Prema gromoglasnim najavama bivšeg predsjedničkog kandidata dr. sc. Miroslava Škore, kantautora, umjetnika, zabavljača, omiljenog i deklariranog hrvatskog domoljuba, sutra bi se pred hrvatskim narodom trebao pojaviti konkretan, svakoj baki jasan politički program pod zajedničkim imenom – vraćanja države u Hrvatskoj, hrvatskom narodu.
Nakon pokojnog predsjednika Tuđmana, nitko tako ambiciozno nije objavio svoje političke namjere. No, Tuđman je obećao državu, objasnio je što znači imati državu i kako to postići, to je postigao, a od Škore se tek to očekuje.
Očito su očekivanja mainstreama visoka prema legendarnim anketama, ne znam zašto, jer nije izrekao baš ništa bitno drugačije od vladajućih politika, izuzev da je on drugačiji od njih, što može biti, a i ne mora, pogotovo što je to “umnik” Relković već predviđao i govorio za MOST, pa dobio Orepića, Podolnjaka, Strenju Linić ili Petrinu, od kojih se MOST danas ili pokušava odreći i sablazniti, ili nastaviti gurati ubitačne programe, kao ukidanje županija, koje bi i Irinej potpisao, jer usprkos tim elementima, Škoro tvrdi da vraća – državu narodu.
U takvom okružju, to “vraćanje” je čudo, dostojno kanonizacije skeptičnog pape Franje. No, jedino vjeru, čak i pred razumskim ispitima, kojih se nikada ni jedan kršćanin ne bi smio odreći, jer je razum dar Duha Svetoga, ne smije hrvatski narod gubiti. Ni vjeru, ni razum.
Zato je bitno uoči promocije “pokreta” kako se god taj pokret zvao pod imenom dr. sc. Miroslava Škore, postaviti pitanje – kako misliš Miro “vratiti državu narodu”?
Ne sumnjam da dr. sc. Škoro to želi, ali, kao kršćanin kome je Bog darovao razum, pitam – kako?
Bit će zanimljivo vidjeti kako dr.sc. Škoro namjerava predstaviti “razum umjesto ideologije” te sukladno tome “vratiti državu narodu”, iako sva povijest civilizacije kojoj hrvatski narod pripada po svim elementima povijesnosti, ne podnosi suprotstavljenost ideologije razumu.
Naime, razum preispituje svaku ideologiju, pitanjima otvara nove ili dopunjene ideološke sfere, jer ideologiju čini skup umnih i vrijednosno utemeljenih, ali ipak racionalno i istraživački neprovjerenih očekivanja i uvjerenja utemeljenih na razumu, ali ne i znanstveno potvrđenih, pa razumno preispitivanje ideologije nije suprotnost razuma i ideologije, nego njihova esencijalna komplementarnost i održiva međuovisnost. Jedno bez drugoga ne mogu, kao pitanje i odgovor.
Zato će biti bitno je li dr. sc Miroslav Škoro, inspiriran floskulom aktualne Plenkovićeve Vlade i Blaženke Divjak odlučio narodu ponuditi njihov inkluzivni model izbjegavanja propitkivanja, a to točno znači sintagma “razum umjesto ideologije”, ili je izmislio novu politološku tezu, dostojnu Nobelove nagrade, da su “razum” i “ideologija” neprijatelji.
Jer, kad u Hrvatskoj neki politički akter u realnim okolnostima, kaže da je on politički za “razum umjesto ideologije” te da na temelju toga namjerava vratiti državu narodu, onda budite sigurni da namjerava pristati na tuđu ideološku interpretaciju prošlosti, jer su realnosti u Hrvatskoj takve, a izvan realnosti svaki pokušaj primjene nekog novog modela vladanja je, ili golo nasilje ili laž.
Dakle, vara vas.
Jer takvim porukama vam govori da pristaje na tuđu i obično neprijateljsku interpretaciju narodnog identiteta i da ga nije briga za svoj narod, pa je tako i vraćanje države narodu – nešto teža prevara.
Sve ćemo znati sutra, pa sačekajmo prve korake povratka “države narodu”. Valjda ćemo doznati koje države i kojem narodu.
Marko Ljubić/Foto:cropix
