… Onako “natakari štiklonke”, malo kosu posloži, navuko na sebe nekakvu haljinu prvu s reda i kao ja spremna malo pirovati! Sjedoh u auto eto me za čas do u salu. Ne bih bila ja da ne okasnim koju minutu. Evo sad mi se potkralo po ure. Znate nije to bilo do mene već
do sata! Baterija zakazala! Dok skužih kako mi sat pokazuje isto vrijeme prođe bome po ure. Šta ću, potkrala se greška odmah u startu. Sve je to ušlo u salu zauzelo najbolja mjesta, ko kad su ljudi danas nadzorne kamere. Ispred sale zastadoh, kud ću, šta ću, da sačekam dok ne pođe prvi ples pa sve gleda tada u mladence ili da uđem? Razmišljam! Ajde rekoh eno konobari nose vruće uštipke svima su oči usmjerene u tanjur neće mene ni zamijetiti kako kasnim. Nekako uleti ko bez glave za nekim “dičinjim” stolom bi jedna slobodna stolica pa sjedoh. Ma dobro se ja snalazim s djecom malo ćemo o školi i proći će večer. Ugledala me jedna prija priđe mi upitanse onako uljudno samnom. Reče: “Đesi bona Marina, jesi li pronašla momka?” Majko mila “đe” me nađe. Nekako se brzo snađoh na jeziku sam brza, da mi je sve ko jezik gdje bi mi bio krar, pa rekoh: moja ti prije ćeš prijo izvor nafte pronaći i obogatiti se, nego što će me sretnik opaziti, a o udaji da ti ne pričam”! Ne skače se s konja na magarca ta znaš i sam akako to ide, udana si! Mislim ti se odlijepila sam ja nju neće se ona više ni vraćati. Kad ona se vrati napravi mi belaja zakomplicira situaciju. Ostanmi na tanjiru onaj vruć uštipak ne pojeden. Navali ona meni po sale muškaraca za stol na upoznavanje, kako bi pronašla tog potencijalnog. Upoznaje ti ona mene te s rođakom ovim, rođakom onim, od jetrve bratom, ma neke bogate susjede, pa nabraja neke tamo zapadnjake …. mila mati ode ona daleko i na široko. De skrati malo Bog ti dao zdravlja. Majko mila pomisli u sebi, da mi Bog oprosti, što se i rodi. Sakri se od svijeta ona mi “navalja” po sale. Kuku lele, zacrvenih se ko žeravica. U jednom trenutku mi se učini kao da je i strop od mojih obraza postao semafor. Kuku lele, kukava mi majka! Srce mi poče kucati jače, pa preskakače ne da se smiriti. Haljina mi posta tijesna, preznoji se …. što ću sad? Kad oni malo atmosferu dočarali s crvenom led rasvjetom. Prodisah odmah, mrvicu mi lakše bi. Ispadoh ko jadnica neka, tulava i mulava. E pravi “tuto muto” ispadoh u svačijim očima! Dosadilo mi ovo stanje, što se ne može, ne može više izdržati. Rekoh joj : “U što me uvali prijo? Deder bona” nek ova moja muka pređe na drugog, odmakni! Kaže ti ona meni onako lagano i ponosno: “Ma naći ću i ja tebi kakva Marinče drago. Što će bona tebi biti tako lijepo, kad meni nije! Ja po čitave dane kuham, perem, dočikam, te svekrvu, te svekra, djeverove, zaove, djecu svoju i tuđu, a onaj kad dođe s posla najede se i zavali ništa neće da pomogne. Vidi tebe bez ikakva stresa!” …. E prijo draga skrati ti meni pola godine života, osjedi s ovom scenom. Moram na farbanje odmah ujutro ići. Ali prijo znaj ako su ti ovi kao taj tvoj, ne šalji ih na moju adresu! Ako si se ti zelena prevarila ja ne mislim u ovim godinama! 
