Gledajući prugu, podsjeća nas na neka od putovanja iz prošlosti ili priziva neka nova u budućnosti. Možda probudi i koju uspomenu iz djetinjstva ili mladosti ili pak uspomenu na neku posebnu romantičnu situaciju. Vlakovi su posebni iako se kod nas u Hercegovini slabo viđaju! U svijetu željeznice služe za prijevoz, a kod nas nažalost za sanjarenje. Vozeći se vlakom bolje upoznajemo gradove, prirodu, mostove, rijeke, ljude ….
Vlakovi su uvijek označavali putovanje u život. U svakom vagonu bilo je drugačije. Novi ljudi, nova priča! U istima su ljudi otvarali svoju dušu i pričali nekim posebnim jezikom, možda baš zato što su putovali u krevetu! Pored kreveta bio je prozor tik do njega jedan stolić i stolica. Ispijam čaj, lagano gutljaj po gutljaj i gledam rijeku posebne boje. Zamislite sve uz lupanje kotača i koji huktaj lokomotive. Poseban prizor. Osjećaj kao da letiš u nekom vremenu i tako brzo dođeš do Konjica, Sarajeva, Zenice i gle tu su nepregledna žitna polja ravne Slavonije ….
Nađoh se kao slučajni suputnik koji uživa u svom imaginarnom putovanju iz Mostara do Zagreba. Pogledam oko sebe i vidim ljude svih nacionalnosti, svih uzrasta, svih profila. Zamislite, zajedno živimo jedan dan u jednom vlaku, dok traje vožnja. Međusobno dijelimo hranu kako bi skratili tišinu i stvorili ugođaj putovanja, ujedno stvorili i nova poznanstva. Posebne su te kriške ponuđene jabuke, čokoladice, onaj zlatni keks u vrećici …. Neprocjenjivo! Trenutno živim u duhu razigrane sedmogodišnje djevojčice kojoj je sve neobično, sve upoznaje po prvi put i sve joj je novo … Koja posebnost!
Vlak i dalje hukti, grmi i prkosi svim mjestima kroz koje prolazi njegova pruga najbolja druga! Od tolike ushićenosti ne shvatih kako je dan zamijenila noć. Upitah se zašto u Sisku krove guta vatreni plamen, ne znajući kako je to Rafinerija nafte ispred mene. Glatka metalna vatra bila je strašna u plavetnilu noći koja je izlazila iz dugih dimnjaka. Plamen je gutao noć i plazio bezbroj jezika. Strašno! To je bilo prvo upoznavanje s industrijom i prva priče o preradi nafte. Ubrzo nestadoše metalni plamenovi i ponovo zagospodari tamna noć. Zvijezde nebom zasjaše, a mjesec se razigrao sa mnom i darivao mi posebnu priču. Često se skrivao iza drveća krovova kuća kako bi mi učinio još zanimljivije putovanje. Kada sam ugledala blještavilo grada mjesec nisam više uočavala! Svog prijatelja sam izgubila!
Na ovom imaginarnom putu nisu predviđene nikakve prepreke, pruga je bila dobro utabana da sam uživala u ovom putovanju! Nisam psiholog po struci, ali mogu preporučiti povremeno putovanje kroz vremeplov prošlosti ili budućnosti kako bismo doživjeli posebnosti i ostali pozitivni. Nekada se zapitam koliko može koštati ovakva karta? Vjerujte trebala bi koštati puno više od povratne! Stvoriti vrijeme za putovanje kroz vremeplov je neprocjenjive vrijednosti. Povratna, jednim treptajem svejedno se moramo vratiti u stvarnost jer zovu obveze! Važno je shvatiti kako je život poput vlaka, on ide, vozi, gazi, hukti, ne usporava, kad tad dođe do cilja! Do nas će biti jesmo li sva odredišta vidjeli i jesmo li zaboravili prijatelja u dobru!