dr. fra Robert Jolić, Fra stanko Vasilj – život i djelo, Franjevačka knjižnica, Mostar, 2014.
Svaki čovjek iza sebe ostavlja neki trag koji će trajati duže ili kraće. Fra Stanko Vasilj može računati na onaj dulji, ne samo zbog himne Kraljici mira. Živio je odgovorno u teška vremena. Knjiga pred nama govori tomu u prilog.
U njezinom podnaslovu piše da predstavlja monografiju u prigodi 20. obljetnice fra Stankove smrti (1993. – 2013.). A sastavljena je od dva dijela: Radova sa znanstvenog simpozija i Fra Stankovih pisanih djela. Htjelo se očito tako dočarati izvornog fra Stanka i što suvremenici misle o njemu i njegovu djelu.
Kad govorimo o ovome čovjeku, najprije treba primijetiti da je bio prirodno itekako nadaren. Dobar govornik, dobar glazbenik, dobar pisac. K tomu ga je krasila crta nepokolebljive postojanosti.
Još kao mlad spoznao je što nam zapravo donosi jugokomunizam. Njegovim dolaskom u Vitinu u veljači 1945. uhitili su ga zajedno s fra Jankom Bubalom. Izvukli su obojica živu glavu zahvaljujući fra Jankovu poznavanju određenih ljudi u Ljubuškom. Ali to nije značilo da su se riješili muka. Fra Stanko je ponovno uhićen u vojsci pod lažnom optužbom nekog jugokomunističkog pristalice. Slijedile su duge, teške tamničke godine.
Prebacivši ove nevolje preko glave fra Stanko se do kraja posvetio dušobrižništvu. Pjevao je, pisao, polemizirao. Nije tražio način izražavanja izvan dušobrižništva. Njemu je to polje bilo dovoljno. Iako zbog ratnih neprilika nije mogao pohađati sustavno teološko školovanje, iako zbog tamničkih godina nije mogao otići na usavršavanje prirodnih darova, sve je to nadoknađivao upornom marljivošću. Pisao je čak i u stručnim teološkim časopisima. Zaista zanimljiva ličnost.
Nas će vjerojatno još jedno vrijeme zanimati njegov odnos prema jugokomunizmu. Prozreo ga je u dušu. I nije se bojao te spoznaje. Ulazio je u polemike i onda dok je carevalo to hudo vrijeme. Činio je to dostojanstveno, pomoću argumenata, braneći ono ljudsko i božansko u nama. I nije brzopleto pri svemu tome iskakao iz zakloništa. To mu je pomoglo da sačuva živu glavu. Nema druge, nego i ovoga velikana našeg dušobrižništva i povijesti staviti na počasno mjesto u našemu društvu.
Miljenko Stojić bpz.ba
