Postrojavati pobjedniÄku hrvatsku vojsku, a uniÅ¡tavati plodove Oluje je – NEZAHVALNOST!
Je li bilo Å¡to uÄinila aktualna, ali i prethodne vlade, na meÄ‘unarodnoj diskreditaciji velikosrpskih krivotvorina, laži i mitova koji su bili i ostali duhovna podloga velikosrpske agresije? Nije. Hrvatske vlade potiÄu i izdaÅ¡no financiraju velikosrpske lažove i lupeže u samoj Hrvatskoj.
Dvadeseta godiÅ¡njica Oluje i presudne pobjede hrvatske vojske u povijesti, najbolje bi se proslavila doslovno primjenjujući poruku kardinala Franje Kuharića: “Razgovarajte s velikima s polaziÅ¡ta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska Äistih ruku i Äiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima.†( Izjava u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske, 29. rujna 1997.). Jesu li ovu poruku imali na umu državni uglednici na sveÄanoj pozornici ispod koje je prolazio mimohod oružanih snaga pobjedniÄke Hrvatske vojske?
Dvadeset godina nakon osloboÄ‘enja Hrvatske i sloma srpske vojne sile, viÅ¡e je nego jasno da većina tzv. urbanih hrvatskih Srba, umjetnika, intelektualaca i politiÄara, svojim izjavama, Å¡utnjom i druÅ¡tvenim ponaÅ¡anjem – a imaju uvjerljivo povlaÅ¡ten pristup javnosti u odnosu na svoju druÅ¡tvenu brojnost i mjerljive kompetencije – stoje na velikosrpskim stavovima, da su im ciljevi potpuno isti kao i onih Srba koji su predvodili Republiku Srpsku Krajinu, ili oružjem postavljali zapadne srpske granice na hrvatskom nacionalnom teritoriju. Samo, njihov okvir Äine navodni antifaÅ¡izam, regionalizam, graÄ‘anski rat i nasrtaji na hrvatske nacionalne svetinje. Drugim rijeÄima, poznati hrvatski Srbi drže Hrvatsku crnom druÅ¡tvenom i povijesnom mrljom, odgovornom za stradanje svih žrtava rata, ukratko – ustaÅ¡kom državom. Jedini poznati Äasni izuzetak je – Olga Carević.
Svatko tko ima ikakva iskustva o dogaÄ‘ajima prije srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, tko ima ikakva znanja o sukobima izmeÄ‘u država, ograniÄenoga ili Å¡irega karaktera, zna da ratovi poÄinju upravo na matrici koju danas, kao i prije dvadeset i pet godina, kao i kroz cijelo XX. stoljeće, uporno i sustavno provode Srbija i sve srpske institucije – zna da se povijest ponavlja neopreznima i slabima i da ovo Å¡to danas radi Srbija, Å¡to rade hrvatski Srbi, a SPC pogotovo, priprema je terena za neke nove krvave ratove.
Prijeti li Hrvatskoj novi krvavi rat s agresivnom Srbijom?
Srbija, zbog svoga položaja u ovome dijelu Europe, zbog trajnih meÄ‘unarodnih silnica i sudara razliÄitih interesa, zbog vjeÄite izmjene i preraspodjele meÄ‘unarodne moći i strateÅ¡kih interesa i savezniÅ¡tava – ne može biti ni benigna ni beznaÄajna. A takva Srbija je najveća moguća opasnost za hrvatski narod. Pri Äemu je nerazborito polaziti od Äinjenice da Srbija, usprkos svim svojim epovima o junaÅ¡tvu, nikada nije porazila hrvatske oružane snage nigdje, a u svakome je sukobu svaka njihova postrojba i vojska potpuno potuÄena. Istinski državnici ne sanjaju o vojnim pobjedama, jer ni jedne pobjede u ratu ne može biti ako ju netko s licem i imenom nije skupo platio. Razumni državnici nastoje izbjeći ratove, time i vojne pobjede, pokuÅ¡avaju ostvariti svoja prava i saÄuvati slobodu svoga naroda politiÄkim sredstvima, a danas iskljuÄivo na prihvatljivim meÄ‘unarodnim principima. Na Äemu treba poÄivati hrvatska nadmoć nad agresivnom i bolesnom Srbijom?
Na principima kardinala Kuharića koje sam citirao, a koje ovih dana promiÄu svojom Deklaracijom za slobodu znanstvenoga istraživanja, akademik Josip PeÄarić i profesor Matko MaruÅ¡ić sa stotinama kolega.
Neupitne prednosti Hrvatske nad Srbijom
MeÄ‘unarodni sud pravde (ICJ) je najviÅ¡i meÄ‘unarodni pravni autoritet. U obrazloženju svoje presude u predmetu Hrvatska protiv Srbije, neopozivo je potvrdio srpsku namjeru stvaranja velike Srbije, etniÄko Äišćenje okupiranih i silom zauzetih teritorija, neizmjerne patnje i progone stotina tisuća ljudi, potvrdio je elemente genocidnih djela na viÅ¡e mjesta u Hrvatskoj, a ustvrdio je i nadležnost, te djelovanje institucija i vlasti tadaÅ¡nje SRJ koja se deklarativno proglasila nasljednicom SFRJ, a koju je naslijedila formalno i pravno – danaÅ¡nja Srbija.
MeÄ‘unarodni poredak poÄiva na nekoliko elementarnih Äinjenica. Jedna od njih jeste i – poÅ¡tovanje meÄ‘unarodnoga prava. Srbija to ne poÅ¡tuje. ZaÅ¡to danaÅ¡nja hrvatska država to ne poÅ¡tuje?
Hrvatska diplomacija je morala odmah nakon izreÄene presude ICJ-a vrlo sustavno i detaljno o njenim nalazima obavjestiti svoje saveznike i najvažnije države i meÄ‘unarodne institucije, postavivÅ¡i to kao polaziÅ¡te ispod kojega ne može pristati razgovarati sa Srbijom i najvažnije, da je to minimum hrvatskih nacionalnih interesa u formiranju meÄ‘unarodnoga poretka na jugoistoku Europe. Hrvatska je presudu ICJ-a i viÅ¡e dokumentiranih nalaza iz presuda MeÄ‘unarodnog suda za ratne zloÄine poÄinjene na podruÄju bivÅ¡e Jugoslavije (ICTY) morala koristiti kao platformu za konaÄan zavrÅ¡etak rata iz devedesetih godina i dovoÄ‘enje Srbije za stol suvremenoga svijeta radi uniÅ¡tenja velikosrpske politike.
To Republika Hrvatska, bolje reÄeno vlast koja je upravo organizirala proslavu Dana pobjede – nije uÄinila! Dok Srbija otvoreno laže, koristeći krivokletnike i armiju odavno rasporeÄ‘enih lažova i krivotvoritelja u Hrvatskoj i na lažima gradi svoj meÄ‘unarodni utjecaj, Hrvatska Å¡uti o – istini. Je li bilo Å¡to uÄinila aktualna, ali i prethodne vlade, na meÄ‘unarodnoj diskreditaciji velikosrpskih krivotvorina, laži i mitova koji su bili i ostali duhovna podloga velikosrpske agresije? Nije. Hrvatske vlade potiÄu i izdaÅ¡no financiraju velikosrpske lažove i lupeže u samoj Hrvatskoj.
Kada bi hrvatski državni vrh svojim europskim i svjetskim saveznicima, a pred oÄima svoga naroda, dakle i hrvatskih Srba, pokrenuo politiÄku inicijativu da se za nerijeÅ¡ene prijepore iz Drugog svjetskoga rata i ukupnog XX. stoljeća, formiraju meÄ‘unarodni znanstveni timovi neupitnih struÄnjaka s dostupnim svim relevantnim dokumentima kojima raspolažu Hrvatska, Srbija i svi sudionici i svjedoci tih dogaÄ‘aja, bio bi to jedini i posve sigurni pravac rjeÅ¡avanja nesuglasica oko proÅ¡losti odnosa dva naroda. To je jedini univerzalni naÄin utvrÄ‘ivanja istine danas u civiliziranom svijetu i jasna razdjelnica svakome. Na toj razdjelnici je jasno tko je lupež i krivotvoritelj, tko se zalaže za mrak, a tko želi istinom rasvijetliti sve nepoznanice! A istina je temeljni princip na koji upozorava kao na najjaÄe oružje u svojoj poruci kardinal Kuharić.
Zašto Republika Hrvatska do danas nije ni pokušala to uraditi?
Jasno je zašto nije Srbija, zar ne?
ZaÅ¡to hrvatski državni vrh misli da je na viÄ‘en naÄin slaviti 20 godina Oluje iskaz stvarnog domoljublja, a istodobno ni jednu steÄevinu slobode koju je upravo tadaÅ¡nji državni vrh i hrvatski narod Olujom postigao, ne koristi ili ih posve zanemaruje. Pa i namjerno uniÅ¡tava! ZaÅ¡to, dakle, Pusić i Milanović stoje ispred hrvatske vojske, a istodobno njene steÄevine bacaju pred svinje?
Znaju li naši saveznici u svijetu, a pogotovo za stolovima NATO-a i EU-a uopće koje katastrofalne štete je hrvatski narod i današnja Republika Hrvatska pretrpjela zbog agresije Republike Srbije? Zašto današnja Republika Hrvatska bez ikakve reakcije trpi ponižavajuće nasrtaje SPC-a u svakoj prigodi?
SPC – duhovni temelj velikosrpske agresije
U pismu lordu Carringtonu, patrijarh Pavle kaže: “Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj…. viÅ¡e ne mogu da žive zajedno i delovi Hrvatske moraju da budu pripojeni matici srpskoga naroda, Republici Srbiji… Svoju braću iste vere i krvi srpska država i srpski narod moraju da Å¡tite svim legitimnim sredstvima, ukljuÄujući i oružanu samoodbranu!â€
GornjokarlovaÄki episkop SPC-a Nikanor kliÄe: “Tamo gdje se prospe srpska krv i gdje padnu srpske kosti, to mora biti srpska zemlja!†Nikanor kao i vrh SPC-a bio je protiv svakog ponuÄ‘enoga mirovnog sporazuma u to vrijeme. Za episkopa Nikanora – “Hrvati i Srbi su vekovni neprijatelji†– kad je potpisano prvo primirje u Hrvatskoj, a Srbi joÅ¡ nisu imali kontrolu na zacrtanim zapadnim granicama Srbije, episkopi SPC-a su u “Pravoslavlju†objavili da ni jedna vlada u ime srpskoga naroda nema pravo da potpisuje nikakvo primirje bez blagoslova SPC-a.
Je li se nešto promijenilo nakon rata, je li se nešto promijenilo nakon smrti patrijarha Pavla i dolaska patrijarha Irineja?
Nije se promijenilo i neće se promijeniti samo od sebe. Promijeniti to mora hrvatska država! Jer država, prije svega, tako slavi pobjedu svoje vojske i oslobodilaÄku akciju Oluju, tako se izražava istinska zahvalnost na Dan zahvalnosti. Iz dva razloga:
Prvo, na državnom teritoriju može se garantirati sloboda, mir i poÅ¡tovanje ljudima samo ako je bespogovorni standard na tom podruÄju – poÅ¡tovanje date državnosti! To je univerzalni princip na kojem poÄiva svjetski poredak i primjenjuje se Äak i u situacijama kada je rijeÄ o izrazito nedemokratskim režimima. Može li netko u Hrvatskoj zabilježiti jednu jedinu hrvatsku zastavu na kući jednog jedinoga hrvatskog Srbina, osim, naravno, ljudi koje je srpska zajednica izopćila jer su oružjem i životima branili Hrvatsku?
Drugo, ako država ne Å¡titi dostojanstvo, slobodu, pravdu i pravo te poÅ¡tovanje državnosti, obiÄno to preuzimaju u ruke pojedinci i grupe, a to je poÄetak kaosa i trajne nestabilnosti. To je univerzalni samoobrambeni ljudski refleks u slabim i nefunkcionalnim državama. Trebaju li, dakle, danas suvremenoj Hrvatskoj neki novi “divlji ustaÅ¡e†za rjeÅ¡avanje problema otvorenog divljanja velikosrpskih satelita diljem zemlje? Nije li svrha Frljića i takvih – stvoriti “ustaÅ¡e†i time pokuÅ¡ati ubiti Hrvate?
Svijet razumije principe. I samo na njima, kako je naglasio kardinal Kuharić, mali narodi mogu biti ravnopravni.
Srbiji treba odsjeći velikosrpsku šapu u Hrvatskoj
Ako će Hrvatska s ovako agresivnom Srbijom, koja je definitivno izrazito bolesno i opasno zarazno tkivo na tijelu Europe danas, nastaviti politiku danaÅ¡nje Vlade, ako se nad ovakvu Srbiju neće moći staviti nepropusna meÄ‘unarodna sanitarna karantena, onda Hrvatska ne baÅ¡tini istinski rezultate Oluje. Onda laže svoj narod. Laže i Europu i svijet, pa time i priÄa o Europi, uljudbi i civilizaciji postaje svinjarija, jer pomaže notornom zlu i zloÄincu ostati nekažnjenim i ohrabruje ga na nove zloÄine i eskalacije u bliskoj budućnosti.
Hrvatskoj je teže postići međunarodnu suglasnost , nego riješiti probleme u samoj Hrvatskoj, upravo zbog silnica kojima treba ovakva nakazna Srbija, koja može poslužiti u svakome trenutku za izazivanje incidenata i eskalacija na ovim europskim prostorima.
Da bi Republika Hrvatska uistinu bila pravedna i poÅ¡tena domovina svojim hrvatskim Srbima, onda prema njihovim aktualnim liderima i danaÅ¡njim zagovornicima mora radikalno promijeniti državnu politiku. Treba ih postaviti na mjesto koje zaslužuju. A to nije mjesto mentora hrvatskome narodu, već mjesto aboliranoga zloÄinca, koji mora biti zahvalan na milosti svome nekadaÅ¡njem neprijatelju, suoÄen s grozotama manipulacije kojom ga je Beograd iskoristio u ostvarivanju svojih prljavih nakana. To je Republika Hrvatska dužna, kao civilizirana država, svojim graÄ‘anima srpskoga etniÄkog podrijetla. Hrvatska ima i instrumente i mogućnosti, poÅ¡tujući sve meÄ‘unarodne civilizacijske steÄevine, najviÅ¡e standarde i principe koje nitko razuman ne može ignorirati ni osporiti, snažno utjecati na danaÅ¡nje hrvatske Srbe kako bi se prije svega oni obraÄunali s velikosrpskom politikom.
A upravo je njihova kljuÄna zadaća pred hrvatskim narodom, biti predvodnici obrane Republike Hrvatske od danaÅ¡nje politiÄke agresije Republike Srbije. To je hrvatskim Srbima povijesna prilika, samo dvadeset i pet godina nakon Å¡to su prvu priliku golemom većinom – uprskali. Danas ponovo sudjeluju u velikosrpskoj politiÄkoj agresiji, bez, kako smo već naveli, javnog izuzetka. S tom razlikom Å¡to su neuspjeh prve prilike Srbi uspjeli svaliti na krajiÅ¡ke “rmpalijeâ€, a danas je na “uglednim†intelektualcima i urbanim Srbima evidentno odluka o ostanku na velikosrpskim i neprijateljskim pozicijama prema hrvatskome narodu, ili prihvaćanje Hrvatske kao svoje istinske domovine.
Ako dobiju novu prigodu, a uprskaju i ovu, neće biti – ili njih ili hrvatskoga naroda.