Morske plaže spadaju u pomorsko dobro. Pomorsko dobro je opće dobro što znači da nije i ne može biti u režimu vlasništva i spada u dobra izvan prometa (res extra commercium).
Ajmo prvo vidjeti što su plaže. Evo što kaže Anić: “Plaža je prostor uz more, rijeku ili jezero uređen za kupanje.”
Plaže uz rijeke i jezera se razlikuju od morskih plaža prvenstveno po tome što one mogu biti u režimu vlasništva što je suprotno plažama uz more koje spadaju u pomorsko dobro. Sad dolazimo do odgovora zašto trebamo ukinuti i samu mogućnost da plaže daju u koncesije.
Morske plaže spadaju u pomorsko dobro. Pomorsko dobro je opće dobro što znači da nije i ne može biti u režimu vlasništva i spada u dobra izvan prometa (res extra commercium), (Kundih, 2005).
Prema tome,zatražimo od vlastodržaca da ukinu i pravnu mogućnost da se morske plaže daju u koncesije. Naime,što je koncesija,pučki rečeno, to je isto jedan oblik vlasništva ali na određeni period. Znači imamo pravo uporište zašto se morske plaže ne bi trebale davati u koncesije,a također imamo i našu tradiciju prema kojima su plaže kao takve dostupne svim građanima.
Nije mi jasno zašto bi mi morali pratiti trend Španjolske, Italije, Grčke i drugih koji morske plaže daju u koncesiju i naplaćaju,budimo svoji i ojačajmo naš turizam. Zašto bi netko za sitan novac, koji dobije koncesiju bio gospodar našeg pomorskog dobra, naših morskih plaža. Budimo svoji.
Hrvatska je prema ukupnoj dužini obala (otočnih i na kopnu) od 5835,3 km daleko ispred svih jadranskih država (74%), te ima razvedenu obalu (koeficijent 11,10 druga na svijetu) i veliki broj otoka (1.246), po čemu je, uz Grčku, prva na Mediteranu.
No s koliko se plaža Hrvatska može pohvaliti, još uvijek je nepoznanica.
Za pretpostaviti je da se radi o broju oko 2.000 plaža. Kakvi su prihodi od koncesija za morske plaže? Prema dostupnim podacima, u Istri je pod koncesijama 35 plaža od kojih je županija lani zaradila 4,7 milijuna kuna. Najveću cijenu od 14,69 kuna po kvadratu i 5,12 posto prihoda za plažuplaćaju hoteli Belvedere i Holiday u Medulinu.
Primorsko goranska županija iznajmila je 40-ak plaža, a najviše zaradi od najma gradske plaže Crikvenica (700 tisuća plus tri posto prihoda) te na plaži Medveja za čiju koncesiju Hemingway bar plaća 567 tisuća kuna plus 4 posto prihoda.
Za 12 plaža u koncesiji koju uglavnom plaćaju hoteli, Dubrovačko neretvanska županija lani je ostvarila oko dva milijuna kuna prihoda.
Eto, ovi podaci pokazuju da su i na naknade od koncesije slaba zarada županijama, gradovima i općinama pa je to još jedan razlog za ukidanje koncesija na morske plaže. Koncesije na morske plaže u biti pune džepove pojedinaca koji “sređuju” podobnim dobivanje koncesije i zaradu na štetu svih građana.
Znači sve po modelu pretvorbe i privatizacije na hrvatski način. Izato ih treba ukinuti.