U Čarobnoj Šumi na kraju grada osvanulo je toga dana sunčano jutro.Na padinama se bijelio netaknuti snijeg.Bilo je sunčano,ali hladno.Pravi zimski dan,kao stvoren za skijanje,sanjkanje i ostale zimske radosti,da.
Maleni zeko veselo je trčkarao po bijelom snijegu.Pravio je grude snijega i bacao ih na svog brata koji je bio stariji i veći od njega.Brat je isto tako bacao grude,ali ,naravno,njegove su bile puno veće i malom zeki nije bilo nimalo ugodno kad bi ga koja pogodila.
„Hej,ma prestani više!Boli me to!Ma prestani bacati te grude na mene!“
„Hahaha,hoću,hoću,prestaću , ali prvo ti prestani!“
„Šta ja!?“,naljuti se mlađi brat.“Hoću,ali ti prvo prestani!
„A ne,ne , prvo ti!“
„Ali ti praviš grude veće od mojih i boli me kad me udare u ovu glavu!“
„Ti si prvi počeo,pa ti prvi i prestani,i gotovo!“,bio je uporan stariji brat.
Potrajalo bi to u nedogled,jer ni jedan nije htio popustiti,da to nije ugledala Mudra Sova.
„Heej,pa vi se to zaozbiljno gađate tim grudvama!Evo,ja ću biti sudac,i kad ja kažem,onda ćete prestati i ja ću proglasiti pobjednika!Može?
Braća se pogledaše i u jedan glas rekoše:“ Može!“
Sova ,kao sudac u igri, još je neko vrijeme pustila da se grudaju ,a onda je svečano objavila kraj meča.
„Svečano objavljujem da je meč između dva zeca prestao i da je rezultat neriješen,budući da oba imaju po 20 pogodaka!“
„Šta neriješen,nije istina,ja imam više pogodaka!“,povika mali zec.
„Nije istina,JA imam više pogodaka u to tvoje malo krzno,hm,da!“
I opet počeše da se svađaju.
Mudra Sova se uhvati za glavu i pomisli:“A nisam baš uspjela u tome da se prestanu svađati.Ali eto -bar se više ne gađaju.Malog neće boljet glava od velikih gruda ovog velikog…Hm…Bolje išta nego ništa!“
To pomisli i odleti na drvo koje je bilo u neposrednoj blizini.Tek što je sletjela,začuje iz duplje na drvetu:“Kme,kme,uvijek ti dobiješ veći lješnjak,kme,kme….“ .To su se male vjeverice svađale oko lješnjaka.
„A ne,ne,dosta mi je ovog dječjeg kmečanja za danas!Ovdje se neću mješati,ne,ne…Hm,gdje li im je majka?“
Ali,nije mogla drugačije,bila je to dobrodušna sova, i zaviri u duplju.“Hej,dječice,šta se dogodilo?Zašto se svađate,evo donijeću vam ja POTPUNO ISTA dva lješnjaka!“
Domalo je letjela po šumi i tražila dva popuno iste veličine lješnjaka i gunđala:“Šta mi je sad ovo trebalo?!…Hm,hm,…A osim toga,gdje po ovom snijegu da nađem lješnjake!?Sad moram od duplje do duplje tražit tko će mi posudit,hm,hm…“
A u stvari,Mudra Sova uživala je u tome da pomaže drugima,pogotovo djeci.I u stvari,kad god bi nekome pomogla, i sama se osjećala odlično!
Da,da,ima puno takvih sova,ne biste vjerovali! Svi spominju samo one loše.A o dobrima šute.Zato sam ja o ovoj sovi napisala priču.Dosadilo mi da se priča samo o lošem,kad ima i puno dobroga na svijetu,tj. u Čarobnoj Šumi,hm,da….
🙂 Marina M. za veliku i MALU DjEcU
 |
OdgovorProslijedi
|
