U prvim satima i danima nakon tragedije moglo se Äuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakÅ¡e provuku kroz mrežu službene priÄe koja postaje sve Ävršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji Äine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti
Mada statistiÄki gledano let zrakoplovima predstavlja siguran naÄin putovanja te je broj ljudi nastradalih u zrakoplovnim nesrećama viÅ¡estruko manji od broja nastradalih u, primjerice, automobilskom prometu, ipak su upravo zrakoplovne nesreće uvijek privlaÄile pažnju i – slobodno se može reći – izazivale užas. Zbog svoje masovnosti kad se dogode, zbog bezizglednosti u kojoj se nalaze ljudi zatoÄeni visoko u zraku u metalnoj cijevi i vjerojatno joÅ¡ niza drugih faktora.
No, u posljednjih petnaestak godina posebna vrsta zrakoplovnih nesreća poÄela je plijeniti pažnju. One imaju zajedniÄke osobine – okolnosti pod kojima su se dogodile nikad nisu do kraja razjaÅ¡njene, a nesreće su bile i medijima eksploatirane tjednima i secirane do detalja. Uz sve navedeno, neke su sasvim jasno bile dio aktualnih politiÄkih igara pa je prema “zakljuÄcima†koji su iz njih izvoÄ‘eni i koriÅ¡teni za usmjeravanje raznih akcija bilo lako zakljuÄiti otkud vjetar puÅ¡e. Kod nekih drugih skriveni ciljevi nisu bili jednoznaÄno vidljivi.
Ako se sjetimo teze Edwarda Bernaysa da se struÄnjak za odnose s javnošću bavi stvaranjem dogaÄ‘aja koji drastiÄno prekidaju rutinu života, te prihvatimo oÄiglednu ideju da je Äitav naÅ¡ druÅ¡tveni okoliÅ¡ oblikovan propagandom, jasno je da su zrakoplovne nesreće same po sebi potencijal za pobuÄ‘ivanje ljudske pažnje i emocija. A nesreća u Francuskoj je najveća na francuskom tlu nakon pada nadzvuÄnog zrakoplova Concorde u lipnju 2000. godine kada je poginulo 113 ljudi.
Planirane nikad razjaÅ¡njene nesreće za koje su krivi “oni drugiâ€
U proteklih petnaestak godina u takve nesreće spadaju navodno oteti zrakoplovi koji su 2001. udarili u nebodere WTC-a u New Yorku; potom nesreća 10. travnja 2010. u kojoj je poginuo predsjednik poljske vlade i dvadesetak ministara, parlamentarnih zastupnika, generala itd., nakon Å¡to su vjerojatno malo previÅ¡e tjerali po svom; da ne zaboravim let Malaysia Airlinesa MH370 koji je bez traga jednostavno nestao 8. ožujka 2014. iznad Južnokineskog mora; potom je, nevjerojatnom igrom podudarnosti, zrakoplov iste tvrtke – let MH17 – sruÅ¡en 17. srpnja 2014. nad Ukrajinom, za Å¡to se pokuÅ¡avalo okriviti rusku vladu, mada su mnogi ukazivali na poteÅ¡koće takvog scenarija i da je to bio pokuÅ¡aj demoniziranja protivnika od strane zapadnih sila (poglavito SAD-a) koji podržavaju ukrajinski režim kojeg neki opisuju kao profaÅ¡istiÄki. Nakon ta Äetiri kontroverzna sluÄaja, niz se nastavlja nedavnom nesrećom Airbusa 320 njemaÄke tvrtke Germanwings, let 4U9525, koji se 24. ožujka 2015. sruÅ¡io u francuskim Alpama, na jugu zemlje, u regiji Barcelonnette, dok je letio na liniji Barcelona – Düsseldorf.
Taj sluÄaj dijeli neke odlike navedenih prethodnika. Mediji su ga puni od jutra do mraka, Å¡to, primjerice, nije bio sluÄaj s padom zrakoplova Indonesia AirAsia Flight 8501 (takoÄ‘er Airbus A320) koji se 28. prosinca 2014. sruÅ¡io u Javansko more. Nakon te nesreće naÄ‘ene su obje crne kutije, Å¡to se nije dogodilo niti u jednom od navedenih kontroverznih sluÄajeva. OÄigledno je da je rijeÄ o pravoj, neplaniranoj nesreći. Å to se tiÄe pada u Francuskoj, joÅ¡ jedna detalj najnoviju nesreću povezuje sa sliÄnim prethodnicima, a to je silan napor svih medija da naÄ‘u krivca, u ovom sluÄaju kopilota-samoubojicu. Pritom se okolnosti u kojima se zbio pad aviona toliko bizarne i nikad prije viÄ‘ene, da je razumno – na temelju prethodnih sluÄajeva – zapitati se postoji li i neko drugo objaÅ¡njenje, logiÄnije od pilota koji se zabio u planinu zbog depresije od prije Å¡est godina ili pak ljubavnih jada.
Što se stvarno događalo na letu Barcelona – Düsseldorf?
Na letu 4U9525 bila su 144 putnika i Å¡est Älanova posade. Ono Å¡to se moglo saznati iz vijesti jest da je zrakoplov prije pada letio gotovo deset minuta spuÅ¡tajući se, a da piloti ni u jednom trenutku nisu kontaktirali kontrolu letenja i zatražili pomoć. Radarski je kontakt izgubljen u 9.39 sati, nakon Å¡to se avion u samo deset minuta spustio s visine od 11.000 metara na 2250 (prema stranici Flightradar24), a letio je brzinom od 700 kilometara na sat. U prvim satima i danima nakon zbivanja moglo se Äuti svakakvih detalja, koje je uvijek zanimljivo skupljati jer se tada najlakÅ¡e provuku kroz mrežu službene priÄe koja postaje sve Ävršća i gušća kako vrijeme prolazi, i kako je mediji Äine sve stvarnijom u ljudskoj svijesti.
Podaci iz transpondera zrakoplova Germanwingsa, reÄeno je, pokazuju da je netko ruÄno namjestio autopilot na visinu nižu od 30 metara. Organizacija FlightRadar24 koja prati avionski promet kroz automatske odgovore transpondera kazala je da se u 9,30 „može vidjeti da je autopilot ruÄno promijenjen s 11.500 metara na 30 metara“. PriÄa kaže da je kopilot Andreas Lubitz ruÄno poÄeo proceduru spuÅ¡tanja kada se naÅ¡ao sam u pilotskoj kabini i nije odgovorio kada su kapetan i posada lupali po zakljuÄanim vratima. Jedan struÄnjak nabrojio je sve mogućnosti takvog scenarija: “Ako piloti nisu sprijeÄili da se zrakoplov zaleti u planine, ili su bili bez svijesti ili mrtvi, ili su odluÄili umrijeti ili su umoreniâ€. Sad samo treba zaokružiti toÄan odgovor.
Naravno, avioni imaju crnu kutije da bi se moglo rekonstruirati uzroke nesreća kako bi ih se u budućnosti moglo sprijeÄiti, a i da bi se utvrdila krivnja. Prateći vijesti – kako domaći i strani mainstream, tako i alternativne medije – skupio sam blizu 600 stranica teksta. Kad sam ga proÄistio od izraza sućuti, priÄa o poginulima i sliÄno, ostalo je stotinjak stranica materijala, koji sam dodatno proÄistio miÄući mnogobrojne dijelove koji su se ponavljali. Prvo sam ustanovio (potvrdio) uobiÄajeno – da sve svjetske vijesti barataju s istih nekoliko podataka i izjava, Å¡to zorno govori da se tu o nekakvom novinarstvu ne može govoriti, prije o prepisivanju kojem se Äak može ući u trag, a ovoga puta on je vodio do New York Timesa koji je mnoge kasnije ‘općepoznate’ detalje prvi objavio, a svi ostali samo prenijeli. Eto, toliko je lako manipulirati vijestima. Živjelo slobodno novinarstvo.
Crne kutije i medijski izvor scenarija o svađi
Dok sam se probijao kroz materijale i pokuÅ¡avao ih složiti kronoloÅ¡ki, stalno me zbunjivalo pitanje crnih kutija kojih je Äas bilo, Äas ne, Äas su bile neupotrebljive, Äas ne. Zapravo nisam mogao povezati otkuda uopće stižu navodne snimke iz kokpita. Pomislio sam da sam se možda izgubio u kronologiji. New York Times je u srijedu, dan nakon nesreće, „prenoseći rijeÄi neimenovanog istražitelja“, prvi iznio priÄu da snimke zvukova iz pilotske kabine njemaÄkog zrakoplova pokazuju da je jedan od pilota napustio pilotsku kabinu i nije se u nju mogao vratiti prije poÄetka pada zrakoplova te je pokuÅ¡avao razbiti vrata. New York Times je provjereno propagandno glasilo elite, pa i nije Äudilo da je, koliko sam mogao dokuÄiti, taj „neimenovani istražitelj“ prvi medijski izvor scenarija o svaÄ‘i.
Kasnije je i direktor Ureda za istragu i analizu (BEA) francuske agencije za zrakoplovne nesreće, Remi Jouty, na konferenciji za novinare, ispriÄao istu priÄu, a kao izvor je naveden snimaÄ podataka o letu koji pohranjuje sve zvukove iz pilotske kabine i omogućuje da se Äuju svi zvukovi i govor u pilotskoj kabini. Potom je, sredinom tjedna (srijeda-Äetvrtak) u kojem se zbila nesreća u vijestima, na portalima koji su kronoloÅ¡ki po satima pratili zbivanja, reÄeno da je „na mjestu pada zrakoplova pronaÄ‘ena i druga crna kutija. ToÄnije, pronaÄ‘eno je njeno kućiÅ¡te, ali ne i sadržaj.“ No, u nedjelju naveÄer na srediÅ¡njim vijestima na televiziji na svoje sam uÅ¡i Äuo i vidio kako je voditelj rekao – da joÅ¡ nije pronaÄ‘ena druga crna kutija?!
Uz mogućnost da je rijeÄ o pogreÅ¡ci u navodima na portalima, na tiskovnoj konferenciji u srijedu, dva dana nakon nesreće, Remy Jouty je rekao da je CVR (Cockpit Voice Recorder) jedina od dviju crnih kutija Airbusa koji se u utorak sruÅ¡io na jugu francuskih Alpa koja je zasad pronaÄ‘ena. Nakon navodnog presluÅ¡avanja te snimke istraga o padu Airbusa krenula je u potpuno drugom smjeru. OdbaÄene su teorije vezane uz mehaniku zrakoplova, a sve snage usmjerene su ka ponaÅ¡anju pilota. Snimke su govorile da su se vrata kabine u jednom trenutku i otvorila, ali je pilot iz kokpita ulaz blokirao sjedalicom, Å¡to je opet zanimljiv detalj iz perspektive kasnijih vijesti u kojima je pilot koji je bio izvan kabine pokuÅ¡ao nekakvom „sjekirom“ ili „metalnim predmetom“ provaliti u kabinu jer nije mogao ulaznim kodom otvoriti vrata. Same kontradikcije.
Kada sam u nedjelju na srediÅ¡njim vijestima Äuo kao glavnu vijest da druga crna kutija nije pronaÄ‘ena, bio sam potpuno zbunjen. Jesam li sve krivo pohvatao? No, provjerom sam ustanovio da je u danima nakon nesreće doista na viÅ¡e mjesta pisalo sljedeće: „U poslijepodnevnim satima u srijedu pronaÄ‘ena je i druga crna kutija aviona Germanwings, koji se sruÅ¡io juÄer u francuskim Alpama. RijeÄ je o kutiji koja registrira podatke o letu, dok je juÄer pronaÄ‘ena kutija iz kokpita koja snima razgovore pilota i kopilota. Kako piÅ¡e BBC, pozivajući se na informacije New York Timesa i CBC-a, i druga kutija je jako oÅ¡tećena.“.
Nestanak memorijske kartice
Na stranu sad s problemom prebrojavanja crnih kutija – nekoliko dana nakon pada pojavila se informacija da je pronaÄ‘en oklop druge crne kutije, koja bilježi sve tehniÄke podatke o aktivnostima u avionu, no da u oklopu nije pronaÄ‘ena memorijska kartica. Pisalo je: „Što se s njom dogodilo zasad nije jasno, ali moguće je da je nestala prilikom silovitog udarca aviona u planinu koji je bio toliko jak da je spomenuti oklop, baÅ¡ kao i prva crna kutija, teÅ¡ko oÅ¡tećen, premda je dizajniran da bude otporan na izuzetno snažne udarce“.
Mike Adams s NaturalNewsa je napisao kako je New York Times u vezi njemaÄkog incidenta napisao da memorijska kartica s jedne od dviju crnih kutija nedostaje te da je vjerojatno „uniÅ¡tena udarom“. “Istražitelji dosad nisu uspjeli izvući podatke iz jedne crne kutije, a druga je užasno oÅ¡tećena i nema memorijske kartice iz nje“, izvijestio je NYT. Ako proÄitate logiku te reÄenice, pitao se Adams, Äini se da nikakvi podaci nisu izvaÄ‘eni niti iz jedne crne kutije. Ali potom, u istom tekstu, NYT takoÄ‘er izvjeÅ¡tava: “Remi Jouty (…) potvrdio je da je zvuk glasova izvaÄ‘en iz crne kutije…†Čekaj, znaÄi ipak su ekstrahirali zvuÄne informacije iz jedne od crnih kutija?
Dakle, zapravo imamo priÄu o dvije crne kutije: jedna koja ima ili nema zvuÄne podatke i druga za koju trebamo vjerovati da je otvorena, ali nema memorijske kartice jer je uniÅ¡tena – iako je bila unutar crne kutije koja je skoro neprobojna za svaki tip uniÅ¡tenja. A potom je u vijestima reÄeno da se druga kutija joÅ¡ uvijek traži.
Å to se tiÄe navodne memorijske kartice koja je ispala, to je misterij za sebe. Crne kutije su dizajnirane upravo zato da prežive udare aviona i da niÅ¡ta Å¡to je unutar njih ne bude uniÅ¡teno, to im je svrha. Skoro je nemoguće uniÅ¡titi crnu kutiju bez primjene ekstremnih metoda. Da citiram jedna tehniÄki Äasopis: “Crna kutija mora biti u stanju izdržati ubrzanje 3400 veće od sile gravitacije u odnosu na vlastitu težinu“. To je sila jednaka ili veća od one koju crne kutije “dožive†tijekom padova aviona.
No, New York Times je sugerirao, suprotno svakoj logici, da je crna kutija naÄ‘ena, ali da, kad su je otvorili, u njoj nije bilo memorijske kartice, Å¡to znaÄi da je „izletjela ili uniÅ¡tena“. To pomalo podsjeća na sliÄna Äuda iz vremena 9/11 kad su sve crne kutije navodno takoÄ‘er bile uniÅ¡tene udarom zrakoplova, ali je poslije na ploÄniku naÄ‘ena putovnica terorista koja je nekim Äudom izletjela iz aviona i preživjela udar. Preživjela je temperature koje tope Äelik i ruÅ¡e zgrade, ali crna kutija – dizjanirana da to uÄini – nije uspjela. Å to možda govori o tome od kako kvalitetnih materijala se danas rade putovnice. U sluÄaju ruÅ¡enja u Francuskoj, istražitelji su morali otvoriti crnu kutiju da bi ustanovili da je memorijska kartica nekako izletjela. Ali kako je onda izletjela kroz zatvorenu kutiju? Teleportacijom? ÄŒarolijom?
Odjednom se preobrazio u pilota-samoubojicu?
Puno jednostavnije objaÅ¡njenje jest da je netko izvadio memorijsku karticu iz crne kutije. Ako se pogleda povijest kontroverznih avionskih nesreća koje se povezuju s tajnim operacijama, vidljivo je da u svim takvim sluÄajevima crne kutije nisu naÄ‘ene: 9/11, Malaysia Airlines itd. Nije potrebno biti genij – netko ne želi da svijet sazna Å¡to je zabilježeno na toj kartici. A na nju se bilježe svakojaki tehniÄki detalji leta, zvukovi iz kokpita, dnevnik letnih zapovijedi, varijable okoliÅ¡a, detalji sigurnosnog sustava pilotske kabine, kontrola tla, visine, brzine i svega Å¡to može bit korisno za rekonstrukciju dogaÄ‘aja. To bi znaÄilo da je pad organiziran i da je netko na tlu, na unaprijed znanoj poziciji pada, mogao Äekati i izvaditi karticu. Crne kutije nije teÅ¡ko pronaći meÄ‘u razmrvljenim dijelovima. Zbog naranÄaste boje teÅ¡ko ih je ne vidjeti Äak i u krÅ¡u metalnih ostataka, jer su dizajnirane da viÄu „NaÄ‘i me“ u kaosu krhotina. Uz to, za otvaranje crne kutije potrebni su posebni alati. Treba je ruÄno otvoriti i odvidati kako bi se uopće doÅ¡lo do memorijske kartice Äiji je smjeÅ¡taj tako dizajniran da podnese velike udar, eksplozije, toplinu… Postoji i joÅ¡ jedno logiÄki prihvatljivo rjeÅ¡enje – možemo se slobodno zapitati i je li uopće u toj crnoj kutiji bilo memorijske kartice?
Carsten Spohr, predsjednik Uprave Lufthanse, govoreći u Kölnu novinarima da „ovako neÅ¡to niti jedan sigurnosni sustav ne bi mogao sprijeÄiti“, dodao je i to da oni vrlo pažljivo biraju svoje zaposlenike te da je 28-godiÅ¡nji Andreas Günter Lubitz proÅ¡ao sve moguće testove i bio 100 posto spreman. Ipak, zakljuÄak istrage francuskog državnog tužitelja Bricea Robina je da je ruÄno poÄeo spuÅ¡tati zrakoplov i nije reagirao kad je njegov kapetan lupao po vratima pokuÅ¡avajući se vratiti u pilotsku kabinu.
Svijetom su poÄeli kružiti naslovi poput „Pilotova sabotaža uvjerljivo objaÅ¡njenje nesreće“. Jer pilot mora biti pri svijesti da bi bilo kome onemogućio ulazak u kokpit, zbog mehanizma koji omogućava pilotu ili kopilotu da blokiraju ulazak kolegama. Na navodnoj snimci iz crne kutije, rekao je francuski državni tužitelj, “možemo Äuti pilota koji je zamolio kopilota da preuzme kontrolu nad zrakoplovom. Tada se Äuje micanje sjedalice unazad i zvuka zatvaranja vrata. Pilot je vjerojatno otiÅ¡ao na zahod“. Kad je ostao sam Lubitz je pokrenuo proces poniranja zrakoplova. “Takav potez na takvoj visini može biti samo namjeranâ€.
Nakon teroristiÄkih napada 11. rujna 2001. vrata kokpita sigurnosno su pojaÄana u svim zrakoplovima te ih posada može otvoriti posebnom lozinkom, reÄeno je. No, u sluÄaju prijeteće situacije, piloti mogu zakljuÄati vrata Äak i ako se izvana upotrijebi pravilna lozinka. Na upit smatra li to samoubojstvom, Robin je odgovorio: “Ljudi koji žele poÄiniti suicid to obiÄno naprave sami. Ne bih to nazvao samoubojstvomâ€. Robin je rekao i to da je Lubitz bio pri svijesti prije udara, jer se na snimkama Äuje da mu je “disanje bilo normalno. Nije rekao ni rijeÄâ€. Cijelo to vrijeme kapetan je lupajući po vratima pokuÅ¡avao ući u kokpit, dok se iznutra nije Äulo niÅ¡ta. Jedan se komentator na internetu Äak sarkastiÄno zapitao kakav je to plan za ruÅ¡enje zrakoplova koji se temelji na tome hoće li pilot ići na WC.
Lubitz je živio u Montabauru, gradiću od 12.000 stanovnika u FalaÄkom Porajnju. I sad opet kreće inaÄica priÄe o „lone gunneru“, usamljenom ubojici ili samoubojici kojeg su svi susjedi znali kao pristojnog i srdaÄnog Äovjeka. A Å¡to ako su ga znali kao takvog jer je doista bio takav, bez skrivenih samoubilaÄkih strana?
Evo izvadaka iz medija:
Lubitzevi susjedi i znanci iz Montabauru rekli su novinaru Reutersa da je bio “normalan momak†i “pristojan mladićâ€. Kolega iz letaÄkog kluba Peter Raucker rekao je: “Bio je deÄko kao svaki drugi. Imao je puno prijatelja, nije bio usamljenik†te da “nije pokazivao nikakve znakov depresijeâ€. Habibalah Hassani, koji vodi pizzeriju blizu stana Andreasa i njegove djevojke za MailOnline je rekao: “Bili su vrlo dragi i prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i atraktivna žena. DoÅ¡li bi možda jednom ili dva puta tjedno. Uvijek je ostavljao velike napojnice, bio je vrlo velikoduÅ¡an.†Stanovnici Montabaura, reÄeno je, teÅ¡ko mogu povjerovati da je Lubitz, kakvog su poznavali, ubojica svojih kolega i putnika. Umjesto toga govore o fanatiku fitnesa, koji je otrÄao frankfurtski polumaraton 2011., 2012. i 2013. godine, zajedno sa svojim ocem, ostvarivÅ¡i najbolje vrijeme od jednog sata i 37 minuta.
Klaus Radke, direktor zrakoplovnog kluba LSC Westerwald, kojega je Lubitz bio Älan, opisao ga je kao “normalnog†te “pristojnog, zabavnog, ljubaznog mladićaâ€. Rekao je da je bio vrlo ponosan Å¡to je profesionalni pilot i da je bio “normalan, otvoreni Äovjek†kad je proÅ¡le godine s djevojkom kod njega bio na roÅ¡tilju. Å okiran idejom da je Lubitz mogao zabiti zrakoplov u planinu, rekao je: “Od malih nogu je ovdje vježbao letenje. Bio je vrlo miran i vrlo precizan mladi Äovjek.â€
Johannes Rossbach, 23-godiÅ¡njak koji živi dvoja vrata dalje od Lubitza, rekla je kako ga je stalno viÄ‘ala kako džogira kroz susjedstvo: “Bio je vrlo ljubazan. Uvijek bi rekao ‘zdravo’ ili ‘doviÄ‘enja’. Sigurno niÅ¡ta u vezi njega nije bilo Äudno.†Članovi posade Germanwingsa koji su letjeli s Lubitzom nekoliko dana ranije rekli su da se Äinio potpuno normalnim i dodali: “Razgovarali smo s posadom koja je letjela s njim nekoliko dana ranije i rekli su da je bio opuÅ¡ten i normalan. Ni na koji naÄin se nije ponaÅ¡ao Äudno. Bio je prijateljski i otvoren i nije bio nikakvih znakova za zabinutostâ€.
No, u vijestima je reÄeno i to da je “navodno 2009. nakratko pauzirao tijekom pilotske Å¡kole zbog ‘burnout’ sindroma ili depresije, Å¡to je jedan od njegovih kolega povjerio Der Spiegeluâ€, ali Äini se “da ipak nije patio od mentalnih problema. Lubitz nije pokazivao znakove bipolarnog poremećaja, niti bilo kojeg poremećaja liÄnosti, nije se drogirao, pio alkohol. Uredno je proÅ¡ao sve medicinske testoveâ€. U nekim vijestima se spominje 2008., Å¡to je sve skupa dosta prije 2015. godine. U kasnijim vijestima ove rijeÄi poput „navodno“ su nestale, odajući dojam da se neÅ¡to sa sigurnošću zna. ReÄeno je i da je policija u stanu naÅ¡la dokaze da je bio mentalno bolestan, ali nije precizirano koje. Samo nam vi vjerujte. Tu je “mentalnu bolest†navodno skrivao od tvrtke.
Kako sam se udubljivao u temu, ideja da se onaj mladi Äovjek kojeg su opisivali znanci, susjedi i prijatelji zabio u planinu zbog depresije Å¡to ga je ostavila cura sve je manje držala vodu. Vidljiv je napor da se izmijeÅ¡aju vremenske linije i vrijeme depresije smjesti ili poveže s vremenom pada aviona. DogaÄ‘aj od prije Å¡est godina, kad je Lubitz uzeo Å¡estomjeÄenu pauzu od treniranja, dok se oporavi od depresije, viÅ¡e pokazuje odgovornost, a osim toga – to je bilo prije punih Å¡est godina! Andreas Lubitz je, po svemu sudeći, bio mlad, zdrav, sretan i dobro uravnotežen Äovjek koji je volio svoj posao i svoj život.
Daljinsko navođenje pada zrakoplova?
Ako smijem joÅ¡ razmiÅ¡ljati naglas – zaÅ¡to nije jednostavno okrenuo nos aviona oÅ¡tro prema tlu nego se deset minuta spuÅ¡tao pod blagim nagibom? ÄŒak ni snimke iz kokpita ne pokazuju indicije samoubilaÄkog ponaÅ¡anja. Dok se avion spuÅ¡tao prema francuskom Alpama, on nije rekao niÅ¡ta. Samo se moglo Äudi da “diÅ¡e normalnoâ€. Nema vriskova, ljutnje, pa Äak ni ubrzavanja disanja koje bi se oÄekivalo u tako napetoj smrtonosnoj situaciji. Netko bi mogao joÅ¡ pomisliti… da je bio u nesvijesti. Sve mi se Äini da su baÅ¡ poÅ¡teno oblatili jadnog mladića.
Na web-situ Before it’s News moglo se proÄitati razmiÅ¡ljanje da je avion sruÅ¡en daljinskim upravljanjem. Jedini naÄin da se to prikrije upravo bi i bila priÄa da je to uÄinio pilot-samoubojica. Naime, da se pilot onesvijestio, zrakoplov bi nastavio letjeti ravno sve dok ne bi ostao bez goriva. Ne bi poÄeo ponirati niti bi se zabio u planinu. Dakle, pilot je morao biti pri svijesti, ako avion nije daljinski navoÄ‘en, inaÄe priÄa nema smisla. A to znaÄi da je nužno morao biti samoubojica.
I opet je New York Times bio taj koji je meÄ‘u prvima objavio da je “snimaÄ glasa pokazao da je kopilot disao sve do trenutka udara, ukazujući na to da je bio pri svijesti i svjestan toga Å¡to radi.†Kako disanje uopće to potvrÄ‘uje?
Na istom web-siteu moglo se proÄitati da se u vrijeme oko 11. rujna 2001. znalo da postoje tri tipa zrakoplova koji su kao standardnu opremu imali sustav za daljinsko upravljanje kao preventivnu mjeru protiv otmica zrakoplova – Boeing 757, Boeing 767 i Airbus A320. Autor navodi da su svi Boeing-i 757 i 767 prizemljeni na viÅ¡e od mjesec dana nakon 9/11 da bi se s njih skinuli ti antiotmiÄarski daljinski navoÄ‘eni sustavi, navodno zato da ih se ne bi hakiralo i zloupotrijebilo za daljinsko navoÄ‘enje. Zrakoplovima Airbus A320 dopuÅ¡teno je da zadrže taj sustav jer su njihovi pristupni kodovi bili daleko sigurniji i tada neprobojni.
Nakon 9/11 brige o zraÄnoj sigurnosti potakle su Boieng da razvije i testira neprobojni daljinski upravljani autopilotski sustav koji je patentiran 2006. To, naravno, nije prva autopilot-tehnologija, ali je prva dizajnirana specifiÄno u antiteroristiÄke svrhe. Kad je vladine agencije aktiviraju iz daljine, nju Äak niti pilot koga bi se eventualno muÄilo ne bi viÅ¡e mogao ugasiti. Sustav Äak sadrži senzore na vratima kokpita koji aktiviraju autopilota ako se odreÄ‘ena koliÄina sile upotrijebi protiv vrata. Insajderi iz Boeinga kažu da bi se u sljedeće tri godine moglo takve sustave instalirati u avione.
Ideja je sljedeća: ako bilo tko pokuÅ¡ao na silu ući u pilotsku kabinu, autopilot se može aktivirati ruÄno ili senzorima tlaka instaliranima u vratima kokpita, uklonivÅ¡i mogućnost da teroristi koriste zrakoplov kao navoÄ‘eni projektil, te vodeći zrakoplov do najbliže vojne baze ili aerodroma. Jednom kad je aktiviran, autopilotski sustav ne bi se moglo poniÅ¡titi iz aviona. Kontrola s tla tada može voditi zrakoplov do njegova cilja pomoću radio valova, GPS satelita i postojećih pomoći za slijetanje znanih kao “funkcija za autoslijetanjeâ€. Jedan autor piÅ¡e kako je na internom dijelu web-sitea Boinga 2002. Äitao kako su piloti pisali o tom sustavu i kako je sa svih zrakoplova maknut nakon 9/11. Oni piloti koji su imali iskustva s Airbusom su napisali da na tim zrakoplovima sustav joÅ¡ uvijek postoji jer nije kompromitiran (njihovi kodovi su sigurniji). Osim takvog daljinskog sustava navoÄ‘enja, moglo se proÄitati i da je, ako to nameću okolnosti dogaÄ‘aja, sustav programiran i za kontrolirano ruÅ¡enje u podruÄja u kojima će stvoriti najmanju moguću kolateralnu Å¡tetu.
Hitni pristupni kod za ulazak u kokpit
Jedna od enigmi kod pada Airbusa Germanwingsa jest zaÅ¡to piloti nisu javili niÅ¡ta Å¡to se dogaÄ‘a s avionom iako su padali 8 do 10 minuta. Å to se tiÄe nemogućnosti ulaska u kokpit, u jednom televizijskom izvješću reÄeno je da ruÄno premošćenje vrata kokpita traje samo pet minuta. To bi ostavilo 3 do 5 minuta da se uÄ‘e u kokpit i ispravi avion jer je on padao 8-10 minuta.
Na web-siteu Before It’s News Scott Creighton raspravlja o tom pitanju nakon Å¡to je prouÄio priruÄnik za posadu za Airbus 320 (i “uploadao†ga – Operating-Manual-Cockpit-Door) koji mu je na njegovu molbu dala tvrtka Royal Jordanian Airlines. On piÅ¡e da Airbus A320 ima pristupni kod za hitne sluÄajeve potrebe ulaska u zakljuÄanu kabinu – pilot ukuca kod i trideset sekundi kasnije vrata se, bez obzira na sve okolnosti, otkljuÄaju na pet sekundi. U dijelu koji se bavi hitnim pristupnim kodovima, kaže Creighton, piÅ¡e da je procedura otkljuÄavanja “neminovnaâ€, Å¡to znaÄi da je se ne može zaustaviti djelovanjem iznutra. Služi tome da naoružano osiguranje može ući u zrakoplov ako ga netko preotme i zakljuÄa se unutra. To bi znaÄilo da se suicidalni kopilot ne bi mogao unutra zakljuÄati na naÄin kako je tužitelj objasnio tisku. No, ako se vrata kabine nisu mogla otvoriti normalnom procedurom za hitne sluÄajeve, možda su nekako drukÄije bila onesposobljena. Probajmo s “moždaâ€. Možda je netko s pristupom digitalnim kodovima napravio promjene kodova, dok je daljinski navodio ruÅ¡enje zrakoplova? Creighton kaže i da nije istina da kontrola leta nije mogla kontaktirati posadu – pozivajući se na aeromedicinski letaÄki priruÄnik – jer su posadama svih globalnih komercijalnih zrakoplovnih tvrtki pri ruci satelitski telefoni. Kaže da je umjesto lupanja po vratima, pilot imao dovoljno vremena da satelitskim telefonom nazove koga god bi smatrao potrebnim jer se ti telefoni nalaze na raznim mjestima u avionu.
Ne znam je li to tako, kao Å¡to ne znam niti je li ijedna informacija iz službenih vijesti uopće toÄna, kao niti koja bi bila svrha ruÅ¡enja ovog zrakoplova. Jedan prijatelj je, recimo, primijetio kako su iznenada vijesti o avionu praktiÄki izbrisale sve vijesti o prosvjedima u Frankfurtu protiv Europske srediÅ¡nje banke. Tko zna? No, u jedno sam siguran – ovaj sluÄaj Airbusa 320 ima sve odlike namjeÅ¡taljke. K MiÅ¡ak