Stoljećima su se vrijeme i čovjek nadmudrivali. Pojedinim ljudima su se spočitavale riječi „Isti je ka i vrime“. Teško vrime, težak čovik! Kako god bilo vrijeme nije uvijek išlo na korist čovjeku. Često je sublimiralo te po ljude ostavljalo ljubičaste masnice. Čovjek je morao biti korak ispred vremena. Isto tako i prilagođavati se istome. Ma kakvo ono bilo, hladno, kišno, mrzlo ili meko živjet se moralo. Često su vremenu tepali, pjevali i molili se Bogu kako bi ih poslužilo. Klečalo se pred ikonom svetom i molilo za kišu kako bi pala na vrijeme. S proljeća se molilo da ne bude mraza i jakih kiša. Sa svetim Antom se pogađalo. Sveti Ante isprosi od Boga milost za urod i kišu u pravo vrime, a ja ću tebi na zavit. Od zemlje i poljoprivrede se živjelo. Trebalo je nahraniti stoku i čeljad.
Stariji bi znali reći „tribaš pratit vrime i bit korak isprid njega“. Ovo selašce nije tako davno dobilo struju, 70.-ih godina prošlog stoljeća. Ljudi su se slabo opismenjavali. Radilo se o zemlji i poljoprivredi, od zvizde do zvizde, kako bi znali reći. Sve da bi prehranili obitelj. Od 1938. pa naprijed pojedini svećenici opismenjavaju neke ljude i dijele bukvare. Kako bi ljudi znali čitati i pisati. Cilj što više opismeniti rakitski kraj. Narod se većinom opismenjavao bez škola uz pomoć tadašnjih fratara i onih ljudi koje su sami opismenili. Pismen čovjek u ovom izrazu znači da zna čitati i pisati.
Počinju se dijeliti prvi molitvenici. Tamo već 50.-ih godina i mise slaviti na materinjem jeziku, što se do tad radilo na latinskom.. Ovu priču mi je potkrijepio moj pokojni djed Ivan Soldo- Antukić. Čovjek je bio samouk. Bez ijednog razreda škole. Naučio se čitati i pisati sam. Volio je slušati o znanosti, kasnije je čitao povijest, divio se inovacijama. Nije imao priliku obrazovati se u nekoj višoj školi. Ni četiri razreda! Pričao mi je: Po bukvar iz Oruge išao sam pješice u gornji kraj Rakitna. Nisam imao ni cipale kakve, opanke špagare što mi je pokojna baba pravila. Nji si mora dobro čuvat. Nema se za šta kupit druge. Više san iša bos kamenjaron da in produžin vik. One noge poljubičaste jer ii kamen toliko izudara da ne znaš u momentu jesu li tvoje. Podraga me onom svojom radničkom rukom po kosi pa mi reče „Iđeš kose moja jer imaš cilj“.
Tadašnjeg pratra san molijo da mi posudi bukvar. Na par dana. Da ga bar mogu prilistati. Kroz razgovor nisan zadobijo svećenikovu pažnju te me odbija. Bio sam dite. Moj san i želja se ugasila. U meni se probudila ljutnja, razočaranje i potištenost. Plakao sam cilin puten do kuće. Stalno su mi odzvanjale riči, potrebniji je nekon drugon! Nisan tijo ić posle ni u crkvu. Mater me gonila. Šta ću ić kad je on taki. Nisan ga moga slušat. Da mi je tio bar pokazati tu pred sobom da ga uzmen u ruku. Već me oladio za cili život. U njegovim riječima osjetila se bol iako je imao sedamdeset godina. A ona suza zasjala u njegovom oku. Samo što nije krenula njegovim suncem ožarenim licem. Ipak suzdržao se.
Unatoč razočarenju djed nije pokleknuo. Žeđao je za čitanjem i pisanjem. Cjeloživotno je učio. Pratio edukativne emisije, vijesti koliko bi mu dozvolilo vrijeme. Znao je reći „ko je bliže medu osladi se“. Džaba ga gledat, ako ga ne moreš dobavit!
Kasnije odlazi za Austriju i tamo uči njemački jezik. Znao se sporazumjeti. Nakon nekoliko godina rada uspijeva uštedjeti nešto novca. Preuređuje kuću i nastavlja život u Zaušlju. Iz inozemstva donosi TV crnobijelu i radio. Počinju se slušati vijesti. U kući je znalo biti više ljudi kada bi se emitirale neke emisije. Najviše su se, kako je govorio, slušale vijesti. I trni kutiju! Nedjeljom ujutro slušali bi radijsku emisija Selo veselo. Kaže, mislili su ako radi puno da će crknuti. Kad bi grmilo isključivala bi se kutija iz zida. Obvezno prekrivala dekon.Nasmijala sam se zašto dide dragi je li da se ne naladi? Našto se smijao i on, ali bez odgovora. Nekada i šutnja da odgovor!
Narod se slušajući televizijske i radijske emisije počinje više i educirati i širiti svoje vidokruge. Mlađu djecu ili bolje reći sretnije dječake šalju dalje u školu. Neke su mogli školovati samo do četiri razreda, a neki su išli putem Mostara pa i dalje i po obrazovanje. Naravno ako su imali rodbine u nekim većim mjestima.
Djed je volio i povijest pa je često pričao priče o ratovima i povezivao s patnjama kroz selo. Te stvari su me zanimale pa smo satima znali sjediti na drvenoj sećiji i pričati po zimskim dugim danima grijući se uz crni fijaker. Sjećam se one njegove srebrne kutijice za duhan. Iz desnog džepa trošnog i izblijedjelog sivog sakoa bi ju izvadio na koljeno. Otvorio. Zamotao škiju i pripalio od žeravicu koju je vadio iz crnog fijakera. Dva požutjela prsta bi čuvala cigaretu dok bi pričao. Započinje priču iz Drugog svjetskog rata. Naišli su četnici Karaulom kroz Zaušlje. Tada su zapalili našu kuću. Pred vojskom se kose moja bižalo i sakrivalo. Moja majka Kata sve je promatrala iz škripa jednog busa. Vojska je ubrzo otišlo. Ništa nisu pronašli. Sirotinjski se živilo. Vode nije bilo da se ugasi vatra. Bio san mali mene i sestru je sakrila u drugi škrip, a po vrvu nabacala grana. Tada nas je stra nas izijo. Nismo mogli ni plakat sve da smo i tili. Kada je vidila mater Kata da je vojska odmakla daleko i da se more slobodno izvuć iz škripa brzinski smišlja kako kuću spasiti. Sitila se badnja iza kuće i kuposnog rasola. Plamen je ugasila tim rasolom i uspjela spasiti da ne izgori krov. Živilo se tako jadno i bjedno, nije ono sad gledajuć imalo šta ni izgorit. Koji biljac, džemper ili čorapi te drveno posuđe. Kose moja to malo vridilo je pravo bogajstvo. U šta ćeš pomust kravu, ako nemaš kaba? Kako izmest maslo ako nemaš stap? Pričajući onaj pepeo pao je na njegove hlače, a on je gledao u jednom pravcu. Taj pepeo me odveo u dubinu ove priče gdje sam zamišljala baku Katu kako gasi vatru i ne znajući kako izgleda! Odjednom se nađoh i ja s njom. Penjem se do badnja i nosim vodu u maloj posudici. Samo da ne izgori tavan i slamarica kuća. Trči prabaka, skakućem i ja. Onaj dim tinja. Prabaka sva crna od one gareži. Trznuh se i rekoh: imaš sve, a za koji minut osta samo pepeo i dim …
Puno smo provodili pričajući pričao o vremenu, izrekama, mudrim dosjetkama, lovačkim dogodovštinama, vilama, višticama …. Sjećam se jedne izreke kojoj tek sad spoznajem pravo značenje. „E moj sine, dok san bijo mlađi da mi je bilo samo sist i odmorit se ko čovik,.
E moj sinko Zemlja je spasiteljica života, ako je natopi božja suza nadat se nečem i blagostanju! Dite moje vrime se pratilo, a znakovi vrimena se morali pantit za svaku slideću godinu. Nije bilo satelita i vrimenski prognoza ko danas. Ako iza Oštraca škriljaca i siva eto ti kiše ne moreš to valit. Ako je magla visoko iznad Debelog brda ili povri Dabila eto ti vitra i bure. Pa kad se najoguni vrime eto ti ga nećeš po tridni izać iz kuća… Kao dijete nisam poznava težinu govora i riječi. Voljela sam od njega slušati priče iz njegova života i ratu. Sva djeca su govorila pusti dida ko će to slušat. Ajmo se igrat. Ipak, danas mi je drago što sam ponekad izostavljala igru i slušala didove priče. Što sam starija sjeta me vraća u moje djetinjstvo i uspomene na starije.
Kako reče, izreke o vremenu su se pamtile i prenosile s koljena na koljeno na svaku novu generaciju. Djed je bio zadnja generacija koja je pratila te vremenske znakove. Zapamtila sam možda jednu trećinu. Znao je reći: Moja kose pratilo se vrime. Pantili se dani, miseci i godine. Bez obzira što je vrime bilo teško i što je letilo živilo se s puno volje i vire u Boga. Govorilo se posle kiše sunce grane. Poslen korizme triba dicu naist. Stare kosi vrime tri puta u godini, ožujak, svibanj i srpanj. Uvik kad se radi o žitu.
U svakoj obitelji bila je jedna osoba koja je pamtila vrijeme. A neki bi išli i savjetovali se s drugim „vremenoznalcima“ što bi bilo dobro. Ako kroz Ričinu odjekuje buka eto kiše. Ako zavija ćuko, eto sanduka. Ako kokoš ujutro kukuriče, ne valja! Ako lisica dođe blizu kuća i počne štekćati, snig će sve da je i maj. Pripremaj drva. Grakće li nebom gavran, eto napasti i lešine. Vuk u blizini more izist ovce ili napast isanče. Pratilo se sve kako bi se opstalo i preživjelo. Štovao se Bog, ljubio se bližnji. Putnici najeli i napojili. …
Borba na ovom škrtom području nije prestrajala. Vremensko kazalo starijih ljudi i danas se selom koji put ispriča. Baka Dana kaže (2023.) kukavica zakukala prije Jureva na deset dana. Rano-varljivo proliće. Žabe u Viru se nadjačavaju u kreketanju moglo bi bit i mraza. O Grguru tice u gnjizduru (sveti Grgur je nekad bio u trećem mjesecu). Neki i danas kažu minjaju litnje i zimsko vrime. Ajde nek prominu mog pivca! Kod njega je uvik isto vrime! Što posiješ to ćeš i požet. Čovik kad posadi ima se nečemu nadat. U prosincu i siječnju je bilo manje rađe. Zima duga. Najviše se sililo i prepričavalo. Ženilo se i udavalo. Vuna gargašala i prela. Vuneni čarapi pleli. Stan se sastavljao i tkalo se. Ruho se spremalo! Selo je u svakom mjesecu punim plućima disalo i točno se znalo što se trebalo raditi. Oko Božića se janjile ovce. Trebalo se paziti i noći provoditi u štali. Pazilo se na mlade janjce. Prva tri mlaza mlijeka muzla se na pod. Tek onda bi se zadajali. Stariji su govorili kako je prvo mlijeko puno prljavštine i da nije dobro. Obitelji su bile brojnije. Svaki član je znao koji posao nosi. Svaki mjesec kažu imao je svoju ćud. Pratila se i živina i nebo! Stariji su pričali kako se u siječnju sjekla drva i ženilo. Veljača je premetača. Velja i laži prosipa. Nije to vrime dobro. Kratko traje pa se izdura! U ožujku počinje sve da pupa. Varljiv je i on. Malo miluje pa poslije bičuje. Polja se oru i vrtli kopaju. Sije se žito jaro. Nada se budi. Travanj trava raste. Paše i brsti ima za ajvana oko stina. U posuvi se sade kompiri. Prvo divlje zelje bere. Kopriva, ušac, škripavac, štavelj, voljice, šurlin. .. Ima čorbe neće se bit gladan! U svibnju sve sija. Pčele se roje. Okopava se i sadi. Lipanj miriše. Ispred svake kuće lipa rascvala. Zeleni bumbari zuje. Cijelo selo do Kosovnjaka miriši. Onaj miris starinske rascvale roze ruže i danas zove. Pravite likere, sokove i čajeve kad vam netko poseban dođe. O svetom Anti počinje kosidba i silo. Svako mlado momče oženit bi se tilo. O Ivanu se većina kosidbe odradi. Za Ivandan se ne radi kako vele jedino što se mora. On je veliki svetac. Po sobetu se, ko more, oda i zamira! Srpanj ambare puni. Ako sveti Ilija o ambar štapom lupi da vidi jesu li puni. Ne smi se osramotiti prid Ilijom. Ulišta se prebiru i usta slade. Kolovoz kola goni. Kompiri se kopaju prebiru i u vriće spremaju. Gospa na devetnicu zove. Trči i sve stiži! Rujan sve ruji mjesec zlata vridi. Tikve prije mraza triba kući dovest. Jabuke skupiti, kruške u žito sakriti. Obrat trnine nazebu izličit, zima je duga. Drinine beri, imber pravi. Šljive plavke beri i džem pravi. Bit će i čaja ako se nedaj Bože razboji! Vrisak vrišti na kamenu. Kaže zaustavljam svaku želučanu manu. Nadutosti neće biti više ako popiješ koju cikaru mog čaja više. Muški rod ga voli jer s prostate tjera boli. Svaka domaćica traži crveni vrisak da joj bubrege ozdravi. Dobar je i urinarni antiseptik i diuretik. Ozdravlja sve žene (liječi vaginalne iscjetke te potiče plodnost). Ajduci u gori za vrisak znaju jer im vida svaku ranu. Čele ga vole i s jeseni med tvore. Kupine prve zovu. Mukinje se crvene. Ambare traže. Izidi dnevno šaku mukinja da ti srce bolje kuca. Puno mlađi ljudi ne znade što im mlada jesen dade. Kada dođe ciča zima znat ćeš šta sve jesen ima.
Listopad grane boji skupljaj šušanj i ne broji. Triba iće i piće za ajvana jadna ti nam majka. Janjci će se janjit i šušanj triba staviti. Bit će i teladi i mlade krmadi. Tikve sici i pravi meću da krmad restu. Na zimu bit će mesa, masti i kupusa. Kupus beri i čisti. Sridicu ne bacaj valja izist. To je slatko i puno zdravlja. Kad kupus očistiš i osoliš u badanj uđi i kupus slaži. Kad se ukiseli lagano vari. Ne prosiplji rasol dobar je za popit. Od njega temperatura brzo pada, a i krvnu sliku čisti. Puno toga još ima šta on sve liči.
Listopad grane boji skupljaj šušanj i ne broji. Triba iće i piće za ajvana jadna ti nam majka. Janjci će se janjit i šušanj triba staviti. Bit će i teladi i mlade krmadi. Tikve sici i pravi meću da krmad restu. Na zimu bit će mesa, masti i kupusa. Kupus beri i čisti. Sridicu ne bacaj valja izist. To je slatko i puno zdravlja. Kad kupus očistiš i osoliš u badanj uđi i kupus slaži. Kad se ukiseli lagano vari. Ne prosiplji rasol dobar je za popit. Od njega temperatura brzo pada, a i krvnu sliku čisti. Puno toga još ima šta on sve liči.Kad studne na prozor zakuca treba imat puno masti. Mast je jako zdrava pomišana s puno jaja. Mladosti plodnost daje. Što više dice ima to je više blagostanja. Prosinac je Bogon dan da se dočekuje najveseliji dan. Što si Božiću bliži i snig je deblji. O Božiću se raduj i puno blagoj. Da je Božić svaki dan ljudi moji di bi nam bijo kraj. Pa opet sve iznova.
Nadajmo se kako vrijeme neće trajno izbrisati besjede starih vremenoznalaca te ih baciti u zaborav. Iz škrinje zaborava uspjela sam ih dosta izvući od svojih predaka i od živućih starijih ljudi.
Neke od njih su:
Neke od njih su:Kad bi ima 100 godina, najbolji dan bio bi mi sutra.
Sidni odmori Bogu se pomoli.
Sveti Ante opat ne da ni orat ni kopat.
Neće te izdat sida brata ni gnojna brazda.
Uvik se nadaj najboljem, ali budi spreman i za najgore.
Ko ovisi o drugom, triba i njegovon ćuki da se dodvori.
Di mačke nema tu miševi kolo vode.
Pazi i zidovi imaju uši.
Što s đavlon dođe, s đavlon i ode.
Na siromaja i ćukenja laju.
Ili ne pokušavaj ili dovrši.
Ko umi njemu dvi.
Ko rano rani dvi sriće grabi.
Nema dana bez zore.
Pasja vrućina i pasji dani,
Sve vedro ko caka.
Doša kući prije Zdravo Marije.
Lito sine i mine.
Dobra bura je ko najvridnija žena sve oko kuće očisti.
Sve reste ko iz vode.
Ne more se glavon kroza zid.
Požuri polako.
Učiš dok si živ.
Bez muke nema ni kruva.
Svoj kruv ist, a tuđi prag čistit ne valja.
Što srpanj ne iskuva to rujan ne ispeče.
Lito i zima godinu iznina.
Lita vruća-zima studena.
Dok je ajvana bit će i para.
Dok je ovaca bit će i para.
Ako se puno smiješ oplakat ćeš.
Korov je teško istribit.
Nema para brez krvavi dlana.
Što lito sabire to zima satare.
Plemenit je čovik koji voli čelu i kršnu ženu.
Mlad ko rosa u podne.
Crni oblak leti jaka kiša priti.
Ako je misec iznad Ošljara okrenut prema moru i za njega moreš obisit kukalo od kišobrtana kiša će.
Prvo kravu narani pa unda muzi.
Puko ko kokičar, nema mu spasa.
O jeseni bogata puna si srebra i zlata.
Čekan te ko raspukla zemlja kišu.
Svako nevrime dođe i prođe.
Izlilo se nebo na zemlju.
Namrgodilo se vrime.
Steglo vrime naloži malo vatre da umre led.
Tio ko prid kišu.
Naoposun i narod i vrime.
Zubato sunce.
Veljača velja ožujak piva.
Kalandora vedra dici se vide rebra.
Kalandora ora, prošlo zime pola, za njon iđe Blaž kaže da je laž.
Cvate li o kalandori, mrznut će na Cvitnu nedilju.
Što veljača izmami, to mart spali.
Kakva Pepelnica taka i korizma.
Mart je jarac.
Mart derač.
Bolje da te majka bije nego martovsko sunce grije.
Kišan ožujak mršava litina.
Martovska grmljavina rodna godina.
Kako je o sveton Josipu tako je kroz cilu godinu.
Ako o sveton Juri kukavica kuka meko proliće.
Blagovist zeleni list.
Od Blagovisti do Božića devet miseci
Ako zima ne ubode rogon, ošinit će repon.
Zima neće ostat u nebu.
Aprilske kiše majsko cviće.
Aprilska grmljavina, jesenja glad. Očekuje se tanka godina!
April suv i kruv skup.
Vedri li se travanj i maj noću nema pomoći voću.
Zelen Božić, bil Uskrs.
Čuvaj nas Bože vedra Jureva i Božića.
Ako o svetog Juru kiša ne stopi volu rog slaba godina.
Tri su kiše berićetne jurevska, križevska i duovska.
Ako na Markovdan se stopi volu rog u polju je rod.
Markovdan svetac do podne.
Svibanj Gospin misec moli se krunica.
Starog žita nestalo novo nestiglo.
Ako početkon maja kiši i ljetine bit će više,
Majska grmljavina rodnija godina.
Ispod brda najbolji kuruz reste.
Duovske kiše padajte više.
Ako mravi iz mravinjaka iznose ranu i jaja eto kiše.
Mušice prid kišu navaljuju u kuću.
Di je puno grmljavine nema kiše.
Ako je mart sušan i ladan, april kišan seljak neće biti gladan
Lipanjske kiše kvare litinu.
Ladan jun sve skljuni.
Na Tilovo, Vidovdan i Ivandan budu pljuskovi.
Što topliji i kišniji lipanj to bogatiji seljak
Sveti Ante pripazi na janjce, sveti Luka čuvaj ii u gori od vuka.
O Ivandan med se vadi van.
Lito vilovito, jesen bisna zima tisna,
Kišu umoliš do Ivandana nekako od Ivandana nikako.
Po otkosu kosac se poznaje.
Sveti Petre i Pavle smeti zmije i Đavle.
Kakav lipanj taki i prosinac.
Bili oblak pade, eto lada.
Srpanj suv i blag narodu je drag.
Ako se pivac popne na vri rpe i brčka đubar eto ti kiše.
Ne triba virovat litnoj oblačini ni zimskoj vedrini.
Sveti Ilija ne znate da ga slave, a da znade sve bi rastra, zapalijo i satra.
Sveti Ilija žeže.
O Ilandanu do Gospe najveće vrućine.
Ako o Iliji zagrmi lišnjaci se ucrvaju.
Srpanjska kiša ritko je brez krupe.
Sveti Jakov puru miša ako padne kiše.
Ako je kolovoz počeo s kišon tako će i završiti.
U kolovozu nisu gladna usta.
Kako siva i grmi, gori i nebo i zemlja.
Sve se nažestilo izgori sve i nebo i zemlja.
Ako pauk prikida svoju mrižu kiša će, ako je sastavlja vedrina.
Kad je nebo vedro i priko Ošljara siva sutra kiša liva.
Ako pivac u nevakad kukuriče sutra drugo vrime sviće.
Ako u jesen dobro rodi bukovac i liska bit će oštra i snižna zima.
Lito prođe medna jesen dođe.
Lito je kratko, a zima duga.
Jesen bogata, a zima rogata.
Ako kiša probije zoru padat će cili dan
Mala gospa u svakom grmu paša.
Ti za kišu moli do Gospe, a ja ću od Gospe.
Zemlja pri kršu i meso pri kosti je najbolje.
Grmljavina o Mijaljdanu proriče rodnu godinu.
Prvon roson kiše eto.
Ako je puno magle tu nema kiše.
Magla snig zoblje.
Ako je u listopadu magla visoko tada okriće na buru.
Ako se na drveću list duže drži to će zima biti duža.
Ni list ni gora ne padaju bez božije volje.
Sveti Vrano šara grane.
Sveti Luka štapon po ambaru lupa.
O sveton Luki meću se ruke u nidra, a vade na Markov dan.
Ako je na Svisvete smrzli dan Božić će ledon biti okovan.
Ako sunce zađe za kaladu, promina vrimena.
Uči li u Šinoj jami kiša će.
Uči li u Viru bura će.
Siva li od Jastebovića kuća kiša će.
Di puno prdi (grmi) nema kiše.
