Tihomir Dujmović je poznati kolumnist, znamo to dobro. MeÄ‘utim, ne znamo baÅ¡ previÅ¡e da su mu zabranjivali, i joÅ¡ mu zabranjuju, objavljivati napisano. ÄŒini to trenutna neokomunistiÄka vlast i njihovi epigoni. NiÅ¡ta to nije neobiÄno. Nakon Drugog svjetskog rata jugokomunistiÄka vlast likvidirala je 38 novinara, 100 njih je protjerala, 102 su dobila zabranu pisanja, viÅ¡e od 50 ih je promijenilo zanat, a samo ih je 27 dobilo dopuÅ¡tenje da i dalje nastavi pisati. Dujmović je »pretjerao« kad je u jednoj svojoj kolumni otkrio kako su jugokomunisti nakon rata na sljemenu 1945. likvidirali dva razreda srednje Å¡kole, metkom u Äelo. Ovaj put nije to bila Slobodna Dalmacija nego VeÄernji list.
U kolumnama donesenima u ovoj knjizi Dujmović se dotiÄe svega onoga Å¡to nas je tralo posljednjih godina. Å teta da nije izriÄito navedeno to vrijeme, kao i to da sama knjiga nije bolje tehniÄki opremljena. Svega se mi toga joÅ¡ sjećamo i dovoljno je samo proÄitati naslove i podnaslove da bismo shvatili o Äemu zapravo Dujmović govori. A on to sve Äini bez dlake na jeziku, tako da ove njegove kolumne možemo doživjeti i kao svojevrsni dnevnik. Pogledajmo malo kako to zvuÄi. Srbi sastavili memorandum, hoće li Balkan opet gorjeti?; Velika Srbija potpomognuta Britancima kreće u Uniju; Treba li dati otkaz Mesiću? TroÅ¡i naÅ¡ novac, a izjavama Å¡teti vanjskoj politici Hrvatske.; Ljevica ne dopuÅ¡ta ni jedno simboliÄno suÄ‘enje Udbi, Ozni…; Slovenijo, ime ti je Srbija. Da dalje ne nabrajamo. Britkim mislima i britkim jezikom rasprostire pred nas naÅ¡u tugu, ali i naÅ¡ ponos. On, naime, ne kuka, on nas potiÄe na djelovanje.
U uvodniku, koji je preskoÄen u kazalu, vrijedi svakako proÄitati nekoliko kratkih reÄenica o dvojici povratnika, Vinku Nikoliću i Borisu Maruni. Dujmović je doživio Nikolićev plaÄ dok gleda u Bana JelaÄića. Tek stigao u Zagreb nakon 1945., nekada sve to tek sanjao, i sada ponosno plaÄe. Dujmovića je taj prizor dirnuo u duÅ¡u na pozitivan naÄin. MeÄ‘utim, na negativan naÄin dirnuo ga je u duÅ¡u Maruna. Kad je ostao bez posla, on ga je kao uzeo u zaÅ¡titu. MeÄ‘utim, ubrzo su poÄeli pritisci i na kraju je morao otići. A Maruna je otiÅ¡ao na veleposlaniÄko mjesto u ÄŒileu. Papire mu je potpisao Stipe Mesić, za nagradu.
Danas svanjivaju nova vremena pa se i Dujmović polako vraća. Ponovo su ga primili u Slobodnu Dalmaciju. Piše kao i prije, dokle će sve to trajati vidjet ćemo. Valjda će ovaj put biti duže, i ta nova vremena i on u medijima.
Miljenko Stojić bpz.b