Horvat – Vukić – Pilić – Matković, Jasenovački logori, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2015.
O ustaškom Jasenovačkom logoru naizgled bismo trebali sve znati. Ta pričali su nam o njemu dugih, i predugih, 45 godina. Ali izgleda kako nam nisu sve rekli. Istina je ostala zakopana, kao i posmrtni ostatci na tom prostoru. Jesu jugokomunisti tamo pokušali iskapati, ali kad su naišli na posmrtne ostatke »krivih osoba« brzo su prestali. Nastavili su samo govoriti, zabranjujući činjenično propitivanje toga govora.
Danas, hvala Bogu, nema više jugokomunizma. Naizgled slobodno možemo istraživati zabranjene teme. Da to nije baš tako, dokazuju i autori ove knjige. Na njih se od samog početka sručio neobuzdani gnjev. Nisu važni dokazi, činjenice, važno je samo da se ne smije dirati u davno stvoreni mit. A njegovi branitelji nalaze se na raznim razinama hrvatskog društva. Raspoređeni su tamo još u vrijeme cvata jugokomunizma i nikako da uvenu.
Sržna misao ove zajedničke knjige četiriju autora i tri rada jest da su postojala tri jasenovačka logora. Onaj prvi, iz vremena 1941. – 1945., bio je sabirni i radni, onaj drugi iz bližeg poraća bio je zarobljenički sa svim odlikama jugokomunističkog ponašanja prema takvima, a onaj treći služio je za utuvljivanje u glavu posrnulim jugokomunističkim drugovima da je glavni Josip Broz Tito a ne Josip Visarionovič Staljin. Do pada jugokomunizma spominjao se samo onaj prvi i pripisivalo mu se 700.000 žrtava. Budući da je trajao 1.330 dana, to bi značilo da je svaki dan trebalo ubiti 520 logoraša, i to hladnim oružjem i tupim predmetima, kako su nas neumorno učili. Logički je to teško prihvatiti, a posebno kada se pogledaju fotografije iz vremena prvog logora Jasenovac, donesene u knjizi zajedno s raznim podatcima o njegovoj svakodnevici.
Knjiga je znanstveno pisana i nema namjeru naginjati na bilo koju stranu. Namjera joj je samo na temelju činjenica rasvijetliti to teško vrijeme jasenovačkog ili jasenovačkih logora. Autori su se očito davno privikli na ovakvu vrstu govora, a društvu u cjelini trebat će još neko vrijeme. No, što prije to bolje, samo se na istini gradi sadašnjost i još bolja budućnost. Hvala autorima na uloženom radu u ime svih onih koji su stradali u Jasenovcu.
Miljenko Stojić
