U Dobrom jutru vole ugošćavati putopisce te makar slikama i pričom putovati svijetom. Zavirili su tako gotovo u sve kutke svijeta tijekom 2015, osim u polarni krug…
Ipak bili su i tamo zahvaljujući Andreji Barać (25) novinarki iz Livna koja se prije nekoliko mjeseci zaputila se u daleki Narvik. Klik, klik po Skype-u i saznali su što radi tamo i kako se na sjeveru Norveške dočekuje nova godina.
Čudan je to osjećaj – znaš da je sunce tu negdje, samo ga ne vidiš, bilo je prvo što je rekla Andrea. U Narvik, na krajnji sjever Norveške, doputovala je u rujnu. I od tada, doslovno, živi u mraku jer u tom dijelu svijeta traje polarna noć. Sunce nisam vidjela dva mjeseca. Teško je. Svi pijemo riblje ulje u kapsulama ili na žlicu jer moraš nekako imati energiju. Primjećujem da sam umornija, da mi nedostaje energije i da je nemoguće ustati se iz kreveta, iskrena je Andrea.
Dan očekuju tek krajem veljače, a već početkom travnja počinje polarni dan – vrijeme bez mraka, samo sunce. Andrea se tome više veseli, ne boji se što domaći kažu da je teže zbog problema sa spavanjem. Ne možeš zaspati kad ti je u 03.00 sunce kao u 12.00 kod nas.
U Narvik je stigla zahvaljujući Europskom volonterskom centru. Trenutno organizira događanja i pokušava privući što više turista. Iako volontira, osnovne stvari poput smještaja i hrane plaćene su joj. Druži se s mladima iz cijelog svijeta koji su došli zbog istih razloga kao i ona. Inače bi bila poprilično usamljena jer domaće stanovništvo ima različit mentalitet od našeg. Ljudi su dosta zatvoreni i rezervirani, distancirani. I znate onaj osjećaj kad pričate s nekim, a ne možete ništa pročitati s njihovih lica.
Narvik opisuje kao malen grad i tipičan norveški. Sve su kuće iste, bio bogat ili siromašan ne možeš vidjeti razliku. Kaže da su božićne dekoracije oskudne. Iako dijele dio kopnene granice s Finskom – zemljom Djeda Božićnjaka, Norvežani imaju svoga djedicu. Svoju verziju Djeda Božićnjaka zovu Julenissen. Zapravo je to jedan mali starac koji živi na farmi i brine o životinjama i njegov je posao tijekom cijele godine, ne samo za praznike.
Novu je godinu Andrea odlučila dočekati nešto južnije, izabrala je Litvu i Latviju, jer je u Narviku tih dana za nju pomalo depresivno. Većina stanovnika tih dana putuje u toplije krajeve na odmor, trgovine se zatvaraju i ulice ostaju prazne. Doček 2013. u Skoplju pamti kao najljepši.
Spremna sam na još puno lijepih i manje lijepih događaja na svojim putovanjima jer znam da će mi sva ta iskustva dobro doći u životu, tvrdi Andrea i nadodaje nemojte se bojati. Ako želite putovati otići na dr kraj svijeta, ništa nije nemoguće.
 |
