U spomen na Joška Martinovića ( 23. runja 1963. – 2. lipnja 2010.)
Čekaj me u postelji od snova
Moja draga,
Jesi li još mlada?
Ruže jeseni
Za me uberi.
Molin te ne veni…
Ja počivan u rajskon visini!
Ti, molin te ka’ Boga,
Doklen odaš…
Reci svitu,
Nek svoju zvizdu slidu.
Pala si mi na pamet baš
Noćas…
Kadno smo uz sviće
I mladosti pisme..
Jopet pirovali ljubav našu
U sobičku,
Grcajuć u suzon i smiju…
Snatali o onomen šta minu.
Čuvaj nan sina,
Jedina!
Zaleži u postelju…
Nabaci na glavu našu perinu!
Ne boj se ni dana ni noći…
Čekaj me mila,
Budi čila…
U san ću ti doći!
U Karakašici 23.rujna 2016.
Marija
P.S.U prigodi godišnjice rođenja dragog Joška Martinovića…
I čudi me što u TV Kalendaru nikada ne spomenu ime ovog velikog i plemenitog čovjeka.
„ Veliki čovjek postavlja velike zahtjeve sebi, a mali čovjek ih postavlja drugima.“
