Iako nije humoristički list, u Večernjem listu se često može naletjeti na i te kako komičan članak. Naravno, riječ je o nenamjernoj komici. Takav je, recimo, članak izvjesne Sandre Veljković u Večernjem listu od 9. srpnja. Članak ima znakovit naslov – Civilno društvo i građani spriječili ”orbanizaciju” Hrvatske.
U članku se piše o tomu kako se Hrvatska našla na dnevnom redu odbora za europske poslove njemačkog Bundestaga zbog aktualne ”domaće političke situacije”. Zabrinuli se, eto, Nijemci zbog porasta nacionalizma u Hrvatskoj. Na sjednici se navodno moglo čuti da je dobro što Hrvatska nije otišla u ”smjeru neliberalne demokracije kakvu ima Madžarska”.
Svoje mišljenje o stanju u Hrvatskoj iznosi nam nezaobilazni Josip Juratović, neobrazovan i iznimno iritantan titoist u njemačkom Bundestagu. On kao veliki hrvatski uspjeh ističe to što su se ”civilno društvo i građani” suprotstavili radikalnom nacionalizmu kojega personificira ministar Hasanbegović. Osobito hvali izlazak 40 000 ljudi na ulicu u znak podrške Jokićevoj kurikularnoj reformi. Nekoliko stranica dalje Večernji donosi rezultate istraživanja iz kojih je razvidno da velika većina hrvatskih građana uopće ne zna što sadrži prijedlog Jokićeve kurikularne reforme. No, ni brine to Sandru Veljković ni Josipa Juratovića, važno je da se može mahati s ”velikim prosvjedom” u političke svrhe. Iskreno, većinu nedavno okupljenih na Trgu bana Jelačića nije zanimala reforma školstva niti su o njoj imali pojma, a nije ih ni bilo četrdeset tisuća.
>>Anarho-revolucionari Vladu pokušavaju rušiti na ulici
Uglavnom, sretni kakvi jesmo uspjeli smo za dlaku izbjeći orbanizaciju i vratiti se skute dobro nam poznate titoizacije. Blago nama! Madžari imaju postojan gospodarski rast, ukrotili su gramzivost banaka, riješili kredite u švicarcima, osigurali granice od ilegalnog priliva imigranata, vratili kršćanstvo u ustav… Sve grozota do grozote, politička nekorektnost do političke nekorektnosti! Ipak, nekako predmnijevam da bismo i mi Hrvati, kada bi nam se pružila prilika, rado birali orbanizaciju, a odrekli se, bez imalo žaljenja, ”milanovićizacije” ili ”plekovićizacije”. Na žalost, u hrvatskom političkom pejsažu Orbana ni na vidiku. Karamarko je, između ostalog, i pao stoga što nije imao hrabrosti ni potencijala da bude hrvatski Orban. Zato je smiješno što se nekoliko izoliranih pokušaja stanovite rekroatizacije Hrvatske proglašava nekakvom ”orbanizacijom”. A upravo je urnebesno što se ”orbanizacija”, to jest zalaganje što veći stupanj suverenosti u okviru EU, proglašava nečim lošim za zemlju.
>>Strah od uhićenja – Goran Štrok pozvao “antifašiste” na “Novu narodno-oslobodilačku borbu”!
Naprotiv! Hrvatskoj bi i te kako trebala orbanizacija! Zapravo, orbanizacija je možda jedini način da se zaustavi zahuktalo propadanje ove zemlje! Ali političkih snaga spremnih i sposobnih sprovesti orbanizaciju u Hrvatskoj trenutno nema. Orban je jednom rekao da mu je Tuđman bio svojevrsni politički uzor, stoga i ovaj naslov o izbjegnutoj orbanizaciji treba shvatiti kao likovanje lijevih snaga u zemlji što je izbjegnuta tuđmanizacija. U hrvatskoj se politici posljednjih dvadeset i šest godina sve i vrti oko toga – jesi li za Tuđmana ili protiv njega? O tomu koja strana na toj vagi pretegne ovisi i politička budućnost ove zemlje, pa i njezin opstanak kao države uopće.
>>Ivica Šola: Perković, Mustač i demontaža jednog zločinačkog sustava
Predstojeći izbori će, bojim se, biti nalik kazalištu lutaka u kojemu ista ruke povlači konce svih lutaka. Sve je unaprijed određeno i odrađeno. Ili, kako rekoše Sandra Veljković i Josip Juratović, ”orbanizacija je spriječena”.
Damir Pešorda bpz.ba
