NERETVA U MOJIM VENAMA
Na obalama tamo, gdje Neretva teče,
ja dolazim često u jutro i veče.
Tada sjedim dugo, pokraj rijeke blizu
gledam njene kapi, ko bisere u nizu.
Iznad rijeke igraju se kapi, na sunčevom svodu,
nakon igre vraćaju se umorne, u tu bistru vodu,
Šumi rijeka Neretva, hita prema jugu,
u srcu mi budi ljubav, a odnosi tugu.
Obale su njene, smokvom okićene,
a pećine sve su šipkom pokrivene.
Gledam tako dugo, svu ovu ljepotu,
ovo je oaza mira, u mome životu.
Priznajem sad ljudima, a i dragom Bogu,
bez obala ove rijeke, živjeti ne mogu.
Njena bistra voda teče mi kroz vene,
za tu rijeku vežu mene, lijepe uspomene.
I kad danas gledam njezine dubine,
s postovanjem i ponosom kažem:
” Ne boj je se sine ” ….
Ostavljam ti u nasljedstvo ovu bistru vodu,
jer je ona ponos meni a i našem rodu.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 04. 05. 2019.
