Vječita nedoumica za mnoge ne tako iskusne sakupljače ljekovitog bilja je kako su vrisak i vrijesak jedna biljka. Ovom pričom naglašavam kako vrijesak i vrisak nisu iste biljke. Vrijesak je biljka „crvene boje“, a vrisk ili čobra lat. naziv satureja znači ugodnog mirisa i okusa je bijele boje. Te dvije biljke imaju različite učinke na ljudski organizam. Trenutno pišem o vrisku. U prehrani ljudi koristi se cijeli nadzemni dio biljke prije ili tijekom cvatnje – kao začin ili čaj. Od vriska se proizvodi i eterično ulje. U narodnoj medicini diljem svijeta cvjetovi, lišće, stabljika i sjemenke vriska koriste se za tretiranje: grčeva u probavnom sustavu, mučnine, dijareje, povišene temperature, bolova u mišićima, zaraznih bolesti, nadutosti, kao laksativ, kao diuretik. Čaj i eterično ulje vriska mogli bi biti koristan dodatak terapiji dijabetesa. Terapija antioksidansima pokazala se vrlo učinkovitom u prevenciji i usporavanju progresije komplikacija dijabetesa. Bioaktivni spojevi vriska djeluju: zaštitno na jetru, mogu poboljšati lipidni profil i povećati plodnost, štite od nastanka ateroskleroze. Vrisak ima ulogu na plodnost muškarca. Djeluje povoljno i na zdravlje srca i krvnih žila, može spriječiti i stvaranje krvnih ugrušaka pa time i pojave tromboze.
Sad kada sam pojasnila kako su vrisak i vrijesak dvije različite biljke veliku sličnost ima ljekovita biljka erika i vrijesak, vrijes ili vrištika ovisno kako koje podneblje izgovara. Biljka erika kojih 4 vrste rastu samoniklo kod nas i ponekad se koristila za isti spektar djelovanja. Erika ima listiće koji podsjećaju na iglice jele. Negdje ju možemo naći i pod nazivom crnjika, crnjuša no njen cvijet za razliku od cvijeta vrijeska ima tamni dio koji viri iz svakog cvjetića. O erici ćemo neki drugi put. Vrijesak je drvenasti polugrm koji raste na suhim livadama, kamenjarima po Hercegovini. U nekoj literaturi sam pročitala kako je u Hrvatskoj vrijesak zaštićena biljka, zbog ograničenog pojasa na kojem raste. Tako u pomalo zaboravljenom selu imenom Korita koje još uvijek prkosi i vremenu i ljudima, vrijesak ne raste svuda. Svoje stanište, duboko ukorjenjuje po planini Mratnjači. Samonikla je biljka. U vrijeme cvjetanje sakuplja se gornja trećina biljke. U alternativnoj medicini čaj pripremljen od vrijeska potiče izlučivanje mokraće, znoja i sluzi, čisti od glista, umiruje živce, liječi bubrege (kod bubrežnog kamenca ili pijeska. Također se koristi kod tegoba sa slezenom, protiv proljeva, kod tegoba u mokraćnom mjehuru, za liječenje reume i nekih oboljenja oka (upale oka). Primjenjuje se i kao sredstvo za čišćenje krvi (kod ekcema i kožnih osipa), protiv rahitisa u djece i grčeva u želucu.
Vrijesak se često nalazi u sastavu čajeva s diuretskim i antiseptičkim učincima. Listovi vrijeska imaju veću ljekovitu vrijednost od cvijeta. Ako se predugo suši, ishlape eterična ulja, pa gubi na ljekovitosti.
U nastavku priče donosim još nekoliko savjeta u konzumiranju čaja od vrijeska:
Uzeti jednu čajnu žličicu listova vrijeska i preliti ih s dva decilitra kipuće vode. Držati poklopljeno 10 minuta, ocijediti, po potrebi zasladiti čajnom žličicom meda.
– Za poboljšanje sna i bolju probavu dobar je čaj od mješavine jednakih dijelova vrijeska, kamilice i majčine dušice.
Kod nesanice: piti šalicu tog čaja – prije spavanja..
Kao začinska biljka vrijesak se u mediteranskoj kuhinji (kod nas u primorskoj i dalmatinskoj) rabi kao visokovrijedna začinska biljka, naročito u pripremanju divljači i riba. Može se, također kao začin, posuti po svakom pečenju svinjskog mesa, janjećeg i mesa od peradi. Uz ostale mediteranske biljke, dodaje se kao začin i pizzama jer daje karakterističan miris i okus.
Zanimljivo je spomenuti da u Njemačkoj vrijesak rabe kao začin za grah i kobasice, pa ga nazivaju «Bohnenkraut ili «Wurstkraut».
nastavlja se…………..
Put mojih Predaka…….
Autor Objave Mladen LJubić-Vajta@
