Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koja se posljednjih godina po broju vjernika sudionika sveÄanih euharistijskih slavlja izjednaÄuje s proslavama Božića i Uskrsa, nova je prilika, upravo kairos – posebno pogodan Äas, da vjernici pred Isusovom majkom i u susretu s Isusom, koji je »kruh života«, razmotre svoj život i svoje djelovanje na osobnoj, obiteljskoj, crkvenoj i druÅ¡tvenoj razini.
Svetkovina Velike Gospe iznova podsjeća vjernike da je Marija u svom zemaljskom životu i djelovanju u potpunosti ispunila svoje poslanje i doživjela jedinstvenu Božju nagradu te je duÅ¡om i tijelom uzeta na nebo. Marijino ispunjenje životnoga poslanja nije posljedica njezine osobne ambicije ili njezina osobnoga aktivizma, nego je plod potpuno otvorene, iskrene i vjerne suradnje s Trojednim Bogom: Otcem, Sinom i Duhom Svetim. Upravo zato Isusova majka Marija, jedna od ljudskih kćeri, uzor je svakom suvremenom Isusovu uÄeniku u odnosu prema Bogu i u prepoznavanju, prihvaćanju i izvrÅ¡avanju svoga životnoga poslanja.
Premda ne treba podcijeniti niti odbaciti draga iskustva zajedniÅ¡tva u hodoÄašćima ili hodoÄasniÄkim izletima i popratnim radostima, pravi smisao slavlja svetkovine Uznesenja Marijina je u utvrÄ‘ivanju osobnoga odnosa s Bogom, u prihvaćanju Marijina modela suradnje s Bogom i u preispitivanju svoje životne usmjerenosti. Osobito je važno da Marijin model prihvate baÅ¡ svi sudionici euharistijskih slavlja za Veliku Gospu, jer je to osnovni preduvjet da se uÄini iskorak od tradicionalne i deklarativne vjere u stvarno življenje s Bogom i u Božjem duhu. Sudbinski je to važno za svakoga krÅ¡tenika u naÅ¡em hrvatskom narodu, za Äitavu naÅ¡u crkvenu i narodnu zajednicu, jer deklarativna pripadnost kršćanstvu samo kompromitira kršćanstvo i izaziva podrugivanje mnogih koji drugaÄije misle, a stvarno življenje s Bogom i u Božjem duhu dragocjeno je obogaćenje i oplemenjivanje i osobnoga, obiteljskoga, crkvenoga i druÅ¡tvenoga života.
Sam izlazak iz svojih domova u draga bliža i dalja marijanska svetiÅ¡ta zaslužuje pohvalu jer omogućuje stjecanje i novoga vjerskoga iskustva, no taj izlazak postaje stvarna blagodat samo onda kad vjernici u intimi svoga srca pretresu svoj odnos s Bogom i iskreno u srcu uskliknu s tvorcem pjesme »DoÄ‘i, doÄ‘i nam Gospode« – »Daj nam vjeru, o Gospode«. Vjera, naime, nije racionalno prihvaćanje vjerskih istina, niti priklanjanje Crkvi kao instituciji, nego je Božji dar pravoga prijateljevanja i savezniÅ¡tva sa svojim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem, Å¡to onda osposobljava Äovjeka za stvarno prihvaćanje i služenje svim ljudima, osobito bliskima. Za takvu vjeru bitna je otvorenost srca, spremnost za upoznavanje, razumijevanje Božje objave i njezino prihvaćanje, tj. svjesna, slobodna i odgovorna odluka da se Bogu dade prvo mjesto u cjelokupnom životu i djelovanju i da se kroz život ide Isusovim stopama, a Isus je proÅ¡ao zemljom Äineći dobro, ljubeći i žrtvujući se do kraja i izgraÄ‘ujući novi Božji svijet istine, pravde, slobode, ljubavi i mira. Već u sakramentu krsta Bog je krÅ¡tenike uÄinio novim ljudima, no svatko sam mora ukloniti sve zaprjeke da bi mogao oÄitovati to svoje pravo lice, lice novoga Äovjeka kao Å¡to je bila Marija.
Samo takav kršćanin, koji iz Äasa u Äas, iz Äina u Äin oÄituje lice novoga Äovjeka, sposoban je suoÄiti se s iznimno teÅ¡kim izazovima s kojima je suoÄena suvremena obitelj i sposoban je u svojoj obitelji obnavljati ljubav, strpljivost, opraÅ¡tanje i bezuvjetno prihvaćanje života i svakoga Älana. Takav kršćanin, Å¡to pritisci na obitelj, pokuÅ¡aji njezina razaranja budu Äešći i žešći, to će svjesno viÅ¡e ulagati u svoju obitelj, bolje joj služiti, ali ne sam i svojim snagama, nego osnažen darovima Božjega Duha i »kruha života« kojim se hrani na svakoj euharistijskoj gozbi. Tako osnažen ne će imati potrebu polemizirati s onima koji u naÅ¡e doba sustavno razaraju obitelj, nego će sam i sa svim Älanovima svoje obitelji živjeti, produbljivati i stvarno ljubiti sve obiteljske vrjednote. Kršćanska obitelj Äiji su Älanovi iskoraÄili u potpuno prijateljevanje s Bogom prispodobiva je kući na stijeni, kojoj niÅ¡ta ne mogu ni ideoloÅ¡ke oluje ni potroÅ¡aÄke bujice.
Kršćanin koji je novi Äovjek po Marijinu modelu sposoban je preobražavati i suvremeno hrvatsko druÅ¡tvo koje je teÅ¡ko izranjeno podjelama, interesnim sukobima i teÅ¡kim obmanama. Pravi Isusov uÄenik svjestan je da ga već ispravan odnos prema Bogu tjera da se ukljuÄi u preobražavanje staroga svijeta u novi Božji svijet. Stoga ga temeljna zapovijed ljubavi prema bližnjemu (za koju je Isus rekao da je jednaka ljubavi prema Bogu) neopozivo obvezuje da svjesno, smiÅ¡ljeno i odluÄno izgraÄ‘uje zdravije, poÅ¡tenije, ljudskije i savrÅ¡enije druÅ¡tvo. U konkretnim aktualnim hrvatskim prilikama to znaÄi da je svaki pravi kršćanin dužan iskoristiti sve mogućnosti, koje su mu dane i omogućene, i tako se ukljuÄiti u preobrazbu suvremenoga hrvatskoga druÅ¡tva. Svaki kršćanin koji voÄ‘en Duhom Svetim živi i ostvaruje vjeÄne vrjednote kao Å¡to su pravda, istina, sloboda, ljubav i mir bitno preobražava, poboljÅ¡ava hrvatsko druÅ¡tvo. Puno je puta s pravom reÄeno da bi Hrvatska i hrvatsko druÅ¡tvo bili gotovo pravi raj na zemlji kad bi svi oni koji su krÅ¡tenjem postali Isusovi uÄenici oÄitovali i ostvarivali novoga Äovjeka po Marijinu modelu. Takvi vjernici ne bi žalili truda najprije da se ispravno informiraju o svemu Å¡to je relevantno za donoÅ¡enje odluka i koji bi zatim stvarno donosili takve odluke koje bi bile u istinskoj službi općega dobra Äitavoga hrvatskoga druÅ¡tva i svakoga njegova Älana. Bez takvoga doprinosa kršćana Hrvatska će joÅ¡ dugo grcati u krizi, a vjernici biti daleko od svoje proslave.
Ivan Miklenić / Glas Koncila bpz.ba