Ne znam vodi li danaÅ¡nji HDZ dvadeset razlike, ali siguran sam da SDP dok je god anacionalan, antihrvatski pretežit, neokomunistiÄki usmjeren, antikatoliÄki, a navodno ateistiÄan, gubi trajno s dvadeset razlike. Samo je pitanje hoće li to sudac pres
Kad nemaÅ¡ pojma Å¡to bi i kako se argumentirano upustiti u dijalog s ljudima koji iznose svoje logiÄne argumente, kao odgovor ponudiÅ¡ priÄu o strategiji. Nigdje kao u Hrvatskoj nema toliko strategija. I nigdje kao u Hrvatskoj te strategije nisu tako skrivene, a ono Å¡to vidimo – besmislene. Jer, kako je moguće imati strategiju a ne imati jasan cilj. Nije li strategija naÄin postizanja ciljeva?
Da ne bude zabune, nemam niÅ¡ta protiv strategija, jednako kako znam da svaka struktura koja nastoji prigrabiti druÅ¡tvenu moć, državne položaje i cijelu državu ima neku svoju strategiju. Ne vjerujem u sluÄajnosti u upravljanju složenim sustavima kakvi su nacionalne države, a ponajmanje u sluÄajnosti i avanturizam ozbiljnih i velikih država koje diljem svijeta ostvaruju svoje interese kreirajući obiÄno skrivene strategije pod prihvatljivim nazivima, malim državama i njihovim narodima.
Jednoj takvoj strategiji svjedoÄimo zadnjih mjeseci, Äija je javna deklaracija s biljezima SAD-a i Velike Britanije bila sruÅ¡iti diktatore u arapskom svijetu, donijeti slobodu arapskim narodima, a onda ih protjerati iz njihovih domova, naravno bez nafte. Nama nafta, Europljanima izbjeglice i teroristi. Je li vam poznato – Vama Muslimani i naÅ¡i obavjeÅ¡tajci, nama Bosna?
UstaÅ¡luk – produžena ruka neokomunistiÄke i velikosrpske politike!
Takvu strategiju smo kao narod doživjeli devedesetih godina, a oÄito takva strategija i danas visi nad glavama hrvatskoga naroda. Visi, jer nitko u Hrvatskoj nema petlje kao TuÄ‘man devedesetih – skinuti strategiju preko vrata.
CiniÄno je da se upravo tim strategijama danas pokuÅ¡ava plaÅ¡iti svakoga tko sluÄajno ili namjerno pokuÅ¡a uzdrmati nacionalnu svijest, pokrenuti lavinu pitanja i zahtijevati valjane odgovore.
Jedna od najprljavijih strategija u suvremenoj Hrvatskoj je pokuÅ¡aj viÅ¡egodiÅ¡njeg nasilnog naguravanja navodne desnice, a prije svega HDZ-a, na anacionalni teren, u nekakav fantomski centar. VjeÅ¡to organiziranom medijskom i politiÄkom kampanjom, uz pomoć je*ivjetara iz svijeta koji jedino u Hrvatskoj mogu glumatati veliÄine, tome svjedoÄimo do te mjere da je postalo gotovo nepristojno posumnjati u to.
Zoran primjer za to je histeriÄno plaÅ¡enje hrvatskoga naroda ustaÅ¡lukom nakon inicijative tisuća Hrvata poznate kao – „Za dom spremni“. Kome to prijete danaÅ¡nji hrvatske ustaÅ¡e i tko su uopće ustaÅ¡e?
Je li oÄekivana pobjeda HDZ-a i njegovog Å¡efa Tomislava Karamarka ugrožena navodnim bujanjem ustaÅ¡luka u Hrvatskoj i je li moguće da je taj ustaÅ¡luk zapravo produžena ruka neokomunistiÄke i velikosrpske politike?
Uz sve ostalo, mislim da je to, prvo uvreda ustašama, drugo, uvreda hrvatskome narodu i njegovom osobnom i kolektivnom razumu, treće – Karamarku.
Koga se to bojimo i zaÅ¡to takva dreka u notornim antifa-medijima Äiji je posao i misija već godinama proglaÅ¡avanje svakoga Hrvata – ustaÅ¡om?
Da pogledamo nekoliko primjera koji mogu “nauditi†današnjem HDZ-u ili Karamarku.
Å to bi to i koliko naudilo Karamarku i danaÅ¡njem HDZ-u da javno osudi izrazito neprijateljsko ponaÅ¡anje HTV-a prema nama prijateljskoj i susjednoj zemlji MaÄ‘arskoj i njenom uspjeÅ¡nom predsjedniku vlade Viktoru Orbanu. O uspjeÅ¡nosti govorim sa stajaliÅ¡ta nacije koju on predstavlja, a ne po kriterijima uspjeÅ¡nosti naÅ¡e vlade. Orbanu uspjeÅ¡nost mjeri iskljuÄivo maÄ‘arski narod, Milanoviću i Pusić – „strategija“. Po svim meÄ‘unarodnim informativnim i politiÄkim kriterijima kampanja koja se već godinama vodi na HTV-u protiv maÄ‘arskog politiÄkog vrha spada u red meÄ‘unarodnih incidenata.
S druge strane, trajne i ozbiljne meÄ‘unarodne politiÄke i svake druge incidente iz Srbije i njenih politiÄkih predstavnika oko Pupovca u Hrvatskoj taj isti HTV ili izbjegava spomenuti ili posve minorizira, kao igru sibirskih vukova u zooloÅ¡kom vrtu. A samo prije dvadesetak godina Srbija i njeni „poslanici“ u Hrvatskoj provodili su zastraÅ¡ujući zloÄin nad hrvatskim narodom, a tadaÅ¡nja MaÄ‘arska pomagala nam na sve moguće naÄine, Äak i prijamom velikog broja izbjeglica.
NiÅ¡ta se od tada nije promijenilo, MaÄ‘arska je postala puno razvijenija zemlja, a nije prema Hrvatskoj postala drukÄija. Nije ni Srbija.
Je li moguće da se i Karamarko boji „strategije“ ili je možda on sam – strategija?
Presudne stvari u utakmici HDZ- SDP
Pogledajmo povijest hrvatskih parlamentarnih izbora. Možda se u njima krije bit njezinoga veliÄanstva – strategije. I, skrivene odaje straha “dobronamjernih†savjetnika hrvatskoga naroda, a pogotovo Tomislava Karamarka.
Valja pogledati brojke s izbora nakon 2000. godine. Ti već opjevani trećesijeÄanjski izbori ne mogu biti reprezentativni jer su izraz uruÅ¡avanja jednog politiÄkog projekta koji se raznio meÄ‘usobnim sukobima posve suprotstavljenih struktura umjetno okupljenih oko navodnoga nacionalnog jedinstva. TadaÅ¡nji poziv na jedinstvo je bio podvala fantomske “strategije†jer je to bio nastavak borbe za vlast i trajnije ovladavanja nacionalnim resursima. Uvijek se, ako iskljuÄimo izbore na kojima je BudiÅ¡a nacionalnom karizmom jamÄio za svoje nekadaÅ¡nje progonitelje i njihovu katarzu, pa narodski reÄeno žestoko popuÅ¡io, kompletna kampanja putem neokomunistiÄkih medija i njihovih strukovnih udruga (nevladine antifaÅ¡istiÄke udruge) vodila s iskljuÄivim ciljem – da Å¡to manje ljudi izaÄ‘e na glasaÄka mjesta. Jednako se odnosi na parlamentarne kao i na predsjedniÄke izbore, s tom razlikom Å¡to se na predsjedniÄkim izborima miksanjem kandidatura i favoriziranjem gubitnika kroz žestoku kampanju zapravo skrivala banalna trgovina, pri drugoj pobjedi Mesića i prvoj Ive Josipovića.
Sva filozofija uspjeha danaÅ¡nje vladajuće koalicije svodi se na to da Å¡to manje Hrvata izaÄ‘e na izbore. Jer, njima je jasno, jasno je i njihovim apologetima, da je njihovo izborno tijelo zadano statusnim i ideoloÅ¡kim vrednotama bivÅ¡eg jugoslavenskog i komunistiÄkog poretka. Iako su zastraÅ¡ujućim javnim zaglupljivanjem uspjeli pokolebati ili isprati mozgove jednom dijelu izbornika, to jedino u tijesnim utrkama može biti – presudno.
Zašto bi onda Karamarko pristajao danas na takvu utakmicu?
Figurativno reÄeno, jednom tricom možeÅ¡ dobiti utakmicu ako gubiÅ¡ s dva razlike. Ako gubiÅ¡ s deset razlike, ne možeÅ¡ niÅ¡ta postići tricom. Niti te bilo tko može pobijediti tricom u zadnjoj sekundi ako vodiÅ¡ dvadeset razlike. Ne znam vodi li danaÅ¡nji HDZ dvadeset razlike, ali siguran sam da SDP dok je god anacionalan, antihrvatski pretežit, neokomunistiÄki usmjeren, antikatoliÄki, a navodno ateistiÄan, gubi trajno s dvadeset razlike. Samo je pitanje hoće li to sudac presuditi.
Što Karamarko može, a Milanović ne može niti smije na ‘Tuđmanovoj livadi’?
HDZ ima golemi neiskorišteni izvor glasova u nacionalnoj Hrvatskoj, a jedini je problem što taj izvor ne reagira na poruke o – strategiji ili projektu.
Nacionalnu Hrvatsku zanimaju konkretni odgovori i još konkretniji dokazi da ljudi koji ih daju govore istinu.
Je li dakle fantomska strategija samo izraz koji skriva esencijalnu borbu za golu vlast, ili je iza nje neÅ¡to Å¡to ukazuje na dramatiÄne promjene u ovoj zemlji, bez kojih nema nikakvih – promjena? ÄŒovjek bi se mogao prepustiti “strategiji†pod uvjetom da ona polazi od legendarne Kennedyjeve reÄenice prilikom promocije odluke o odlasku Amerikanaca na mjesec. Drugim rijeÄima, nitko ne zna hoće li se ta božanska strategija dogoditi ili ostvariti ikada, možda to nećemo mnogi od nas doživjeti, ali da bismo bili bliže njenom ostvarenju – moramo napraviti prvi korak. Pa drugi. Pa treći. Pa hodati.
Na žalost, apologeti neprovjerljive mudrosti, mudraci u institucijama i vjeÄiti kadrovi sasvim sigurno pod strategijom ciljaju na dvije stvari. Prva je, ostati Å¡to manje uoÄljiv, skriven, ali opet tu negdje, kako bi se izbjegla svaka opasna eventualnost, pa i mogući opstanak danaÅ¡nje koalicije na vlasti. I, s druge strane, viriti negdje iz prikrajka, da te nekako ugledaju ili primijete Karamarko i ljudi oko njega – kao svoga. Tada je najsigurnije postizanje “strateÅ¡kih ciljevaâ€, prevedeno – zadržavanje druÅ¡tvenog, politiÄkog i egzistencijalnog položaja.
Drugo, zaustaviti ili zakoÄiti svaku moguću ideju ili inicijativu koja bi uzdrmala trenutne politiÄke odnose na snažan ili eksplozivan naÄin, s golemim interesom hrvatskoga naroda, jer bi tada puno toga moglo postati primjetno, a odgovori o strategiji ili projektu postali – neprihvatljivi.
U konaÄnici, hoćemo li sluÅ¡ati i narednih Äetiri godine ili dalje priÄe o fantomskim projektima ili strategijama, ili svjedoÄiti stvarnim i konkretnim ciljevima i rezultatima, a pogotovo njihovim nositeljima koje možemo opipati rukom kao žive ljude, u ovom trenutku nimalo ne zavisi od vladajuće koalicije, makar sama Vesna Pusić ureÄ‘ivala sve medije Hrvatske, već od Tomislava Karamarka i njegovog vodstva.
PoÄ‘e li u kampanju sa zagrebaÄke livade koja se simboliÄki i slikovito danas zove Trg Franje TuÄ‘mana, ispred nekoliko stotina tisuća ljudi, kako je upravo TuÄ‘man kroÄio na vlast nakon Cvjetnice 1990. godine usprkos potpunoj nesklonosti medija i opravdanom strahu naroda, Karamarko i danaÅ¡nji HDZ imaju izgleda bitno promijeniti Hrvatsku. Dobije li izbore tricom, odnosno koalicijama sa zagovornicima „strategije“ on će obnaÅ¡ati vlast i – niÅ¡ta viÅ¡e.
Razlika je izmeÄ‘u Karamarka i Milanovića u tome Å¡to Karamarko može okupiti nekoliko stotina tisuća ljudi na “TuÄ‘manovoj livadiâ€, a Milanović niti može niti – smije.
Jedino Karamarko mora odgovoriti na neka pitanja. Onima koji će doći na “TuÄ‘manovu livaduâ€.
Tko smije dati blagoslov Vesni Pusić?
U odgovorima na pitanja ne može ni pod kakvim okolnostima biti nacionalni interes hrvatskoga naroda da je hrvatski kandidat za glavnoga tajnika UN-a – Vesna Pusić. Jer, hrvatski nikada nije bila. Moramo biti odgovorni prema meÄ‘unarodnim institucijama i iskazivati im poÅ¡tovanje vrhunskim kandidatima, a ne beskrupuloznim mediokritetima bez okusa i mirisa. Jer moramo voditi raÄuna po prastaroj narodnoj mudrosti da se iz kuće izlazi Äist, mirisan i odjeven u misno odijelo, uz blagoslov kompletne obitelji. Tko dakle smije u ime obitelji dati blagoslov Vesni Pusić? Samo izopćenik.
U odgovorima na pitanja ljudi, koji, koliko god ne razumjeli strategije, projekte i visoku politiku, ipak odluÄuju o novoj vlasti, ne može biti nejasnoća oko HTV-a i besramne kampanje koju vodi protiv zdravoga razuma, ponosa i dostojanstva hrvatskoga Äovjeka već godinama.
U odgovorima na pitanja neukog puka pred izbore, pogotovo ona neizgovorena, ne može se nikakvom strategijom opravdati plaćanje silnih milijuna osvjedoÄenim antihrvatskim kampanjama i njihovim nositeljima u ime “viÅ¡eg interesaâ€. Ne može se Ministarstvo branitelja Domovinskoga rata koristiti kao financijski servis antifaÅ¡istiÄkim udrugama, niti se smije otimati ljudima na svakom koraku kako bi se financirali filmovi, kazaliÅ¡ne predstave, “umjetnici†i “novinari†Äije je dobro jutro i dobra veÄer – marÅ¡ ustaÅ¡o!
U tim odgovorima ne može ostati nejasno, hoće li hrvatska država u ime hrvatskoga naroda plaćati desetine i stotine navodnih znanstvenika na sveuÄiliÅ¡tima RH, koji dnevnom ritmikom, krivotvorinama oneÄišćuju hrvatski identitet, otvoreno zagovaraju velikosrpske i ine ciljeve i interese i prijete svakome tko im se usudi javno i argumentirano suprotstaviti. Mora se znati, hoće li takvi tipovi, kao u aktualnom zahtjevu povjesniÄara s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, lustrirati Hrvatsku ili će Hrvatska lustrirati njih? Karamarko i HDZ nemaju izbora – ili će lustrirati ili biti lustrirani.
U tim odgovorima ne može ostati nejasno je li KatoliÄka crkva opasnost za hrvatsko druÅ¡tvo, a njeni progonitelji – njegova budućnost i ulaznica za nekakav napredni svijet i nova vremena.
U odgovorima neukom puku, onaj tko želi pobijediti bez produžetaka, bez rizika trice u zadnjoj sekundi, mora biti jasan, pa će u finalnu veÄer ući s golemom prednošću, nužnom za dramatiÄne i teÅ¡ke promjene u ovoj zemlji.
KonaÄno, u tim odgovorima hrvatski narod, ako već ne može prepoznati TuÄ‘mana danas, mora bar moći prepoznati svoga Orbana. bpz.ba