Marko Ljubić “Otvoreni Politički Poker”

Paralelno i jako, jako uvjetovano međusobno, odvijala su se godinama dva procesa, uništenje nacionalnog identiteta hrvatskog naroda i njegove integrativne simbolike, te gospodarskih potencijala zemlje.

Upravo na ta dva pravca se moralo odmah reagirati osmišljenim i snažnim politikama i jednako vjerodostojnim ljudima u Vladi.

Zbog toga je, iako u naizgled stihijskim okolnostima nastanka, Vlada Tihomira Oreškovića, prije svega nekolicinom ljudi koji ju sačinjavaju – mogla odgovoriti na te probleme. Više je nego sigurno da je sam HDZ ili sam Most, pobjedio na izborima i sastavljao Vladu, da bi bila u startu kompromitirana isluženim političarima.

To je najvažniji uspjeh zajedničke Vlade.

Ključni ljudi.

Tihomir Orešković je uspio okupiti tim nekolicine ministara koji nude – povjerenje i kompetentnost. Zbog golemoga pritiska posve neprijateljske javnosti i što nesnalaženja, a što namjerne subverzije u samoj vladajućoj većini, što zbog neznanja komuniciranja i uhljebljivanja isluženih mutikaša oko Vlade, ali i samih stranaka koalicije, rezultati Vlade su katastrofalno komunicirani u javnosti.

Zar je, primjera radi, ministar Tolušić morao doći u Otvoreno da bi javnost saznala da je Oreškovićeva Vlada za dva mjeseca efektivnog rada i popravljanja teških ostavština iza Grčića i kompanije, uspjela povući iz EU fondova jednako novaca koliko i Milanovićeva Vlada prošle godine i to nakon četiri godine – priprema?

To su činjenice.

A činjenica je i da se vladajuća većina raspada.

Karamarku nije lako.

Stjecajem okolnosti doveden je i doveo se u poziciju da je svaki njegov naredni potez jako težak i riskantan, i to, ne samo za njega i njemu, nego i HDZ-u, ali i sa stajališta realne situacije – hrvatskom narodu.

Jedino jedan, međutim, uvjetovano može biti još uvijek – pobjednički.

Karamarka nije teško razumjeti čisto ljudski.

Optužuje ga se za političku odgovornost za buduće eventualne političke odluke, koje niti je donosio, niti su u njegovoj nadležnosti, niti su bile na dnevnom redu Vlade. Drugim riječima, njegova politička odgovornost za koju ga tereti Petrov i Most je – hipotetička. Nije isključena, ali još uvijek je nepostojeća.

Tako se to u politici i u životu ne radi.

Ali, bez obzira, pogriješio Petrov ili Most, oni su realna politička činjenica bez koje nema ove Vlade. A nema nijedne druge u kojoj HDZ može kreirati nacionalnu politiku.

I, jedini način da Vlada opstane jest da se i Mostovci izvuku na koliko toliko častan način iz svega, pa i iz pogreške, bez poniženja. Kao i Karamarko.

Naravno, ako ne lažu da žele opstanak ove Vlade.

Jedini preduvjet, daleko bitniji za nastavak funkcioniranja vlade Domoljubne koalicije i Mosta je da Most prihvati mogućnost da su se, svrstajući se iza zahtjeva za ostavkom Tomislava Karamarka, rukovodili hipotetičkom mogućnošću, a ne činjenicom, te da su zbog svoga principa  previdili goleme i razorne posljedice za stabilnost zemlje i širom otvorili vrata nastavku razornih politika protiv hrvatskog naroda.

Drugi ključan element za funkcioniranje Vlade Domoljubne koalicije i Mosta je, da, a to je moguće nakon zadnjih događaja i pod uvjetom da Petrov i Karamarko podnesu ostavke, Tihomir Orešković postane epicentar svih događaja u državnoj politici. To ne isključuje prava na političko odlučivanje Mosta i HDZ-a, ali ne može odluke Vlade komentirati svaki dan Grmoja ili netko iz HDZ-a, niti o njima donositi na dnevnoj razini odluke, tijela HDZ-a ili Nacionalno vijeće Mosta.

To mora prestati inače nikakve ostavke neće pomoći.

Da bi to prestalo, Orešković uz potporu predsjednice Republike mora nametnuti stvaranje stabilnoga, kratkoga i jasnoga programa koalicije, koja će definirati najvažnije politike države.  I točka.

Na tome se mogu trajno naći ili trajno razići HDZ i Most, a ne na svakodnevnim prepucavanjima i lažnim razlozima koji će se razbiti o glavu svima.

Samo na tome.

Upravo zbog potpuno pogrešnih i banalnih razloga krize ove Vlade, naravno, mislim na one istaknute, a ne skrivene, realno je očekivati, ili da se skriveni razlozi iznesu pred naciju pa da svatko preuzme stvarnu, a na izmišljenu odgovornost, ili da se – nakon ove krize jako osnaži ovakva Vlada i krene dalje.

Dio svoga suvereniteta u to moraju uložiti i Most i HDZ.

Bez toga nema smisla ni pokušavati.

Nije ni Petrovu lako.

Iz kojih je god razloga potakao smjenu Karamarka, sve je očitije da ti razlozi ne mogu biti ekvivalent razornim posljedicama ovakve krize. Petrov to vidi, a ništa kao njegove osobne i nedostojne poruke Karamarku danas, ne ukazuju na svijest o – teškoj pogrešci.

Ti procesi su uveliko nadmašili priču o principijelnosti, jer to nisu, što Petrov zna. A to svakim danom sve više saznaje i najšira javnost.

Da se vratimo na početak.

I Karamarko i Petrov moraju ili odgovoriti naciji na njena dva ključna zahtjeva, koja se tiču srca i obraza, te egzistencije, ili snositi odgovornost za povratak Milanovića i njegove ekipe, koja, bez obzira na privid, izuzev razularenih antifa i militanata, nema nikakvoga uporišta u ozbiljnim i relevantnim krugovima u Hrvatskoj, a pogotovo u Europi.

Mislim da bi i to moglo na određen način biti bitno u narednih nekoliko dana u razvoju situacije.

I, vjerujem da će to Petrov prije svih, ali i Karamarko, saznati neposredno, a ne od antifa interpretacije europskih stajališta.

Vjerujem i nadam se da Orešković nije tražio ostavke Karamarka i Petrova na slijepo. To je čovjek, koliko god ne imao izravnog političkog, a pogotovo hrvatskog političkog iskustva, koji zna donositi odluke i koji zna upravljati kriznim situacijama. Prednost ove Vlade, koliko se god antifa sustav trudio nametnuti drugačiji i negativan stav o Oreškoviću, je upravo to njegovo hrvatsko političko – neiskustvo. Iako to ankete, manipulativne kao i uvijek, ne govore o tome, prilično sam siguran da je to jedan od razloga pojačanog gospodarskog optimizma u zemlji.

Ljudi kao Orešković ne donose odluke emotivno, niti napamet.

Šteta je što je HDZ reagirao na prvu obranaški i nepromišljeno, ali je sreća da – imaju dan dva vremena za donošenje razumnih odluka. Sreća je i da nemaju – više dana.

Karamarko može nastaviti inzistirati na nekakvoj principijelnosti, ali mora shvatiti da je i Petrovu jednako teško povući se sad iz zahtjeva. To se odnosi i na članove Mosta, ali i na ministre u Vladi. Tako je i HDZ-u i njegovim ministrima.

Tako je i Oreškoviću.

Iako je jako teško nakon ispucanih plotuna, pri čemu su se kompromitirali i neki ministri, a posebno Orepić i inače daleko najtanja Mostova karika u Vladi, te daleko najvažniji komprimitirajući uteg Boži Petrovu, ali i svim članovima Mosta, prepuštajući Oreškoviću upravljanje Vladom i zemljom na načelima koja sam iznio, može se nastaviti raditi.

I to uspješno.

Orešković bi uz smjenu Petrova i Karamarka morao smjeniti i Orepića, ne samo zbog javnih poruka stilom Ranka Ostojića, već prije svega zbog izrazito negativne javne percepcije zaštitnika Ostojićevih kadrova pod teškim optužbama.

To je više nego konkretna politička odgovornost. Ne hipotetička kao kod Karamarka.

HDZ treba odustati od zahtjeva za rušenjem Oreškovića, jer će u eventualne izbore ući kao ključni krivac za rušenje aktualne Vlade, što im neće pomoći, pa ni činjenica da je Petrov taj koji je sve zakuhao s nekolicinom svojih suradnika. Jer, percepciju u javnosti stvaraju mediji, zadnji postupci i završne činjenice su najvažniji, a antifa mediji u ovoj situaciji – stoje na strani Mosta, a u korist – SDP-a.

HDZ ne bi trebao ići u rušenje Oreškovića, čak ni ako ne vjeruju nimalo u nastavak rada ove Vlade, jer im ni to u Saboru neće uspjeti. Ako misle na potporu SDP-a i ljevice u tome, mogli bi se jako nasukati, jer je SDP-u daleko važnije i korisnije javno poniziti i dotući HDZ, nego eventualno dan prije ili kasnije smjeniti – Oreškovića.

On njima trenutno nije cilj.

A može im biti smrtna opasnost i razorni udarac ako ima načelnu političku potporu na jasnome programu politika od HDZ-a i Mosta.

Kako zamjeniti Karamarka i eliminirati štetu takvoga postupka, odnosno, percepciju stranačke slabosti?

Vrlo jednostavno.

Karamarko podnosi ostavku, a na mjesto prvoga potpredsjednika Vlade, Domoljubna koalicija kandidira – Zlatka Hasanbegovića. Na taj način HDZ se izvorno obraća svome autentičnom biračkom tijelu i hrvatskom narodu.

Samo tako.

Jer Hasanbegović je za nekoliko mjeseci u Vladi postao – nacionalna paradigma.

I recept za vraćanje nacionalnog ponosa, zaštitu od pomahnitalih antifa i silnica koje sustavno udaraju u samo srce hrvatskog ponosa. Zlatko Hasanbegović upravo.

Jer on je – novi politički program stranke.

S druge stane Most ima u sadašnjem sastavu nekolicinu izvrsnih ljudi, prije svega tu mislim na Ivana Lovrinovića.

Taj čovjek je jako, jako upotrebljiv.

I zrači kompetencijom.

Iako ovo sve  izgleda i teško i složeno – nije.

Stvar je razuma.

I volje.

Naravno, stvar je i političkih ciljeva ključnih protagonista.

U svakom slučaju ovakvi politički postupci HDZ-a natjerali bi i Most da se potpuno jasno očituje. Pa ako se ide na izbore, stvari će biti jasnije, politička odgovornost čistija, a stvarne pozicije će manje ovisiti od naklonosti antifa medija.

Sve su to realnosti u kojima treba djelovati i povlačiti dobitne poteze.

To rade pobjednici.

Pobjedničke paradigme prema naglašenim problemima Hrvatske u uvodu u ovaj tekst su u ovome trenutku Orešković i Hasanbegović, a ne Karamarko i Petrov.

Iako i jedan i drugi mogu ostati zapamćeni kao, na koncu, odgovorni ljudi i suputnici na pobjedničkom putu, usprkos tome što sad izgledaju kao notorni gubitnici.