Tebi! Koja se klasjen u poljiman kukurika zlatiš. Miluješ me obnoć kirukon usalon stara mater. Moren sinjin , valon svakin… neveron prkosiš. Smiljen i kaduljon grdelinu pripivaješ u gori. Tebi, kojon Bog me o’ beš‘ke do kosa sidi, podari … Ter u svakon ti stopi radost išćen, sne dičinje živin. Planino mojizi uzdaha, dolino prisušeni suza. Tebi, koja kruv mi prukuvaješ , tugu rašćaraješ … u modrini neba. Ka’ no zvizda planjcaš, krunicon u misečini ovinčana. U proliće kićeno, litnon zvizdanu pivušiš , Sjesenigrožđen sladiš, zimi besidon antikin kripiš. Tebi, domovino moja, željo srca moga . Čeljadetu tvomen, šta se barjakon vikovičnin diči. Povišću, braniteljin , našin herojin, znamenon na tvrdon stini. Drćen , plačen ipivan, kakon Gospa zapovida. Otkad je svita ivika, bilo je srca…’Rva’cke i’ Rvata… I bi’ će, doklen dite naško , mlado istaro , ‘misto arije ‘Rva’cku diše! UKarakašici, 9. lipnja 2019. , uoči Duhova, slušajućikoncert iz Splita “To je moja zemlja” Sritan Dan neovisnosti Hrvatskoj i svima kojima je Hrvatska u srcu! UKarakašici, 25. lipnja 2020. Marija Librenjak
