Penavina reakcija danas u Vukovaru, pogotovo reakcije na internetskim mrežama i na forumima, nameću pitanje – je li nakon vremena autentičnih heroja iz 1991.godine, pred nama novo vrijeme heroja? Je li, nakon što su utihnuli tenkovi i topovi iz Srbije, ćirilica postalo novo agresorsko oružje, ovaj put poslano iz Zagreba?
PIŠE: Marko Ljubić
To je bitnije pitati, nego oduševljeno pljeskati Penavi, koliko je god hrvatskom narodu kao zrak potreban takav postupak. Potrebnija su pitanja i razum, jer usprkos golemog srca Vukovar se i 1991.godine toliko branio pred silno nadmoćnim srpskim zlom, prije svega vođen znanjem lokalnih vojskovođa.
Neće valjati bude li pred nama vrijeme heroja i bude li Penava zbog ovoga nacionalni junak, kao što nije izraz političke samosvijesti dolaziti na sjednicu gradskog Vijeća s majicom i otisnutim brojem žrtava, kao što to radi zamjenik Pavliček. Vlast vlada, a ne reklamira.
Novo doba heroja znači i to će značiti pristanak na izgubljenu državu zbog koje se umiralo 1991.godine, pred istim zločincem i istim agresorom. To će značiti priznanje da u politički otetoj ili okupiranoj Hrvatskoj, postoje oaze nacionalne odlučnosti i slobode, a to će opet biti priznanje da je politika u Hrvatskoj izdala žrtvu heroja iz 1991., te da je država postala pustinja.
Zato će, ako se već ne može bez heroja, pravi herojski čin biti, umjesto bacanja na pod ćiriličnog statuta Vukovara, razbiti ćirilični statut o glavu svim članovima predsjedništva HDZ-a, svim članovima nacionalnih tijela HDZ-a, a prije svih inkluzivnom Plenkoviću, zbog toga što rješenja traže u savezu sa zlom, umjesto da zlu zgaze glavu. U Zagrebu, jer samo je rep u Vukovaru.
To bi bilo primjereno junaštvu 1991. Inače, nema časti ni junaštva sve dok politički Srbin sjedi u javnim institucijama, kleveće i laže na baštini agresora, afirmirajući zlo kao pravo, slobodu hrvatskog naroda kao zločin, a srpsku agresiju kao pravo manjine. Ljutnja u tome ne može pomoći, ne mogu ni majice s brojem žrtava. Svoju državu valja preuzeti u nacionalne ruke, a u njoj nema mjesta političkoj ćirilici.
Vrijeme je za umno herojstvo, jer jedino to može biti primjeren odgovor ratnom herojstvu. Samo budale ne vide da ćirilica srpstvu u Hrvatskoj nije pismo, kao što ni tzv. manjinska prava nisu srpstvu prava ljudi, nego oružja protiv hrvatske državnosti.
