Sudbina je projurila i zaustavila se na jezeru Val, pored najvećeg buškoblatskog sela Miši koje leži na obroncima Tušnice i ima najljepši pogled na opjevanu planinu Kamešnicu. Ugledala je Kristinu Batinić, mladu djevojku koja je izvodila bakinu kravu na ispašu, i Danijela Tokića, mladog avanturistu i strastvenog zaljubljenika u motore.
U trenutku kada se Kristina nalazila na polju, pored nje je sa svojim brdskim motorom projurio Danijel. Krava se uplaÅ¡ila i pobjegla, a Kristina je ljutito bacila Å¡tap iz ruke za mladićem na motoru i povikala na njega: “Äava te odnio, tebe i tvoj motorâ€. Daniel je nije Äuo, ali je primijetio Å¡to se dogodilo, vratio se, ispriÄao, a onda su zajedno kravu vratili na paÅ¡njak. Kasnije su se zaljubili, a potom i svoju ljubav ovo ljeto okrunili brakom u kamenoj crkvi sv. Ive Krstitelja u Podhumu.
PriÄa iz nekog romana? Filma? Ne, ovo je priÄa iz života, a život piÅ¡e najljepÅ¡e i najromantiÄnije priÄe. Kristina i Danijel su ispriÄali svoju priÄu svim gostima koji su doÅ¡li posvjedoÄiti ovu ljubav na njihovoj svadbenoj veÄeri u eko selu Grabovica, na obalama jezera. Snimili su kratak film i prikazali ga.
Bio je to trenutak koji je ovoj mladoj medicinskoj sestri promijenio život jer je iz rodnog mjesta otiÅ¡la za milijunski Berlin, grad u kojemu živi svoju ljubav i grad u kojemu su priÄe poput njene, vjerojatno rijetkost. Kristina je htjela studirati viÅ¡u medicinsku, ali umjesto na studij, njen ju je Danijel odveo u tuÄ‘inu. I nije joj žao, jer njihova je priÄa poput bajke, podsjeća na stara vremena kada su se mladići i djevojke upoznavali na livadama, poljima, paÅ¡njacima, Äuvajući svoja stada, kada su se sve boli i brige zaboravljale u pjesmama. I ma koliko ih gradski ploÄnici zadržavali, u njima će ostati taj trenutak sudbine vezan uz samo njihov život, uz njihov krÅ¡, Å¡iroko polje i jezero i njeno rodno Batinić brdo.
Zbog motora dokazivala ljubav suprugu!
Ali, kako je ovo ipak 21. stoljeće, moralo je u toj priÄi biti i neÄeg modernog. U ovom sluÄaju je to Danijelov motor oko kojeg se, Äini se, sudbina mota. Nedugo nakon vjenÄanja, Kristina je Danijelu morala opet dokazivati svoju ljubav. I to zbog motora.
Ovaj put je njen suprug Danijel odluÄio s bratom Ivanom i prijateljem Tomislavom Maglicom osvojiti vrh planine KameÅ¡nice. I to ne bi bilo nimalo Äudno da to nisu namjeravali uÄiniti vozeći se motorima do najviÅ¡eg vrha ove planine, vrha Konj, koji se nalazi na Äak 1856 m nadmorske visine. Djelovalo je to kao nemoguća misija jer put prema tom vrhu jedva je prohodan i za pjeÅ¡ake, kamoli za avanturiste s motorima. Kako do tamo pjeÅ¡acima treba oko Äetiri sata, Danijel, Ivan i Tomislav su pretpostavili da će njima trebati puno manje. Ipak, preraÄunali su se jer s motorima po uskim, strmim, obraslim bukvom i neprohodnim stazama, nepredvidljive planine treba puno viÅ¡e. Ovoj je trojki trebalo Äak dva dana. I to ne bilo kakva dva dana jer u jednom trenutku njihove avanutre “spaÅ¡avala†ih je žena.
Hladna noć na Pešinu vrilu!
Krenuli su oko podneva iz Podgradine, sa buÅ¡koblatske strane kuda se i obiÄni izletnici jedva uspinju. Svi koji su se penjali KameÅ¡nicom znaju koliko je težak taj put, s motorima nemoguć. U… prvi dio puta su utroÅ¡ili trostruko viÅ¡e vremena nego obiÄni izletnici. Do podnožja vrha KameÅ¡nice na PeÅ¡ino vrilo koje se nalazi na 1400 metara nadmorske visine, dolazi se za otprilike Äetiri sata. Njima je trebalo puno duže. Kada su stigli na PeÅ¡ino vrilo gdje se se nalazi kućica za odmor, već je poÄeo padati mrak. Kako je na toj uzvisini Äak i za sunÄanog dana hladno, a oni nisu imali prikladnu odjeću, nije im preostalo niÅ¡ta drugo nego da u pomoć pozovu ženu. Koga drugog nego Danijelovu Kristinu. Ona je nazvala brata, a brat kao i svaki brat će uÄiniti sve za svoju sestru, pa su se oboje uputili prema PeÅ¡inom vrilu i Kristininoj ljubavi. Donijeli su im odjeću i hranu, ali nastaviti put po noći ili se vratiti bilo je riskantno, pa su tu prespavali. Tako je Kristina opet potvrdila svoju ljubav prema suprugu koji obožava motore.
Uspjeli u nemogućoj misiji!
Kristina se sutradan s bratom vratila na BuÅ¡ko Blato, a njen suprug sa svojim bratom i prijateljem nastavio joÅ¡ suroviji put prema vrhu, put kojeg okružuju nerijetke provalije i goli kameni krÅ¡, a samim time i opasnost. Uspjeli su doći na Konj nakon viÅ¡e od tri sata, uz strahovite napore i opasne putove. Uz ženinu pomoć uÄinili su ono Å¡to nikada nikome nije uspilo– dovesti se motorima na najviÅ¡i vrh opasne KameÅ¡nice. Da ne postoje fotografije, vjerojatno ne bi nitko vjerovao u to Å¡to su uÄinili, jer do tada nije zabilježen niti jedan sluÄaj ovakvog osvajanja mitske planine. Trojac se vraćao s drugom, blažom stranom koja se spuÅ¡ta u Sinjsko polje i ima blažu vegetaciju.
Danijel je tako uÄinio neÅ¡to nezamislivo i upisao joÅ¡ jednu priÄu u svoj život. Naravno uz pomoć svoje drage. Tko zna, Å¡to ih Äeka, kakva priÄa iduće godine na BuÅ¡kom Blatu.
Ali KameÅ¡nica Äeka svoje avanturiste, one koje će je po prvi put pokuÅ¡ati osvojiti i one koji su je već osvajali. Obara rekorde, bez obzirom bilo proljeće, ljeto ili jesen. Ljudi se penju njenim strmim i opasnim stazama, a sve kako bi spoznali Äari legendarne planine.
Ganga hrvatskih iseljenika prolomila se sa vrha Kamešnice
KameÅ¡nica krije brojne staze do svog vrha. Sa sinjske je strane gola, a s BuÅ¡kog Blata bogata raslinjem. Vjekovima je opjevavana kao jedna od najljepÅ¡ih i najnepredvidljivijih planina. No, ponekad nanese tugu kao proÅ¡le godine, kad su od njenih lavina život izgubila dva splitska planinara. Po KameÅ¡nici su dobili imena i KamiÅ¡ari, pobunjenici protiv tuÄ‘inske vlasti, od kojih su najpoznatiji zadnji KamiÅ¡ari koji su nekoliko godina pružali otpor komunistiÄkoj vlasti nakon Drugog svjetskog rata.
Na samom njenom vrhu već se godinama susreću planinari i izletnici, mahom ÄŒesi, Slovenci, ali i Hrvati iz iseljeniÅ¡tva, iz NjemaÄke i Austrije, meÄ‘u njima i oni poznatiji: od svećenika do novinara. Ovo ih je ljeto bilo najviÅ¡e iz Frankfurta, Berlina i BeÄa. Fra Ante Marković Jojo, župnik Hrvatske katoliÄke misije Rüsselsheim, sa svojim je druÅ¡tvom putovao Äetiri i pol sata. S vrha KameÅ¡nice, odmah ispod Konja, zapjevali su gangu. A kad se ganga prolomi s najviÅ¡eg vrha Äarobne planine, i dotakne sve Å¡to pogledom možeÅ¡ dosegnuti…neopisiv je osjećaj..
Marijana Dokoza/ Stipe Puđa bpz.ba