Nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj čestitki naglašava potrebu čuvanja hrvatske jezične baštine, koja je duboko poveziva s katoličkom vjerom i upućuje na posebnost vjerničkog i nacionalnog identiteta i “koja ima snagu donositi plodove u susretu s novošću, ali čuvajući svoju prepoznatljivost”, a na udaru je, kako naglašava, svaki put kada se želi razgraditi hrvatske vrednote.
Zagrebački nadbiskup također ističe da se u Vazmu, kao vrelu novoga života, „nalazi moj odnos prema drugima, osobito siromašnima i svima koji su u potrebi, kao i prema stvorenomu svijetu. To pak uključuje i domovinu. Ona ima svoja ključna uporišta, među kojima je i jezik”. Jezik je polazište za učenje o tome tko smo, a to je polazište dragocjeno za obnovu obitelji, naroda i društva, za obnovu povjerenja i za sigurnost pouzdanja. To je osobito važno za nas, hrvatske vjernike, čija pisana i jezična kultura, kako svoje početke tako i svoje najveće dosege, očituje u povezanosti s vjerom u Boga, s Kristovim otajstvima, s molitvom i pobožnošću. U toj jezgri uvijek postoji klica i žar života koji je sigurnost i zalog budućnosti, pojašnjava kardinal.
Nadbiskup pri tome upozorava da „nažalost, kao što nam svjedoči daljnja i bliža prošlost, a jednako tako i neki suvremeni događaji kojima smo svjedoci, svaki put kada se želi razgraditi hrvatske vrednote, udara se na kulturu i jezik, kao priprema za političke i vojne osvajačke pohode ili kao neki novi-stari, prikriveni pokušaj, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u proteklom stoljeću završile nametnutim ratovima”.
Tumačeći kako živimo u vremenu snažnih kulturoloških promjena, susreta jezika i kultura, tradicija i nazora, nadbiskup ističe da je stoga važno čuvati svoj nacionalni identitet upoznajući vlastitu kulturu i biti odgajan u njezinu krilu, da bi se njezine vrednote mogle prenositi drugima koji su otvoreni za plodonosan susret”. Toj je razmjeni u konačnici cilj živjeti istinitost otajstva života koja je divno izražena u hrvatskom jeziku i kršćanskim običajima, ističe kardinal.
Budući da je u Zagrebačkoj nadbiskupiji u tijeku slavlje Druge sinode te se Uskrs slavi u ozračju Godine svetoga Josipa, nadbiskup potiče na molitvu svetom Josipu, nebeskom zaštitniku naše domovine, „da bdije nad obiteljskim domovima i nad cijelom Hrvatskom, učeći nas cijeniti materinski jezik po kojem nam Bog objavljuje svoju blizinu i radost novoga života”. „Pozvani smo svi, a posebno oni kojima je povjerena odgovornost za našu domovinu, promicati hrvatsku kulturu i jezik te čuvati i sačuvati za buduće naraštaje hrvatske vode, zemlju i more”, ističe kardinal.
U poruci se kardinal spomenuo i svih hrvatskih vjernika koji žive izvan hrvatske domovine, koje su različiti razlozi odveli od domovinskoga praga širom svijeta. „Žarko molim sv. Josipa za sve njih, sa željom da se vrate svojoj domovini, a posebno da se iz Hrvatske ne odlazi. Sve naše pojedinačne, obiteljske, crkvene, društvene i nacionalne nakane stavljam pred blaženoga Alojzija Stepinca, tumača najautentičnije hrvatske tradicije, koji je svojim životom, svojom hrabrošću i šutnjom i napokon svojom svetačkom smrću pokazao da je istinski svjedok evanđelja”, ističe kardinal te svima želim „čestit Vazam i obilje uskrsne radosti u zajedništvu s bližnjima!”
M.M.
Zagrebački nadbiskup također ističe da se u Vazmu, kao vrelu novoga života, „nalazi moj odnos prema drugima, osobito siromašnima i svima koji su u potrebi, kao i prema stvorenomu svijetu. To pak uključuje i domovinu. Ona ima svoja ključna uporišta, među kojima je i jezik”. Jezik je polazište za učenje o tome tko smo, a to je polazište dragocjeno za obnovu obitelji, naroda i društva, za obnovu povjerenja i za sigurnost pouzdanja. To je osobito važno za nas, hrvatske vjernike, čija pisana i jezična kultura, kako svoje početke tako i svoje najveće dosege, očituje u povezanosti s vjerom u Boga, s Kristovim otajstvima, s molitvom i pobožnošću. U toj jezgri uvijek postoji klica i žar života koji je sigurnost i zalog budućnosti, pojašnjava kardinal.
Nadbiskup pri tome upozorava da „nažalost, kao što nam svjedoči daljnja i bliža prošlost, a jednako tako i neki suvremeni događaji kojima smo svjedoci, svaki put kada se želi razgraditi hrvatske vrednote, udara se na kulturu i jezik, kao priprema za političke i vojne osvajačke pohode ili kao neki novi-stari, prikriveni pokušaj, nakon već neuspjelih geografskih asocijacija koje su u proteklom stoljeću završile nametnutim ratovima”.
Tumačeći kako živimo u vremenu snažnih kulturoloških promjena, susreta jezika i kultura, tradicija i nazora, nadbiskup ističe da je stoga važno čuvati svoj nacionalni identitet upoznajući vlastitu kulturu i biti odgajan u njezinu krilu, da bi se njezine vrednote mogle prenositi drugima koji su otvoreni za plodonosan susret”. Toj je razmjeni u konačnici cilj živjeti istinitost otajstva života koja je divno izražena u hrvatskom jeziku i kršćanskim običajima, ističe kardinal.
Budući da je u Zagrebačkoj nadbiskupiji u tijeku slavlje Druge sinode te se Uskrs slavi u ozračju Godine svetoga Josipa, nadbiskup potiče na molitvu svetom Josipu, nebeskom zaštitniku naše domovine, „da bdije nad obiteljskim domovima i nad cijelom Hrvatskom, učeći nas cijeniti materinski jezik po kojem nam Bog objavljuje svoju blizinu i radost novoga života”. „Pozvani smo svi, a posebno oni kojima je povjerena odgovornost za našu domovinu, promicati hrvatsku kulturu i jezik te čuvati i sačuvati za buduće naraštaje hrvatske vode, zemlju i more”, ističe kardinal.
U poruci se kardinal spomenuo i svih hrvatskih vjernika koji žive izvan hrvatske domovine, koje su različiti razlozi odveli od domovinskoga praga širom svijeta. „Žarko molim sv. Josipa za sve njih, sa željom da se vrate svojoj domovini, a posebno da se iz Hrvatske ne odlazi. Sve naše pojedinačne, obiteljske, crkvene, društvene i nacionalne nakane stavljam pred blaženoga Alojzija Stepinca, tumača najautentičnije hrvatske tradicije, koji je svojim životom, svojom hrabrošću i šutnjom i napokon svojom svetačkom smrću pokazao da je istinski svjedok evanđelja”, ističe kardinal te svima želim „čestit Vazam i obilje uskrsne radosti u zajedništvu s bližnjima!”
M.M.
