IzbjegliÄka kriza koja nije ni smjela u Hrvatskoj zapoÄeti, jer je vlast imala mjesece priprema za nju, ostavila je važniju pouku naciji od materijalnih posljedica koje nisu – male: Milanovićevoj vladi je izuzetno opasno prepustiti novo mandatno razdoblje za upravljanje zemljom, ne iz svjetonazorskih razloga, već zbog imbecilnosti koja je postala kazneni, a ne politiÄki problem.
Vidljivo je da Republika Hrvatska nema ni jednog jedinog saveznika. Iako se skrivaju pravi razlozi pa i ta Äinjenica, prije svega ponekom televizijskom slikom sa summita EU-a gdje Milanovića, Pusić i ministre, Äak i da hoće, ne mogu u neposrednoj blizini izbjeći njihovi europski kolege po funkcijama, samo slijepac to ne vidi. Upravo zbog skrivanja razloga zbog kojih smo tijekom godina doÅ¡li u veće ili manje sukobe, pa i otvorena neprijateljstva, kao danas s MaÄ‘arskom, Milanović joÅ¡ uvijek može huliganski i primitivno pred reflektorima cijeloga svijeta, dovrÅ¡iti zapoÄeto i zatvoriti granice Republike Hrvatske kao – azil gubavaca. A s druge strane, upravo tim zatucanjem i huliganstvom raÄuna na nekakakvu državniÄku percepciju naroda, prethodno isprepadanoga otvorenom nesigurnošću, junaÄeći se prijetnjama suverenim državama bez bilo kakve diplomatske i smislene selekcije problema.
Osnovno polaziÅ¡te Zorana Milanovića, koje bubnjari njegovih medija prenose Hrvatskom, je da su svi susjedi oko nas – sebiÄni. Hrvatski problem je u tome Å¡to je kategorija sebiÄnosti u meÄ‘unarodnim odnosima nepoznat pojam i ne vrijedi – niÅ¡ta. Milanović se javno hvali kako je prisilio MaÄ‘are primiti izbjeglice, pa javno malo priprijeti Slovencima, pa mahne prstom prema Bruxellesu da ih upozori kako je on hrvatski državnik, a ne oni, pa Srbiju nazove muhom.
Vlada uvlaÄi naciju u gadne nevolje
MaÄ‘arska Vlada svaki svoj postupak opravdava, pozivajući se na desetine meÄ‘unarodnih konvencija i europskih zakona i protokola, isto to rade i Slovenci, toÄno tako se ponaÅ¡aju Srbi, a prije njih Makadonci i Grci. Jedino hrvatska Vlada iskljuÄivo nastupa kvartovski, huliganski, bez pravnoga uporiÅ¡ta srlja iz banalnosti u banalnost i sve dublje uvlaÄi naciju u gadne nevolje.
Ovoj Vladi ne pada na pamet da je njezina diplomacija zajedno s obavjeÅ¡tajnim službama morala mjesecima unaprijed predvidjeti ovu situaciju, morala je obavijestiti hrvatsku javnost, prije svega o tome Å¡to se dogaÄ‘a, jer je to jedino odgovorno, a na temelju toga pripremiti precizne planove i sprijeÄiti dramatiÄne i nekontrolirane situacije. Takva analiza i pripremljenost bila bi osnovica na kojoj bi Hrvatska postigla obvezujuće meÄ‘unarodne dogovore o zajedniÄkom ponaÅ¡anju u ovoj krizi, ili bi, ako ih ne može postići, takoÄ‘er mogla legalno suspendirati Äitav niz konvencija. To kao pravo stoji u svakoj konvenciji, ukoliko država ima argumente da je njenom primjenom ugrožen unutarnji poredak. Jedino s tog polaziÅ¡ta može se zahtijevati meÄ‘unarodna solidarnost i suodgovornost, te imati neupitno opravdanje za samostalne postupke ukoliko one izostanu. Sve ostalo je neodgovorni avanturizam.
NjemaÄka je prihvatila Äinjenicu da EU joÅ¡ uvijek nema mehanizme za jedinstven i optimalan odnos prema ovakvim problemima, pa od Bruxellesa nije ni oÄekivala rjeÅ¡avanje krizne situacije. Dok ne postigne dogovor koji će jamÄiti sigurnost njenog državnog poretka, suspendirali su Schengen. Da Milanoviću može ili ima tko objasniti, rekao bi mu da je i to jedna od pravnih steÄevina upravo Schengena i meÄ‘unarodnoga poretka. Mehanizam njegove prihvatljivosti, a ne ruÅ¡enje EU-a, kako u glas nariÄu režimski mediji.
Unazad deset dana, ministar unutarnjih poslova i, valjda, drugi potpredsjednik Vlade, Ostojić, u Saboru govori o 1800 izbjeglica, govori o potpunoj spremnosti, a već veÄer nakon toga obliven znojem i crven u licu, paniÄno moli srbijanskoga i makedonskoga kolegu da ne Å¡alju izbjeglice u Hrvatsku jer je u zemlju u nekoliko sati uÅ¡lo viÅ¡e tisuća ljudi.
Hrvatska Predsjednica spominje dolazak viÅ¡e od pedeset tisuća migranata, a iz svijeta, daleko ozbiljnijega od hrvatskog državnog vrha, spominju se – milijuni ljudi. Treba li hrvatski narod vjerovati ovakvoj Vladi i smije li se osloniti na njene rijeÄi i poruke?
Pusić ima obraza u svako drugoj reÄenici spominjati „bodljikavu žicu“, zgražati se nad tim pojmom, Å¡to god on znaÄio u njihovim mozgovima i percepciji, iako je ona za MaÄ‘are na koje ciljaju, potpuno legalan i legitiman instrument za oÄuvanje svog druÅ¡tvenoga i državnoga poretka. Država nije ni humanitarna zaklada, ni dizajnerski studio, već funkcionalni ustroj kojim se, ovisno o situaciji, svim raspoloživim sredstvima Å¡titi suverenitet i odgovornost prema naciji.
Hrvatska Vlada se ponaÅ¡a kao budala kojoj godi Å¡amarÄina, pogotovo od SAD-a, Velike Britanije ili Kanade, Äijim pohvalama se hvali Vesna Pusić. InaÄe, da je ministrica bilo koje od tih država – bila bi trenutno smijenjena.
Vlada države integrirane u međunarodni poredak mora u svakome trenutku imati spremne odgovore na sve međunarodne poremećaje. A invazija arapskih izbjeglica, azilanata i ekonomskih migranata na Hrvatsku mogla se predvidjeti preciznije nego vrijeme sutra. Ovdje je sve bilo jasno mjesecima unaprijed.
Hrvatska se ne ponaÅ¡a ni po jednoj konvenciji. MaÄ‘arska da, Slovenija da, Srbija da, NjemaÄka da.
Humanost poÄiva na jednakim pravima
MeÄ‘unarodni humanitarni poredak takoÄ‘er poÄiva na usvojenim automatizmima ponaÅ¡anja po konvencijama i usvojenim standardima.
Za svijet u kojem Milanović predstavlja hrvatski narod, humanost, prije svega, poÄiva na usvojenim standardima, a njih definiraju konvencije koje je taj svijet dragovoljno prihvatio. U tom svijetu, humano je Å¡tititi svoj narod od bilo Äijeg nezakonitog ponaÅ¡anja, pa i onoga tko je, možda, životno ugrožen. Ne može se govoriti o humanosti prema izbjeglome Arapu koji bez ikakvih dokumenata luta Hrvatskom bez kazne i odgovornosti jer eto, želi „slobodu“, a s druge strane kažnjavati zagrebaÄkog mladića ako ga policija zatekne bez osobne iskaznice.
Humanost poÄiva prije svega na jednakim pravima, a i prava stranaca pa i ilegalnih stranaca, ureÄ‘ena su meÄ‘unarodnim konvencijama ili – zakonima. Koja to humanost u Hrvatskoj danas poÄiva na tome da se ne opereÅ¡ danima, da zapiÅ¡avaÅ¡ kao životinja tuÄ‘e njive, dvoriÅ¡ta i ulice, da jedeÅ¡ prljavim rukama, pržiÅ¡ se na vrućini iznad 35 Celzijusa i istodobno nemaÅ¡ blage veze gdje se nalaziÅ¡ i kamo će te neposredna budućnost odnijeti? Tu se termin „humanosti“ može primijeniti jedino ako te ljude držiÅ¡ životinjama ili nižom vrstom, Å¡to je priliÄno tipiÄno javnom liku i djelu Vesne Pusić ili Zorana Milanovića.
Domaćin koji nije gostu u stanju ponuditi približno sliÄno domaćinstvo koje sam uživa je – loÅ¡ domaćin, da ne koristim težu rijeÄ. Human svakako nije. Nepozvanoga gosta se ne prima u kuću, pogotovo ako ulazi na zadnja vrata ili se noću Å¡ulja kroz prozor djeÄje spavaće sobe. Ako je u nevolji, prethodno se mora saznati kakvoj, pred kim i prije svega – tko je on, a to nevoljnik sam, prije bilo kakvoga zahtjeva ili zamolbe, kaže svom domaćinu.
Milanovićeva vlada ne poštuje ni jednu ovu normu.
Pitanje izbjeglica i djelovanje država u ovakvim situacijama regulirano je, izmeÄ‘u ostaloga, Ženevskom konvencijom uz Protokol iz New Yorka, te konvencijama uz cjelokupnu akumiliranu pravnu steÄevinu Europske unije. To su: Konvencija za zaÅ¡titu ljudskih prava i temeljnih sloboda s Protokolima broj 1., 4., 6., 7. i 11. , Konvencija o sprjeÄavanju muÄenja i drugog okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencija o pravima djeteta.
Iz navedednih konvencija proizlaze daljnji akti Europske unije, meÄ‘u kojima neizostavno moramo znati sljedeće: Rezolucija o oÄigledno neutemeljenim zahtjevima za azil (London, 30. studenoga i 1. prosinca 1992.), Rezolucija Vijeća EU od 20. lipnja 1995. o minimalnim jamstvima za procedure azila, Direktiva 2001/55/EC od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za davanje privremene zaÅ¡tite u sluÄaju masovnog priljeva raseljenih osoba i o mjerama promoviranja ravnoteže napora država Älanica u prijamu takvih osoba i podnoÅ¡enja posljedica, Direktiva vijeća 2003/9/EC od 27. sijeÄnja 2003. o minimalnim standardima za prijam tražitelja azila, Direktiva vijeća EU 2003/86/EC od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, Direktiva vijeća EU 2004/83/EC od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili kao osoba kojima je na drugi naÄin potrebna meÄ‘unarodna zaÅ¡tita i o sadržaju dodijeljene zaÅ¡tite, Direktiva vijeća EU 2005/85/EC od 1. prosinca 2005. o minimalnim standardima vezanim za postupke dodjeljivanja i oduzimanja izbjegliÄkog statusa u državama Älanicama EU-a.
Sve te konvencije poÄivaju na nekoliko temeljnih principa: suverenosti nacionalne države, apriornoj zaÅ¡titi nacionalnih interesa, mogućnošću suspenzije meÄ‘unarodnih zakona ako je njima ugrožen druÅ¡tveni i državni poredak, poÅ¡tivanju zakona svoje države koji su usuglaÅ¡eni s meÄ‘unarodnom pravnom steÄevinom i konvencijama, primjenu tih zakona na svakoga Äovjeka na državnom teritoriju, bio državljanin ili stranac, legalan ili ilegalan, Äasna sestra ili terorist. Praiskonska definicija funkcije svake države je – osigurati vlastite meÄ‘udržavne granice na sve naÄine, kako nitko i ni u kakvoj situaciji ne bi mogao povrijediti svojim prolaskom državni suverenitet.
Kriminalno nerazumno i neodgovorno
Koliko se god mi ljutili na MaÄ‘arsku, Sloveniju, Austriju, NjemaÄku, GrÄku, Äinjenica je da za svaki svoj postupak i svaku poruku koju poÅ¡alju meÄ‘unarodnim institucijama imaju uporiÅ¡te u pravnim aktima meÄ‘unarodnoga poretka. Drugim rijeÄima, Hrvatsku zbog Milanovića i njegove vlade Å¡amaraju argumentima, dok on njima prijeti huliganskim prijetnjama, gestikulacijama i usporedbama.
Zoran Milanović je doÄekao svojih pet minuta svjetske slave. O njemu piÅ¡u svi svjetski mediji, svijet je zatrpan njegovim fotkama s boksaÄki podignutom glavom i ramenima na presicama s kojih Å¡alje, prije svega, svojim podanicima u koaliciji, ali i suparnicima, poruke snage i moći, iako su formalno adresirane na sebiÄne susjedne države i njihove vlade. Kriminalno nerazumno i neodgovorno.
Otprilike kao Å¡to je notorni Mile Martić, suoÄen s cirkusom od države Republike Srpske Krajine pred podanicima nakon ‘Bljeska’, izgovarao reÄenice o bombardiranju Zagreba i odmazdi koju je osobno zapovijedio. Nitko se toliko nije približio i izjednaÄio s politiÄkom inteligencijom Mile Martića kao Zoran Milanović. Zna se kako su zavrÅ¡ili Martićevi Srbi, koji mogu Bogu zahvaljivati doživotno na hrvatskoj milosti, samo ne znam tko će imati, izuzev Boga, milosti prema Milanovićevim „podanicima“?
Kako je moguća ovakva dramatiÄna i sramna nespremnost Milanovićeve vlade?
Klasika. Vraćamo se na ishodiÅ¡te poremećenoga poretka politiÄkih, i, nažalost, sve viÅ¡e, druÅ¡tvenih vrijednosti. Podobnost, nerad, nesolidnost, poltronstvo, mediokritetstvo, provincijalizam. Politika i politike Äija je integrativna nit utemeljena na tim fenomenima ne mogu nikada niÅ¡ta dobro ponuditi nikome. A golema su opasnost za cijelo druÅ¡tvo i generacije ljudi, jer sve se viÅ¡e ljudski opstanak i socijalni status temelje na prilagodbi tim antivrednotama koje ciljano razaraju sve zdravo oko sebe.
Politika kojoj je prvenstveni cilj dograbiti vlast i sinekure koje s njom idu, radi kompenzacije nesposobnosti prema standardima konkurentnosti i Äesto, ispravljanja cjeloživotnih frustracija razliÄitoga tipa, utoliko većih, ukoliko su ti tipovi spremni godinama puzati izmeÄ‘u hijerarhijskih stepenica stranaka, niti je odgovorna, niti humana, niti zna da se neÅ¡to – mora znati.
U konaÄnici, Å¡to god bilo s izbjegliÄkom krizom, koja nije smjela u Hrvatskoj ni zapoÄeti, jer je razumna vlast imala mjesece priprema za nju, te potpunim uporiÅ¡tima u meÄ‘unarodnim propisima sprijeÄiti eskalaciju, ostavila je važniju pouku naciji od eventualnih materijalnih posljedica koje nisu – male.
Ogolila je državni poredak kao niÅ¡ta do sada. Milanovićevoj vladi je izuzetno opasno prepustiti novo mandatno razdoblje za upravljanje zemljom, ne iz svjetonazorskih razloga, već zbog imbecilnosti koja je postala kazneni, a ne politiÄki problem