. Kao što reče Nietzsche, kako se plemenit čovjek može klanjati Razapetom? Susjed vam razvali šamarčinu, a vi okrenete drugi obraz! To nije normalno! Uvaljali su nam kršćanstvo i od tada nas svi šamaraju. Prije toga smo mi šamarali druge. Lijepu našu zaposjeli smo prije nego što smo postali kršćani! Svakih 7 stoljeća kod nas su se događale korjenite promjene. Najprije smo se 7 stoljeća prije Isusa pokrenuli iz svoje iranske Pradomovine. U Isusovo vrijeme pojavili smo se u Palestini, tek da na Golgoti posvjedočimo Muku na križu, da bi 7 stoljeća kasnije stigli do Jadrana, možda i doplovili? I onda su 7 stoljeća kasnije Turci potisnuli Hrvate. Evo je prošlo još 7 stoljeća, pa je nekakav red da ovaj prostor konačno postane Europska Palestina, koja će imati prekrasnu budućnost u susjedstvu Sarajevske džamahirije i Beogradskog pašaluka.

TV serija “Podmetanje” S21E15

Novi milenij počeo je kao famozni teroristički 9/11, za koji još uvijek ne znamo kako se dogodio. Različite teorije urote prikazuju rušenje newyorških Blizanaca kao podmetanje State Departmenta za potrebe bespoštedne kampanje protiv islamskog terorizma. Stoljetni problem opstojnosti Izraela pridonio je kompliciranju svjetskih odnosa. Pretvara se u nekakav ireverzibilni Holokaust. Nova formacija EU-a ekonomski je i strateški zaustavljena kroz Arapsko proljeće i generiranje ekonomskih i financijskih kriza na suprotnoj strani Mediterana. Danas je nemoguće sakriti činjenicu da je sirijsko-irački Kalifat proizvod Zapada. Svi ti procesi, uključujući ratove na Balkanu i u Ukrajini, svaki na svoj način, pridodaju se prikrivenom ratu protiv Njemačke. Aktualna seoba naroda izravno je destabiliziranje Unije, koje ruši njene sumnjive temelje. Možete formirati stotinu novih unija, ali će britanska otočka politika ostati strogo u okvirima svojih davno postavljenih strateških ciljeva, a oni su uglavnom u suprotnosti s interesom kontinenta.

Ovih dana u našoj Slavoniji u izravnom TV prijenosu pratimo jezovit reality shaw, kao nekakav inverzni ISIL. Na tisuće mladih islamskih pacifista, koji su završili školovanje, maršira prema groblju zvanom Njemačka, bježeći ispred mobilizacije i svojih cura u umiruću Europu, koja opet glumi da ne treba njihovu demografsku injekciju. Njemački skauti mudro izdvajaju kvalitetnije i ljepše primjerke, po mogućnosti obrazovane, pa bi bila pravda da tako trefe islamske fundamentaliste. Kao i 40-ih godina prošlog stoljeća, lošiju robu ostavljaju u Hrvatskoj. Neizorane ledine Slavonije prizivaju radišne ruke, ali se čini da imigranti bježe od lopate i konkretnog posla. Kompjutorski eksperti! Sve je to jedan nesporazum, jer nitko ne želi u Njemačkoj crnčiti, nego sjesti na njemačku visoku socijalnu pomoć. Zanimljive su izjave predsjednice i premijera Hrvatske o ulasku imigranta u Hrvatsku kroz šikare. Oprostite gospodo, birali smo vas da te iste šikare pretvorite u oranice! Ne treba previdjeti neobičnu činjenicu da se samo jedan imigrant predstavio kao homoseksualac. Da se dogodilo suprotno, da su se svi imigranti deklarirali kao homoseksualci, Europska unija bi posve otvorila svoje granice, i dočekala imigrante raširenih ruku. Ne bi to bila ovakva mučna seoba naroda nego raskošna gay parada. Nego, što je s kućnim ljubimcima? Od 100 tisuća doseljenika nitko nema cucka niti mačku. A glume visoku civilizaciju! Tko ne voli životinje, ne voli ljude! A ako netko danas glumi da voli ljude, taj je neiskreni prevarant i providan društveni nametnik, koji nam sjedi na grbači i prima izuzetno visoku “socijalnu pomoć” za ponavljanje potrošenih floskula.

Nakon što su imigranti stigli do Slovenije, lažni ljevičar Slavoj Žižek pjeva drugu pjesmu: “Moramo napustiti ideju da je rasistički ili profašistički braniti svoj način života”. Ideju? Zar na toj platformi nisu provedeni teški ratni zločini? Moramo biti oprezni i prepoznati nove protuhrvatske kampanje. Prisjetimo se koje je obmane u svezi posljednje agresije na Hrvatsku i BiH proizveo triper roman “Kao da me nema” Slavenke Drakulić o ljubavi zatočene muslimanke i srpskog čuvara hotspota. Nakon Drakulićkinog razumijevanja za srpske divljake u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH (koju je prepoznala kao apstraktni rat muškaraca protiv žena), ista ovih dana pledira za naše razumijevanje prema imigrantima, zapravo muškarcima, dok u sjevernim demokracijama, koje koristi kao svoj novi dom i postavlja kao civilizacijski uzor, pobjeđuju antiimigrantske stranke. Neke skandinavske zemlje zadržale su rasne zakone godinama nakon pada Hitlera. U skandinavskim je zemljama ne tako davno sustavno sterilizirano na desetke tisuća muslimanki i “obojenih žena” zbog rasne čistoće. Naravno da Drakulićka šuti o tome, jer bi u protivnom izgubila ugodnu poziciju društvenog arbitra za Balkan. Naprotiv, ona će iz perspektive rasističkog sjevera Europe očitati lekciju nama! Drakulićka kao i mnogi slični “autori” previđaju da je Hrvatska pružila utočište stotinama tisuća muslimanskih izbjeglica za vrijeme srbijanske agresije na BiH, zapravo za vrijeme invazije muškaraca na žene, kako je ona vidi, i da Hrvati nisu sterilizirali nikoga. Drakulićka je jedna od “vještica iz Ria”, kako je Slaven Letica hrabro nazvao skupinu domaćih feministica, koje nad Hrvatskom pridržavaju tuđe povećalo.

Poremećena budućnost

Aktualna tema imigranata potisnula je sve ostale. Scenaristi panično prepravljaju svoje perverzne sage o ljubavi parova s različitim bolestima i tjelesnim oštećenjima. Koga još zanima međuetnička zaljubljenost, na koju se sve više gleda kao na humanističku pornografiju? Svijet nam još uvijek želi držati lekcije, pa se nagrađuju nekakvi zvizdani, a zapravo su takve teme dokaz potrošenosti i bezidejnosti autora. Poznati imigrant iz Travnika naglo je zašutio. Zašto smo ga registrirali u Hrvatskoj? Nikako da se riješimo dobro plaćenih i visoko pozicioniranih štetočina. Novost na tržištu su šeherezade iz muslimanskih kolona. Mlada šijitkinja Fatima iz plemena Alavita zagledala se u sredovječnog sirijskog sunita Muharema, koji se namjerava probiti do Njemačke i tamo saviti sigurno bračno gnijezdo, zapravo destinaciju visoke socijalne pomoći. Prije dvadesetak godina Muharem je bio mudžahedin na ovome prostoru, pa ga vuče Bosna Ponosna, tako da njegova zaručnica iz Sirije u konačnici stiže u Sarajevo. Sudbina je neizbježna, jer se Muharem na kraju zaljubio u turistkinju iz Berlina, a Fatima se tiho vratila u Iran, umjesto da jednostavno s djetetom prijeđe u Lijepu našu. Kao da je nema. Suza suzu goni. Plačem danima. Cijelu ovu “seobu muškaraca i žena” usmjeravaju tajne službe, a na svoje dolazi i filmska industrija – srcedrapajuće priče počinju na turskim plažama, pa prelaze na čarobni Lezbos, grčki otok znakovitog imena, a onda brodica prelazi Egejsko more, pada makedonska tužaljka, i evo žednih i gladnih zaljubljenika u Lijepoj našoj. Ispod takve pornografije ljubavi i humanosti vlada okrutno carstvo trgovine ljudima, koje razotkrivaju nesretnici ugušeni u hladnjačama, kao nekakva referenca na Hudu jamu budućnosti, (vidi tekst u okviru).

Izbjeglička prošlost

Što se dogodilo u rasponu od 100 godina? Zgodno je što se danas putovanje kroz vrijeme gleda kao pitanje odluke. Evo sam se jednostavno prebacio u 1942. Hrvati su upoznati s preuzetim obvezama glede plemenitih rasnih zakona tadašnje Eurozone. Masovno ubijanje Židova u Beču, Pešti, Beogradu i Ljubljani dovelo je do snažnog židovskog migracijskog vala prema NDH. Umjesto da na granicama NDH podignu ogradu s bodljikavom žicom, Hrvati su dopustili da dolazi i prolazi tko se sjeti. Njemački ministar Adolf Eichmann trebao je slobodne pruge za transport postrojbi, oružja i robe, pa i za kontingente Židova za Izrael. Hrvati su se i tada potvrdili na civilizacijskoj razini – netko je dodao vodu, drugi hranu, treći sokne, i na tome je ostalo. Židovima tog vremena nije bilo jasno zašto je suspendirana sloboda kretanja. U Berlinu je pala odluka o formiranju hotspota u Jasenovcu na polovici pruge od Zagreba do Beograda. Nijemci su u Gradišci načinili prihvatni centar za židovske imigrante iz Srbije, iz Mađarske i sa istoka – zdravi, mladi i radno sposobni Židovi upućeni su u radne pogone u Njemačkoj.

Kako se to radilo 1945. godine? Kako je izgledala partizanska humanost? Samo na ovome prostoru pokrenulo se oko milijun izbjeglica, ali su izostali hotspotovi – odmah se provodilo smaknuće. Kao i danas, Zapad je izbjeglice vraćao natrag. Antifašisti su ih najprije strvinarski opljačkali, otimajući im sve, pa i trulu odjeću i obuću. Većinu su nakon toga pobili, a oni koji su na vrijeme vikali “Za Staljina i Tita spremni” išli su na selekcijski Križni put. Neki od njih upućeni su u partizanski i komunistički hotspot u Jasenovcu. Noć se provodila u sendviču bodljikave žice, kojom bi se nabijena skupina jednostavno omotala, uz učinak ispitan u Hudoj jami – oni koji nisu mogli podnijeti stisnutost, sveopći smrad, zagušenje i kišu partizanske mokraće, penjali su se na drveće, a onda bi antifašist dohvatio strojnicu i streljivom protresao krošnju. Padaju Hrvati kao trule jabuke! Zatočenici su se prilagodili uvjetima – svoje ubijene gurnuli bi ispod sebe i konačno dobili prostora i zraka. Nikako mi nije jasno da iskusni antifašisti nisu isto isprobali u Tovarniku. Danas su značajno oprezniji, ali u duši jednako dobronamjerni. Tvrtko Dolić