Hrvatska ne zna da je nekoliko stotina Arkanovih volontera dezertiralo istog trenutka kada su čuli da se novoučlanjeni hadezeovac Klasić sa sabljom pod rukom prijavio u policiju i proveo na obuci punih 14 dana negdje kod Čakovca odmah na prvoj crti obrane Vukovara, svega 500 km od srpskih tenkova i nekoliko mjeseci uoči eskalacije srpskog udara na Hrvatsku.
Kažu da je čak iz Pentagona nekoliko generala zabrinuto tražilo veze do Tuđmana da ga upozore da neće mirno gledati toliku neravnotežu snaga u korist Hrvatske, ako Klasić ostane u policiji, jer, ako će već biti rata, onda se ne smije nasuprot stotinjak srpskih zrakoplova i svega tisuću dvije tenkova suprotstavljati takvo oružje kao “Klasić”, koga su stratezi NATO-a uvrstili u kategoriju sofisticiranih strateških alata odmah uz bok balističkim raketama s višestrukim nuklearnim naoružanjem.
Nakon nekoliko dana tijekom kojih se ledila krv u žilama mirnom i nadasve poštenom antifašiziranom puku u Hrvatskoj, ali i u regiji sve do Crnog i Egejskog mora, zbog divljanja razularenih “ustašetina”, opasnih zbog svoje nevidljivosti, izgleda da je tom teroru došao kraj. Udarili su gdje nisu smjeli. U Hrvoja Klasića.
Nije neka vijest da je napalo “navijače” kod Knina, niti je vijest da je “ugrozilo” parkirnog brata Arsića kod Rijeke. Prava vijest je da od tolikih “ustašetina” po Hrvatskoj nitko prije te nejači nije uočio antifašističke hridi, “kano klisurine” Klasića i brata Dragu. Da oprostite Pilsela. Dobrovoljac Klasić, koji je u međuvremenu i oznanstvenio, odlučio je ispraviti nepravdu i pronaći na svom radnom stolu pravo pravcato pismo prijetnju. Ustaško pismo. Baš sada u jeku nezapamćene medijske histerije “ustaše” su se okomile i na Hrvoja. Dobrovoljca i plodonosnog znanstvenika. Evo što nepobjediva antifašistička hrid, čim je sišao sa Šarca pred Filozofskim kaže uzbuđenim novinarima, stotinama njih u okolnim birtijama:
“Politika samo stvara privid da je sve u redu i da pravna država funkcionira, a ja sam dokaz da to nisu tek incidenti nego redovite pojave. Ovakva pisma dobivam neprekidno unazad nekoliko godina. Ako ja kao doktor povijesti i hrvatski dobrovoljac dobivam takva pisma zbog svojih znanstvenih istraživanja, kako li je tek pripadnicima ‘pogrešnih’ skupina koji nemaju tako često privilegiju govoriti za medije i u čiju obranu neće stati razne organizacije i pojedinci?” Ja, ja sam dokaz, kaže Klasić. Ja, kakvi ti kod Knina, kakav Arsić, ja sam živi dokaz. I ustaška zla sudbina. Javio “dobrovoljac”, koji je uz ratno viteštvo i vrhunaravna znanstvene dosege, svoje otkriće medijima. Zavladala je panika nad brlozima nevidljivih “ustašetina”. E, da vas sad vidimo “ustašetine”.
Šteta je da Klasić ne objavi svojim neprijateljima svoje ratno-borbene reference, radi prevencije, ali, ako dođe do boja i radi koliko toliko ravnopravnih snaga. Mislim da bi morao, jer je inače njegova prednost prevelika. Nesretnim “ustašetinama” prijeti pomor biblijskih razmjera. Zato ćemo ovdje iznijeti dio strogo čuvanih tajni. Evo detalja iz tajnog ratnog puta junačkog dobrovoljca Klasića, pa tko se želi izlagati pogibelji, neka ne kaže da nije znao. Hrvatska primjerice ne zna da je nekoliko stotina Arkanovih volontera dezertiralo istog trenutka kada su čuli da se novoučlanjeni hadezeovac Klasić sa sabljom pod rukom prijavio u policiju i proveo na obuci punih 14 dana negdje kod Čakovca odmah na prvoj crti obrane Vukovara, svega 500 km od srpskih tenkova i nekoliko mjeseci uoči eskalacije srpskog udara na Hrvatsku. Od javnosti su se skrivali pravi razlozi njegovoga naprasnog odlaska iz kampa, a kad su neki znatiželjnici pitali samoga Klasića, dobrodušno ih je savjetovao da bi im životi bili ugroženi ako im otkrije stratešku tajnu, te da im to ne može uraditi. Kažu da je čak iz Pentagona nekoliko generala zabrinuto tražilo veze do Tuđmana da ga upozore da neće mirno gledati toliku neravnotežu snaga u korist Hrvatske, ako Klasić ostane u policiji, jer, ako će već biti rata, onda se ne smije nasuprot stotinjak srpskih zrakoplova i svega tisuću dvije tenkova suprotstavljati takvo oružje kao “Klasić”, koga su stratezi NATO-a uvrstili u kategoriju sofisticiranih strateških alata odmah uz bok balističkim raketama s višestrukim nuklearnim naoružanjem.
Naša junačina Hrvoje Klasić, zvani SOP zanemario činjenicu da mu ni najmizerniji “ustaša” ne bi nikada prijetio zato što mu se godinama ljudi smiju i već odavno o njegovom junaštvu i “znanstvenom” javnom djelovanju pričaju viceve zabavljajući se po kavanama. Takvima se ne prijeti, takvima se sažaljeva.
To je bila američka strateška procjena dok još Klasić nije odlučio napraviti revoluciju u akademskim vodama. Vidite sada tko je stvarno bio na početku rata Hrvoje Klasić. Da nije bilo Amerikanaca, srpske armije bi se samo zbog junačine Klasića predale pod Beogradom prvom prolazniku, a to bi dovelo do trajne neravnoteže u regiji. I, sad su “ustašetine” naljutile tu vojno-stratešku, uspavanu silu, tog junaka i njegovog Šarca, kome je pod američkim pritiskom uručen otkaz iz kampa za obuku nakon dva tjedna i sprovelo ga u neku vrstu nuklearnog bunkera s ključom koji jedino Manolić nosi i jamčio životom, nestalo ga iz HDZ-a, a samo Bog zna što bi bilo da je mogao takav dragovoljac ostati do kraja. Srećom, junak nad junacima nije prešućen u Registru branitelja dok je registar bio aktivan pa je njegovo ime ostalo i ostat će zapis o njemu naraštajima za tisuću godina, legende će se prenositi s koljena na koljeno. Možda ga Mile Kekin opjeva u rock/punk aranžmanu.
Kada se naš dobrovoljac Klasić zvani “strateška oružana prednost” (u nastavku: SOP) podigao iza stola s rujnim vinom, “ustašetine” mu navalile podmukla pisma slati. “E nećeš!” – povika dobrovoljac Klasić i iznese sve pred medije i policiju. Neki će možda krivo pomisliti da Klasić traži zaštitu. Ma kakvi. On iz predostrožnosti informira neoprezne “ustašetine”, da ne kažu da nisu upozoreni. Jer, nije njemu do nereda, ali junak kakav je, nije mogao otrpjeti da se sva neprijateljska pozornost usmjerava na nesretne navijače i parking brata pored njega živog. Zato je Klasić SOP ustao. I pronašao pismo kukavnih “ustašetina”. Jedino je junačina naša Hrvoje Klasić, zvani SOP zanemario činjenicu da mu ni najmizerniji “ustaša” ne bi nikada prijetio zato što mu se godinama ljudi smiju i već odavno o njegovom junaštvu i “znanstvenom” javnom djelovanju pričaju viceve zabavljajući se po kavanama. Takvima se ne prijeti, takvima se sažaljeva.
Izvor: Marko Ljubić, Facebook
