Zna se da je pristojan život, pa Äak i za one s malim apetitima, sve nestvarniji u BiH te da je posao i naknada za njega takoÄ‘er rezervirana za odabrane. Sposobnost i volja odavno ovdje ne znaÄe niÅ¡ta.
PiÅ¡e: Berislav JuriÄ/NaÅ¡a ognjiÅ¡ta bpz.ba
”Sunce tuÄ‘ega neba ne grije…” viÅ¡e ne vrijedi i ne sprjeÄava sve viÅ¡e onih koji napuÅ¡taju Bosnu i Hercegovinu. Jer, ovoga puta ne traži se samo sunce, traži se sigurnost koju je ova zemlja propustila dati onima koji su potekli u njoj.
A prilika za to bilo je viÅ¡e i svaki put su propale jer se ona svela na jamstvo malomu broju odabranih da će im biti dobro. Oni, koje se sada plaÅ¡i tuÄ‘im nebom, i previÅ¡e su Äekali i davali priliku zemlji da njima pruži priliku. A onda se podvukla crta, i jednostavnom raÄunicom doÅ¡lo do zakljuÄka kako vrijeme, koje je samo na strani onih odabranih, prolazi i kako je ostalo premalo vremena za ostvarenje snova i življenje u svijetu u kojemu te netko cijeni. Ma kako on bio daleki svijet.
Nestvaran pristojan život
Prema nekim podatcima, s kojima se mnogi ne slažu ili ne žele složiti, iz Bosne i Hercegovine iselilo je od poÄetka 2013. godine do sada oko 68 tisuća graÄ‘ana. Organizacija koja je provela istraživanja, analizirajući svakodnevno podatke mjesnim zajednica, objavila je kako se BiH napuÅ¡ta zbog ekonomskih razloga, zbog nepoÅ¡tivanja osnovnih ljudskih prava kada je rijeÄ o obrazovanju i zapoÅ¡ljavanju, ali i infrastrukturi.Ljudi, tvrdi se u izvješću, odlaze zbog loÅ¡e politike zapoÅ¡ljavanja, ali i zbog ignoriranja važnih problema te se napominje kako zemlju sve viÅ¡e napuÅ¡taju ljudi s diplomama kako bi pristojan život, posao i naknadu za njegapronaÅ¡li negdje drugdje. Jer, zna se da je pristojan život, pa Äak i za one s malim apetitima, sve nestvarniji u BiH te da je posao i naknada za njega takoÄ‘er rezervirana za odabrane. Sposobnost i volja odavno ovdje ne znaÄe niÅ¡ta.
Nažalost, svakodnevno svjedoÄimo o tome kako se službeni brojevi u BiH, poÄesto zbunjujuće, vrte oko negativne osi te govore da je jedino u ”plusu” broj onih Å¡to Äekaju posao na zavodima za zapoÅ¡ljavanje. Koji se, usput budi reÄeno, baÅ¡ i ne trude pronaći posao onima s popisa. Jer, zna se opet, da službeno oglaÅ¡ene potrebe za radnicima većinom dobivaju unaprijed odabrani.
Podatci spomenutoga istraživanja navode kako je iz Tomislavgrada otiÅ¡lo oko 1500 osoba te da se na odlazak odluÄuju i povratnici i domicilno stanovniÅ¡tvo.
Podmetnuti brojevi
”Zabilježeno je da je svoje domove napustilo oko 500 obitelji, odnosno 1500 osoba i to iz Mjesne zajednice Å ujica, Mokronoge, Oplećani, KovaÄi-Omerovići, Stipanjići, Grabovica, Bobara, Jug Tomislavgrad, Sjever Tomislavgrad”, navodi se u istraživanju.
I podatci Biskupskih ordinarijata pokazuju da se smanjuje broj ljudi, pa kada se analizira broj umrlih i roÄ‘enih, doÄ‘e se do zakljuÄka da brojevi govore kako ima onih koji su jednostavno otiÅ¡li.
S druge pak strane, neki tvrde kako su priÄe o iseljavanju prenapuhane, pa je tako na podatke o broju onih koji su napustili Tomislavgrad, kojega uvijek prati titula podruÄja iz kojega se iÅ¡lo trbuhom za kruhom, pokuÅ¡ao opovrgnuti i naÄelnik Općine. Rekao je kako je rijeÄ o ”podmetnutim brojevima” i to s ciljem da ”investitori odustanu od ulaganja u naÅ¡oj općini” te da se vodi ”politika kojom se Tomislavgrad pokuÅ¡ava staviti u drugi plan u odnosu na neke općine u drugim dijelovima BiH”.
”Ne bih iskljuÄio ni da se na ovaj naÄin želi umanjiti iznos sredstava koja se općini Tomislavgrad vraćaju od prikupljenoga PDV-a”, rekao je u intervjuu jednoj tiskovini naÄelnik Ivan Vukadin okrenuvÅ¡i priÄu o odlasku iz mjesta koje je i podiglo spomenik odlasku na prljavu politiÄku igru, a ne na tužnu zbilju o kojoj sve viÅ¡e svjedoÄimo.
Duvanjski kraj desetljećima je slovio kao rasadnik iseljenika, mjesto s kojega se odlazilo i vraćalo graditi domove za konaÄni povratak. Supruge i majke Äekale su glave obitelji da se vrate i da krene onaj mirni život nakon gradnje obiteljskoga gnijezda. Dobar dio njih se nije vratio, a dobar dio njih postao je primjerom svojoj djeci i unucima kako nije straÅ¡no otići.
Paranoje
No, danas se supruge i majke ne ostavljaju u kućama. Kuće su izgraÄ‘ene, ognjiÅ¡ta su podignuta. Potrebe za novim zidanjima nema. Danas se cijele obitelji vode u neki novi svijet, a mladi parovi bježe jer ne žele raÄ‘ati djecu u zemlji u kojoj ne postoji ni pristojan djeÄji doplatak, a kamoli neka svijetla toÄka koja bi mogla znaÄiti mali traÄak svijetle budućnosti.
Nažalost, koliko se god trudili uljepÅ¡avati brojeve i za njih pronalaziti krivca u drugima, na viÅ¡im razinama i u paranojama kakvima je Bosna i Hercegovina pretrpana, neke druge stvari govore suprotno. Dok se netko hvali kako investitori dolaze i vuku za rukav, investitori Å¡ire priÄu kako odustaju jer oni koji odluÄuju žele previÅ¡e za sebe.
I to nas, valjda, sve tjera izvan granica trokutastoga kaosa u kojemu živimo: neÄija želja da uzme previÅ¡e za sebe dok se u bijelome svijetu, ma kakve boje on bio i kakvo god ga nebo grijalo, ipak ostavi neÅ¡to i onima koji žele da se cijeni njihov trud, rad i život.
Zna se tko neće napustiti ovaj trokut jer ga sunce grije više nego druge i jer su svi odlasci povezani s luksuzom, školovanjem, doškolovavanjem, a povratci sa spoznajom da malo carstvo ostaje nedodirljivo. Do tada, mnogi će se tješiti kako se uvijek mogu vratiti, samo što će biti sve manje raširenih ruku.
Zna se da je pristojan život, pa Äak i za one s malim apetitima, sve nestvarniji u BiH te da je posao i naknada za njega takoÄ‘er rezervirana za odabrane. Sposobnost i volja odavno ovdje ne znaÄe niÅ¡ta.
