Dok uređena društva razgovaraju o načinima kako napraviti ekonomsku i gospodarsku stabilnost, kako u razdoblju pandemije održati zdravstveni sustav stabilnim i kako pomoći bolnicama u nabavci prijeko potrebne opreme kako bi sačuvali naša zdravlja, u Bosni i Hercegovini pojedinci ne mogu još uvijek izaći iz sjenka vlastitih prošlosti, ili konkretnije, trezora u kojima su bili smješteni.
Dok se po Bugojnu obilaze vojna postrojenja istodobno se šire poruke mira. Radi se o proturječnosti koje nijedno uređeno demokratsko društvo ne može racionalno rezimirati, ali sve je jasnije da su političke matrice i takav narativ duboko usađene u svijesti takvih pojedinaca. Bugojno je posebno bolno mjesto za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Svega par kilometara od istog vojnog postrojenja, nedavno su iskopani posmrtni ostaci hrvatskog stanovništva za kojima se tragalo preko 25 godina. Obzirom da gospodin Izetbegović, očigledno, prvi put vidi granatu, ovo definitivno nije njegov prvi dolazak u Bugojno. Sve te prethodne dolaske, mogao je makar jednom, povesti i gospodina Cikotića pa da iz Rostova, kao posebnog mjesta stradanja skupa pošalju poruku mira. Ne! Takvo što se ne događa, a nadamo se da će doći dan kad će jedan ili drugi, ili i jedan i drugi, odati pijetet iz Bugojna koje je toliko boli prošlo.
Uz divljenja granatama, politika SDA divi se i teroristima i promociji islamskog radikalizma. Nikada javnost nije svjedočila osudi takvih postupaka od strane te iste politike, a u Bosni i Hercegovini ih je bilo napretek. Ne možemo ne spomenuti i postrojbu EL Mudžahid čiji su članovi aktivni i danas u Bosni i Hercegovini, a bili su i po Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji i Njemačkoj. Isti ti članovi bili su, nažalost, aktivni i u Bugojnu i isti ti pojedinci zaštićeni su upravo od politike koja dijeli lekcije o moralu i patriotizmu.
HDZ BIH
