TKO JE KRIV AKO NISU ŽUPNIK I NOVINARKA?
U osmome poglavlju starozavjetne knjige proroka Jeremije piše: „Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Čvrsto se drže laži, neće da se obrate. Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori ‘Što učinih?’ Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.“
Često pročitam i promišljam o tim proročkim riječima. Neka se nitko ne uvrijedi, ali prorok kaže, kako je svatko počeo svoju neku trku poput konja koji u boj hrli. Tako svojeglavo konji ginu i gube boj. O događaju u Splitu iz Sirobuja mnogi su se raspitali.
Mnogi su se odmah svrstali na ovu ili na onu stranu i ne tražeći adute argumenata i snagu činjenica. Vlast, a što bi drugo od ovakve preplašene vlasti očekivali, stala je izravno na stranu „napadnute“, kažu i pišu „napadnute“, novinarke. Isto tako, odmah se išlo i požurilo s kaznenom prijavom župnika.
Kažu da je župnik kršio javni red i mir. Molim, što to ja čujem? On kršio javni red i mir, a na njegova vrata došli nepozvani gosti raditi posao za koji od domaćina nisu dobili dozvolu. Ta situacija me zorno podsjetila na ono što se zbivalo na Markovu trgu u Zagrebu kada su specijalne snage policije, tada po naređenju Zorana Milanovića, htjele nasilno ući u crkvu i hapsiti invalidne branitelje.
Elementarna je pismenost znati da je Crkva suveren u svome prostoru. Po svim pravnim aktima i ugovorima Crkva i crkveni prostor su poput države u državi, poput nekoga stranoga veleposlanstva u tuđoj zemlji gdje nije dopušteno nasilno ući predstavnicima represivnoga aparata. U Splitu je bio takav pokušaj. Novinarka, koja kao osoba za sitni novac radi svoj posao nije kriva, kriv je poslodavac – gazda koji ju je poslao s krivim nakanama.
Ključno je slijedeće pitanje: Bi li netko od nas, ma koliko se zvao novinar, mogao bez dozvole i autorskih prava doći i snimati utakmicu Lige prvaka? Naravno da ne. Ulaza medijima nema bez dozvole organizatora. Tko se toga ne drži bavi se kriminalnim poslovima. Autorska prava su svetinja u svijetu medija. Je li, pitam, dotična novinarka ili taj medijski „gazda“ imala dozvolu za ulazak u crkveni prostor? Je li se najavila i pitala dopuštenje snimati tijekom svetoga čina?
Sto puta smo čulu: prava i slobode jedne osobe završavaju tamo gdje počinju prava i slobode druge osobe. To je ministar Božinović zaboravio. Razumijem da je njegova glava kodirana u bivšem sustavu naštimana tako da nema tu mjesta za slobode i prava jer se to u tom sustavu sve to gazilo.
Po meni, jer znam kako mediji funkcioniraju, niti je u ovom slučaju kriva novinarka niti župnik. Kriv je medijski poslodavac i slični takvi poslodavci koji na najveći kršćanski blagdan nemaju namjeru izvijestiti kako je Isus uskrsnuo, nego kako netko bez dopuštenja mjerodavnih slavi Svetu misu i od toga načiniti javni skandal. To što se vlast požurila prikloniti novinarki i mediju samo govori kako je Hrvatska „okupirana“ mediokritetskim stilom gledanja na stvari. Svi kao daju slobodu medijima, brane novinarku, a nitko ne osluškuje svoje birače, njihova prava, svoje vjernike i njihove osjećaje.
Kao čovjek Crkve, ali i kao čovjek medija, mogu konstatirati da mi žao novinarke koja je doživjela neugodnosti. Napad na bilo koga, osobito u okrilju crkvenoga prostora, nije primjer vladanja. Isto tako, žao mi i župnika, kojem je vjerojatno odavno čaša bila puna pa je jedna kap bila dovoljna da bude ovako loša prezentacija njegova ponašanja ispred crkve.
Svjedoci smo ovih dana kako su poruke molitve, Svete mise, evangelizacija, ušli u mnoge domove gdje do sada to nije bilo uobičajeno. To stanje je trebalo izbalansirati. Zlo nije u stanju podnijeti da se događa dobro. Ovakvim događajima, koji su sporedni i marginalni, želi se praviti velike priče i opet predstaviti Crkvu kao onu koja širi poruke koje nisu u skladu s njezinim poslanjem. Huška se narod na nju. A onda, poput onih konja iz proroka Jeremije, svatko hoće voditi svoju trku.
Kršćani braneći župnika i Crkvu na ružan i nedoličan način i tako nesvjesno pušu u „neprijateljsku“ trubu i daju im za pravo premda ga nemaju. I da zaključim. Tko je ovdje taj Jeremijin solo trkač ili trkači sami prosudite? Moje nije savjete davati onima koji ga imaju od koga čuti i čuli su ga. Mir vama!
Fra Mario Knezović/fb
