Nikola Mate RoÅ¡Äić, Revolucije razaraju Krista, Vlastita naklada, Å ibenik, 2013.
Pred oÄima nam je mnoÅ¡tvo kolumnista Å¡to dnevno galopiraju kroz medije. Jesmo li mudriji nakon Äitanja njihovog Å¡tiva? Ne bih rekao. Ali ćemo zacijelo biti mudriji kad proÄitamo ove oglede i traganja, kako ih sam pisac naziva. Nakon toga i kolumnisti, i mediji, i puno toga bit će nam jasnije.
Naslov knjige jasno nam kaže da je govor o revolucijama, zatim da one razaraju Krista. Složili se ili ne, ne ćemo moći reći da RoÅ¡Äić ne progovara izvorno o svemu. Njegov je stav takav i gotovo. Potkrepljuje ga Äak s 271 biljeÅ¡kom, iako je knjiga zapravo nevelika. UsporeÄ‘ujući njih i ispisani tekst vidimo da je rabio mnoÅ¡tvo izvora i nad njima razmiÅ¡ljao. Pohvalno za jednoga znanstvenika, a kamo li ne za onoga tko kaže da tek piÅ¡e oglede i da traga.
Kao majka svih revolucija u ovoj se knjizi pojavljuje ona Francuska iz 1789. Njezin prikaz potpuno je razliÄit od prikaza na kakve smo do sada nauÄili. Jasno se kaže da je krv tekla potocima i da je naÄelo jednakosti, slobode i bratstva bilo samo krinka za sve to. Zapjenjeni revolucionari umislili su si postaviti se umjesto Boga pa su trodioba vlasti i tri revolucionarne parole postali sekularno Trojstvo. »Iz tih revolucionarnih korijena proiziÅ¡ao je liberalizam, komunizam, socijalizam, feminizam, globalizam, multikulturalizam te mnogi drugi smjerovi i ideologije.« (str. 28.) Na izborima za SkupÅ¡tinu državnih staleža u svibnju 1789., neposredno prije izbijanja revolucije, dvije trećine izabranih izaslanika bili su masoni. To baca zanimljivo svjetlo na sve Å¡to se kasnije dogaÄ‘alo. IzmeÄ‘u toga svakako treba izdvojiti prvi sluÄaj genocida u povijesti koji se dogodio u pokrajini Vandeji. Jakobinci su usmrtili oko 120.000 katolika jer su odbili prihvatiti njihova bezbožna naÄela. Ali sliÄne stvari dogaÄ‘ale su se i diljem Francuske. Crkva je jednostavno doživjela holokaust.
Uz bok Francuskoj revoluciji RoÅ¡Äić stavlja i talijanski Risorgimento, MeksiÄku anticrkvenu revoluciju, genocid nad Armencima, Å panjolski »graÄ‘anski rat« (koji to zapravo nije bio) te razne komunistiÄke revolucije. Perjanice su to revolucija koje pamtimo u ovo suvremeno vrijeme. Nema se niÅ¡ta dobra reći o njima. Gdje su se pojavile iza sebe su ostavile spaljeno tlo i ubijene ljude.
Zacijelo bi sve bilo zanimljivo vidjeti i pod društvenim vidom, iako ga i ovdje ima dosta. Crkva je, naime, ukorijenjena u prostor i vrijeme pa događaji s njom nisu nešto izdvojeno.
Tko želi shvatiti donesenu graÄ‘u svakako mora pozorno proÄitati Pristupno slovo. Tu pisac sažima svoje misli i objaÅ¡njava zbog Äega na povijesne dogaÄ‘aje gleda tako kako gleda. »Stoga svaka revolucija ima svoju prethodnu filozofiju odnosno svoju ideologiju, a potom svoju agitpropovsku i apologetsku dogradnju. Iluminizam je bio ideologija Francuske revolucije, marksizam je ideologija Oktobarske i svih drugih komunistiÄkih revolucija, teorija rase, krvi i nacije ideologija je Hitlerovog nacizma i svih oblika faÅ¡izma. Nakon izvrÅ¡enog prevrata novi režim nameće svoje novo tumaÄenje proÅ¡losti, diktira i oktroira novi ustroj vlasti i vrjednota i to na naÄin totalitarnog režima koji zadire u sve pore i razine života, ponaÅ¡anja, miÅ¡ljenja.« (str. 10.) Zaista sažeto iznijeta bit svih revolucija.
Ne nasjedajmo na to da ove knjige nema u medijima. Pa kako će je biti kada govori protiv njih, Äinjenicama koje su jednostavno neoborive. Umjesto toga Äitajmo je, preporuÄujmo drugima i tražimo sliÄne njoj da bismo raskužili ovo vrijeme u kojemu živimo.
Miljenko Stojić bpz.ba
