Kad sam umoran, zaspim. Ne zaspem.
Riječ je o prezentu dvaju različitih glagola – zaspati i zasuti. Unatoč tomu što im infinitivi nisu slični, u prezentu većine lica razlikuje ih samo jedno slovo.
Govornici ih često zamjenjuju pa tako često možemo čuti „Zaspem kao top.“ umjesto „Zaspim kao top.“
U Anićevu Rječniku uz glagol zaspati nalazimo pojašnjenje: »iz budnog stanja prijeći u san, početi spavati, usnuti…«, a uz glagol zasuti stoji: »zatrpati koga ili što čime sipkim, baciti najedanput mnogo čega (npr. kamenja)«. U prenesenom značenju: »govoriti neprekidno, izreći mnogo riječi, ne dati drugome do riječi«.
Ukoliko popodne zaspem, budite mirni.
Tek kada djeca zaspu, mogu u miru čitati knjigu.
Ukoliko popodne zaspim, ostavite me spavati.
Tek kada djeca zaspe, mogu u miru čitati knjigu.
U njegovanu književnom jeziku valja ne miješati oblike dvaju glagola, nego ih treba razlikovati i pravilno rabiti kako bismo spriječili zabune u razumijevanju. Prije no što koga zaspete riječima, razmislite o njihovu značenju, a naravno i o posljedicama koje nepromišljene izjave mogu imati.
Ružica Tolić/Tomislavcity
