Ljubo Krmek, Neretvanski dobnik, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2013.
Pisati o sebi, o svome, u ovo suvremeno vrijeme kao da nije pristojno. Frankfurtska nas je škola prevarila da treba biti internacionalac, bez da prije toga učvrstiš svoje korijene. Ali Ljubo Krmek nije takav. On zadire u bilo svoga naroda, da bi na taj način shvatio i prihvatio sve druge narode.
Knjiga pred nama zbirka je njegovih kolumni objavljivanih u Hrvatskom slovu 23. listopada 2009. – 28. lipnja 2013. Obuhvatio je njome uistinu zanimljivo vremensko protjecanje, dobnik, u svome neretvanskom kraju i pomalo izvan njega. Na tom naoko malom prostoru prepoznao je silnice povijesti, kulture, jednostavno života.
Krmek kreće od kulturnih događanja i onda se lako prebaci u trenutna društvena pitanja. Ima snage nazvati ih pravim imenom, ima snage izraziti svoj stav o njima. Time se pokazuje i kao vješt slagač slova, i kao vješt pošiljatelj poruka. Na taj je način njegovo pisanje sveobuhvatno. Ne valja, naime, kada netko poznaje majstorstvo rečenica, ali ne i poruka, niti kada netko poznaje majstorstvo poruka, ali ne i rečenica. Zbog toga se isplati čitati donesene kolumne. Jednostavno nas obogaćuju.
U ovome svome hodu pisac nije sam. Na početku zanimljivim načinom objašnjava kako je uopće došlo do namisli o ovim kolumnama, a onda nas nakon toga vodi kroz galeriju likova. Obično govori o onim pozitivnima, jer se stavio iznijeti na svjetlo dana, i time sačuvati za povijest, bogatstvo koje se događa i prolazi. Neki drugi to jednostavno ne žele, iako bi morali. Umjesto toga protiv svega se djelatno bore. Krmek shvaća i ovu politički nit te je skladno obrazlaže i ide dalje.
Mislim da ovo djelo dostojno predstavlja svoga pisca, a i sve nas. Uspio je. Dao mu Bog više ovakvih uspjeha.
Miljenko Stojić bpz.ba
