Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskim i austrijskim vlastima, uhićen je 14. siječnja 1871. godine u kući obitelji Ante Garca koja ga je izdala, u Podosoju.
Inače Andrijica Šimić je rođen u Alagovcu župa Ružići, Grude, 22. studenoga1833. i legendarni je hrvatski hajduk. Svojim djelovanjem je postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (i austrijske i turske).
Imao ja brata i pet sestara. Već kao dijete radio je kmetovske poslove.
Kada je navršio dvadeset godina odlučio je postati hajduk i presretati turske karavane, trgovce i kiridžije. Napadao je najčešće na potezu Imotski-Vrlika ali išao i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa čak i Sarajeva i Travnika.
Andrijica je otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerojatno zašto ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka.
Vraćamo se na uhićenje, na današnji dan 1871.
Suđenje je počelo je 22. srpnja i bilo je do 31. srpnja, a zatim nastavljeno je od 1. do 8. kolovoza 1872. godine, te opet od 28. do 31. kolovoza 1872. godine.
Značajno je za povijest hrvatskog jezika i hrvatskog sudstva što je ovo bila prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji.
Osuđen je na doživotnu robiju, uz svoje mnoge suborce (koji su dobili od godinu do doživotne)
Trideset godina upućivane su molbe za pomilovanje austrougarskim vlastima, sa svih strana, i napokon, nakon 30 godina robije Kotarskome Sudu u Splitu stigla je vijest kako je Nj. V. Car i Kralj oprostio ostatak kazne Šimićeve rješenjem od 13. prosinca 1901. godine.
Iz Kopra (gdje je bio u zatvoru) doputovao je brodom u Split 17. prosinca 1901. godine, a dočekan je kao nacionalni junak. U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček.
Na jednome putovanju nenadano je preminuo u Runovićima, 5. veljače 1905. godine.
