M. Ljubić: Stabilnost vlasti na Plenkovićev način, destablizira nacionalnu državno
Politička (ne)stabilnost
Koalicija HDZ-a s HNS-om je u svome komunikacijskom dijelu jasno otvorila i jedno za hrvatsku državu i narod presudno pitanje. Htio ili ne, posredno je to pitanje otvorio predsjednik HDZ-a Plenković, objašnjavajući zašto je bilo nužno i opravdano u ovome trenutku presložiti novu saborsku većinu i po svaku cijenu izbjeći nove izbore.
Ključni razlog prema Plenkoviću je to što bi novi izbori destabilizirali Hrvatsku nekoliko mjeseci a ne bi ništa bitnije riješili, jer bi prema njegovom mišljenju rezultirali sličnim izbornim rezultatima, prema kojima nitko u ovome trenutku u Hrvatskoj nema šanse osvojiti apsolutnu većinu saborskih mandata.
Taj stav je po svemu u ovome trenutku realan, ali i izrazito opasan indikator potpunoga zastranjivanja vodećih hrvatskih politika, prvenstveno političkih namjera i programske vizije HDZ-a.
Evo zašto.
Lider stranke koja je nekada bila simbol suverenističkoga duha nacije usprkos svim slabostima, jednostavno niteorijski, ni politički ne računa na više od milijun državljana koji godinama apstiniraju od izbornoga procesa. Jednostavno, navodna državotvorna stranka ni ne pokušava razmišljati o tome golemome izbornome ili trgovačkim rječnikom rečeno – tržišnom bazenu.
S obzirom da politika počiva na osvajanju svakoga pojedinačnoga izbornoga glasa, na osvajanju svake pojedinačne potpore i na taj način nastoji osigurati ne samo svoju stranačku i kompetitivnu pretežitost, smisao i esenciju, neshvatljivo je da lider političke stranke koja ima realne mogućnosti, infrastrukturu i potencijal odbija svaku mogućnost pristupanja tome dijelu izbornoga tijela.
Druga stvar koju je Plenković naglašavao opravdavajući svoje političke postupke, a za njim ponavljali njegovi otužni apologeti je – stabilnost.
Bez vlasti naroda besramno je govoriti o stabilnosti
Upravo te dvije činjenice su izuzetno povezane i zorno ukazuju na svu deformaciju aktualnoga državno-političkogaporetka, koji je uz suradnike pretežito kreirao po svemu sudeći najvažniji savjetnik Andreja Plenkovića – Vladimir Šeks. Taj poredak je na formalnoj i zakonskoj ravni, po svojoj sadržini vrlo diskriminirajući, izrazito isključiv, nepropustan, sa snažnim tendencijama zatvaranja pristupa BiračiU Hrvatskoj na izbore ne izlazi milijun ljudi, to se ponavlja na svim parlamentarnim izborima, a više od dva i pol milijuna ljudi, pripadnika toga vlasnika vlasti ili političkim riječnikom rečeno suverena, zakonskim je rješenjima onemogućeno ostvariti izborno pravo i utjecati na ključne pravce razvoja nacionalne državnosti. To je izravan razlog za dubinsko promišljanje o stvarnim elementima i sadržajima trenutne nacionalne državnosti u Hrvatskoj. To je vrišteći poziv svakome tko promišlja hrvatsku zbilju, a nulta obveza svim sudionicima političkih i društvenih procesa.dijelu političke izvorne participacije, te generator produkcije potpunoga odnarođivanja elita od izvornoga suverena – naroda.
Jedini stvarni vlasnik vlasti u Hrvatskoj je – hrvatski narod.
Razvlastiš li stvarnoga vlasnika, besramno je govoriti o stabilnosti.
U Hrvatskoj na izbore ne izlazi milijun ljudi, to se ponavlja na svim parlamentarnim izborima, a više od dva i pol milijuna ljudi, pripadnika toga vlasnika vlasti ili političkim riječnikom rečeno suverena, zakonskim je rješenjima onemogućeno ostvariti izborno pravo i utjecati na ključne pravce razvoja nacionalne državnosti. To je izravan razlog za dubinsko promišljanje o stvarnim elementima i sadržajima trenutne nacionalne državnosti u Hrvatskoj. To je vrišteći poziv svakome tko promišlja hrvatsku zbilju, a nulta obveza svim sudionicima političkih i društvenih procesa.
A svi šute o toj činjenici i manje više slažu se s Plenkovićem, da se ono što se mora – ne može.
Što je to u ciljevima aktualnih politka dakle destruktivno, a što je to, koje su to točke aktualnoga izbornoga poretka u Hrvatskoj stimulatori odnarođivanja vlasti od njenoga naroda?
U aktualnim politikama destruktivan je politički ideal mainstreama.
Jer se govori o lažnom mainstreamu, odnosno – lažnoj pretežitosti.
Boji li se Plenković s čime će se susresti u rezervi od nekoliko milijuna pojedinačnih političkih prava ako zakorači u taj bazen i ne krije li se možda u tome bazenu stvarni hrvatski mainstream, a ne u virtualnom svijetu koji kreiraju Stanković, Kunić, Novokmet, Severica, Šikaljić i kompanija?
Opasni “trendovi”
Naime taj ideal počiva na pristajanju političkih elita uz stvoreni pretežiti javni diskurs, koji je trend u cijeloj zapadnojEuropi, a pogotovo je destruktivan i opasan u Hrvatskoj, s tom razlikom što efekti toga zastranjivanja u razvijenim europskim političkim kulturama vrlo vjerojatno neće ugroziti temelje nacionalne državnosti, dok u Hrvatskoj i mogu i hoće, te su vrlo vjerojatno za to i osmišljeni. Uvijek je javna pretežitost dijelom ili u većini rezultat posrednoga utjecaja političkih elita, počiva na mogućoj i stvarnoj manipulaciji ključnim medijskim procesima, te omogućava kontrolorima najvažnijih medija stvaranje poželjne umjesto stvarne slike jednoga društva. U takvim okolnostima istina nije ono što se dogodilo, interesi nisu ono što jesu u većini jednoga naroda, nego je istina ono što se emitiralo, selektiralo, odabralo i potenciralo voljom kontrolora medija i komunikacijskoga sustava, a interesi su ono što se ponudi ljudima, pri čemu se pribjegava proizvodnji i nametanju dijela interesa i potreba.
To je idealan poligon za neodgovornost, laži, sve devijacije političkoga, a time i posredno ukupnoga društvenogaporetka, pri čemu je gotovo nemoguće u takvim okolnostima razvijati autonomnost institucija na načelima kompetitivnosti, izvrsnosti, profesionalnom poštenju i u konačnici na deklariranoj ustavnoj obaveznosti.
To je pravac urušavanja svakoga instrumenta stvarne državnosti i temelj svih devijacija, od korupcije, klijentelizma do opačina najširega spektra. Europa u cjelini danas stenje pod tim problemima nametnutim matricom kreatora novoga svjetskoga poretka koje personaliza grupacija pozadinskih globalnih nakaza oko Soroša, samo su u najrazvijenijim zemljama još uvijek problemi manje eruptivni zbog realno visokih egzistencijalnih standarda i daleko širega privida alternativa, koje su utoliko izdašnije i primamljivije, ukoliko su ekonomske pretpostavke razvijanja takvoga poretka potencijalnije.
Sve je u tako izraženim mainstream stabilnostima privremeno i manje više svodi se na jedan izborni ciklus, s ciljevima koji nemaju nikakav trajniji karakter i uvijek su povezani s osobnim preferencijama pripadnika trenutne političke elite. To bismo mogli nazvati karijernom političkom stabilnošću, s osobnom odgovornošću za privid trenutnih rezultata i s nedostatkom svake odgovornosti za trajne posljedice takvoga upravljanja.
Kako potaknuti ljude na političko odlučivanje
Upravo o takvoj političkoj stabilnosti govori Plenković opravdavajući svoje političke postupke.
Da misli ozbiljno na stabilnost državno-političkog poretka, a time i posredno na trajniju stabilnost hrvatskoga društvaManipulacijaUvijek je javna pretežitost dijelom ili u većini rezultat posrednoga utjecaja političkih elita, počiva na mogućoj i stvarnoj manipulaciji ključnim medijskim procesima, te omogućava kontrolorima najvažnijih medija stvaranje poželjne umjesto stvarne slike jednoga društva. U takvim okolnostima istina nije ono što se dogodilo, interesi nisu ono što jesu u većini jednoga naroda, nego je istina ono što se emitiralo, selektiralo, odabralo i potenciralo voljom kontrolora medija i komunikacijskoga sustava, a interesi su ono što se ponudi ljudima, pri čemu se pribjegava proizvodnji i nametanju dijela interesa i potreba.koje izravno ovisi o pravcima državnih politika i njihovim efektima u praksi, Plenković bi imao već sada vrlo precizna istraživanja o svim bitnim referencama milijuna ljudi koji ne sudjeluju u upravljanju svojom državom, a oviseizravno o njenim politikama i bili su spremni žrtvovati vlastiti život za njeno ostvarenje.
Kako je to moguće?
Na temelju tih saznanja, imao bi riešenja kako ih potaknuti što komunikacijskim, što ponudbenim, što zakonskim rješenjima na – političko odlučivanje, te kako iskoristiti mogućnosti razvoja svojih politika u tom pravcu i na kvalitetnim iskoracima potući suparnike u konkurentnim političkim procesima, a ne nastojati iskoristiti trenutnu poziciju i održati vlast na slabostima u suparničkim taborima bez ikakve nove kvalitete.
Ali njemu to ne pada na pamet.
Druga pogubna činjenica koju u vome trenutku valja naglasiti je to da ni nakon dvadeset i šest godina hrvatske državne samostalnosti, Republika Hrvatska nije ostvarila ni jedan jedini bitan politički korak reintegracije više od tri milijuna Hrvata u hrvatski državni i politički poredak.
To je praktično polovica nositelja državnoga prava u Hrvatskoj, što je vjerojatno nezabilježen presedan u bilo kojoj poznatoj demokratskoj zemlji svijeta. Usprkos tome što je Republika Hrvatska potpisnica svih međunarodnih konvencija o ljudskim i političkim pravima, usprkos tome što je i u hrvatskom ustavu zapisano izvorno načelo neotuđivosti političkih prava i općih ljudskih prava svih državljana, iako je temeljno ustavno načelo Republike Hrvatske pravo na jednakost svih hrvatskih državljana, postojeći izborni poredak uz ustavna rješenja naknadno konstruirana, izravno onemogućuje ta ključna načela svake demokratske države i ključna polazišta svih suvremenih sloboda u svijetu kojemu pripadamo.
Zašto na to ne ukazuje Plenković?
Kako je moguće danas govoriti o reafirmaciji Tuđmanove suverenističke politike, o zaštiti digniteta Domovinskoga oslobodilačkoga rata, o stabilnosti, konkurentnosti, o uključivosti, a istodobno održavati neupitnim i praktičnim političkim osloncem svih tih promoviranih politika – tako destruktivan izborni poredak i sustavna rješenja?
Moguće je jer su proklamirane politike i ciljevi – obična laž.
Izvor destruktivnosti i razgradnje političkog integriteta
Izraziti izvor destruktivnosti i razgradnje hrvatskog političkog integriteta je postojanje dvanaest izbornih jedinica, deset tzv. redovnih i dvije specifične, one za dijasporu i one za nacionalne manjine.
Izborne jednice za dijasporu i za nacionalne manjine su izravni pravac dezintegracije, u prvom slučaju UništenjeOsnovni cilj političkog poticanja iseljavanja, ali i masakra nakon 1945. godine nad hrvatskim narodom nije bi samo osveta, niti je stvarni razlog za ubijanje stotina tisuća Hrvata bila patološka mržnja, iako je bila zastrašujuća, nego je iza svega stajao monstruozni politički cilj – strateško uništenje korjena hrvatske državnosti. Korijeni su uvijek – ljudi. Isti motiv je stajao u pozadini raseljavnja, progona, terora, zastrašivanja i sofisticiranoga obrazovno- medijskoga spektra utjecaja na generacije Hrvata u zemlji.odnarođivanja više od tri milijuna Hrvata iz matičnoga državno-političkog poretka iako je namjera kreiranja te izborne jedinice sasvim suprotno predstavljena, a izborna jedinica za nacionalne manjine je izravni pravac dezintegracije i separacije nacionalnih manjina iz hrvatske političke nacije. U prvom slučaju getoizacija i istiskivanje gotovo polovine hrvatskoga naroda iz državnoga poretka s izbornom jedinicom za dijasporu, izravno je političko potvrđivanje i suglasnost s politikama koje su uništavale hrvatsku državotvornu esenciju i nastojale po svaku cijenu onemogućiti stvaranje kritične nacionalne političke mase za stvaranje hrvatske samostalne države.
Osnovni cilj političkog poticanja iseljavanja, ali i masakra nakon 1945. godine nad hrvatskim narodom nije bi samo osveta, niti je stvarni razlog za ubijanje stotina tisuća Hrvata bila patološka mržnja, iako je bila zastrašujuća, nego je iza svega stajao monstruozni politički cilj – strateško uništenje korjena hrvatske državnosti. Korijeni su uvijek – ljudi. Isti motiv je stajao u pozadini raseljavnja, progona, terora, zastrašivanja i sofisticiranoga obrazovno- medijskoga spektra utjecaja na generacije Hrvata u zemlji.
Isti rukopis danas ima medijsko – politički defetizam koji se namjerno stvara relativizacijom svih vrednota i navikavanjem na nesolidnosti u društvenom poretku.
Esencijalna svrha stvaranja samostalne hrvatske države bila je zaustaviti te politike, uništiti njihove začetke u slobodnoj državi, spriječiti njihovu daljnju eskalaciju i legalizaciju, te najžurnije stvaranje riješenja za potpunu reintegraciju milijuna Hrvata u odlučivanje o hrvatskoj državnosti.
To se ne može posebnom izbornom jedinicom, posebnim zakonima, posebnim ustavnim rješenjima, ničim posebnim, jer svaka posebnost usmjerava te ljude izvan matice i znači potvrdu da ne pripadaju toj matici.
Da su – drugačiji.
A nisu.
Oni su jednostavno – Hrvati.
Tu počinje i završava svaka priča, sve političke dvojbe i istovremeno na neprihvatanju toga stajališta, prezentiraju se sve destruktivne nakane prema hrvatskoj državnosti.
To se isto odnosi na nacionalne manjine.
Oni su politički Hrvati s jednakim i neupitinim političkim pravom kao i svaki hrvatski državljanin.
Ništa ni više ni manje, ništa posebno, separatno i specifično.
Pogotovo je pogubna činjenica da je jedini dezintegrirajući politički faktor u sastavu nacionalnih manjina oduvijek u Hrvatskoj bila srpska manjina, a upravo se njoj pogodovalo na taj način ciljano usmjeravajući ostale nacionalne manjine u tom pogubnom pravcu, s golemom, i već uočljivom separacijom i ostalih manjina, koje su oduvijek bile vrlo snažno integrirane u hrvatski društveni poredak i nacionalno-političke vrednote.
To je u hrvatskom slučaju izrazito destruktivno sustavno i zakonsko rješenje, koje dugoročno silno destabilizira politički poredak i samu bit nacionalne državnosti, te Hrvatsku izlaže opasnim tendencijama i apetitima iz neposrednoga okruženja.
To nitko normalan nikada ne bi napravio pa se postavlja pitanje, zašto je to zakonodavac u Hrvatskoj uradio i s kojim konačnim ciljem?
Izborni model pogoduje razvoju suprotnosti
Konačno, deset redovnih izbornih jedinica ne znače, kako se predstavljaju, model uključivanja specifičnih regionalnih političkih interesa u nacionalni državni poredak, nego sasvim suprotno. Takav izborni model pogoduje PogubnoPogotovo je pogubna činjenica da je jedini dezintegrirajući politički faktor u sastavu nacionalnih manjina oduvijek u Hrvatskoj bila srpska manjina, a upravo se njoj pogodovalo na taj način ciljano usmjeravajući ostale nacionalne manjine u tom pogubnom pravcu, s golemom, i već uočljivom separacijom i ostalih manjina, koje su oduvijek bile vrlo snažno integrirane u hrvatski društveni poredak i nacionalno-političke vrednote.snižavanju kriterija nacionalnih politika, razvoju suprotnosti, mehaničko miksanje nacionalnih i lokalnih politika i ciljeva, dezintegracije Hrvatske i potpunu neusklađenost nacionalne politike koja bi morala biti izrazintegracije iusklađenosti komparativnih prednosti pojedinačnih regija i lokalnih sredina. Upravo sve suprotno od proklamiranih ciljeva.
A istodobno omogućuje svođenje kriterija za kadroviranje u političkim strankama, te u izboru nacionalnoga zakonodavnoga tijela, dovodeći u državni vrh ljude koji izvan svojih sredina doslovno ne znače ništa, niti su u stanju prodonijeti kreiranju i promišljanju integralnih nacionalnih politika. Ovakvim izbornim modelom se u biti ponavljaju lokalni izbori na nacionalnoj razni, a državna politka se umjesto integriranoga spektra nekoliko ključnih nacionalnih ciljeva i programa, rastače i svodi na ad hoc rješenja koja su najčešće posve isključiva u odnosu na cjelinu nacionalnih interesa. Najbolji primjer je Istra i njen politički gubernator IDS.
Državna politika izrasla iz deset izbornih jedinica nužno je, umjesto da kreira načelna nacionalna rješenja i politike, prinuđena baviti se specifičnim i lokalnim pitanjima kako bi ostvarila rezultate za nove izbore i očuvanje svojih pozicija, pri čemu se na taj način izravno ugrožava autentičnost upravljačkih procesa u regijama i na lokalnim razinama.
A govori se o nužnosti decentralizacije!?
I, najveći zagovornici navodne decentralizacije su upravo protagonisti ovakvih političkih rješenja.
Krajnji cinizam i kontradikcija.
Jedini model uspostavljanja snažne državne kralježnice i modernoga funkcionalnog nacionalno-političkoga poretka, jest jedna izborna jedinica, na kojoj će se prema svojim ponudama testirati doslovno sva hrvatska politička ponuda, na kojoj će svako izborno pojedinačno pravo imati istu vrijednost i kojoj će moći pristupiti svi hrvatski državljani. To bi morao biti ključ rješavanja trajnije državno-političke stabilnosti, uz čitav niz popratnih riješenja, od obveznosti izlaska na izbore, dopisnoga glasovanja, do detalja oko izbornoga praga, od preferencijalnih prava do pravila medijskoga praćenja izbora.
Ako Plenković i HDZ stvarno žele državnu stabilnost, neka se prihvate toga posla.
Marko Ljubić ” OVO TREBATE SVE PROČITAT” bpz.ba
- Objavljeno: 11. lipnja 2017.
Lider stranke koja je nekada bila simbol suverenističkoga duha nacije usprkos svim slabostima, jednostavno ni teorijski, ni politički ne računa na više od milijun državljana koji godinama apstiniraju od izbornoga procesa. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Zbog čega se antife ili kurikul revolucinari boje srednjeg vijeka?
- Objavljeno: 04. lipnja 2017.
U Hrvatskoj nemamo političke podjele oko lijevih i desnih, centrističkih ili necentrističkih vrijednota, nego oko – potrebe postojanja samostalne i suverene hrvatske države. Pokretu koji se eksplicitno svrstao i iza Jokićeve reforme nacionalna država hrvatskog naroda je balvan u oku.(M. Ljubić)
M. Ljubić: Kurikul revolveraši ponovo jašu!
- Objavljeno: 28. svibnja 2017.
Država je kulturnjacima prepustila pravo na „kulturnjačku“ arbitražu, dobili su i turbo antifu Rafaelića koji uspoređuje „masovnu hipnozu“ Thompsonovih pristaša s Hitlerovim nacistima, zet Kazo, Stipić i komapnija održavaju epohalne rezultate radmanizacije HRT-a, Valentićka nastavlja ravnorazrađivati Hinu, Leković je preživio atentat zahvaljujući Orepiću – sve je pod kontrolom.(M.Ljubić)
M. Ljubić: Narodni kandidati protiv naroda
- Objavljeno: 21. svibnja 2017.
Izbori su uvijek kao izlog. U golemom izlogu poreda se tisuće i tisuće kanadidata, svi misle da su narodni kandidati, pri čemu je za zvanje i predstavljanje narodnim nekada dovoljno imati ekipu iz gostionice, nekada neku navijačku skupinu, nekada nekoliko kompanjona iz kvarta koje je naljutio lokalni župnik ako je htio graditi crkve… (M. Ljubić)
M. Ljubić: Narodne suze i državno svetogrđe na Bleiburgu
- Objavljeno: 14. svibnja 2017.
Teško je smisleno i sadržajno logički povezati s jedne strane riječi, naklon, vijenac i šutnju, pogotovo molitvu kod spomenika u Bleiburgu, i s druge strane, državne odluke koje financiraju, potiču, favoriziraju i pozitivno diskriminiraju institucije, programe, politike i inicijative, te javne ustanove koje – lažu o stradanju hrvatskoga naroda i to predstavljaju kao civilizacijsku nužnost. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Politika Mosta bez svjetonazora je kao sigurnost mosta bez čelične armature
- Objavljeno: 07. svibnja 2017.
Petrov i njegova skupina su u nešto više od godinu i pol dana na vlasti amnestirali čitav niz izrazito opasnih i destruktivnih politika, pogotovo u MUP-u, otvoreno su se stavili na stranu teških destrukcija koje su ostale nakon četvorogodišnjega stampeda Ranka Ostojića i nevjerojatnih nedjela njegove armije ljudi koje je doveo dolazeći na čelo MUP-a. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Hoće li Plenković ići po stabilnost vlasti ili po stabilnost hrvatske nacionalne države?
- Objavljeno: 30. travnja 2017.
Frljićizam vlada u svim strukturama društva, samo što je u svim tim podsustavima teže naći tako socijalno-patološke pronositelje, iako i on ima kako vrijeme prolazi upravo zbog društvenoga navikavanja na te standarde i isplativost prilagodbe, žestoku i sve žešću konkurenciju. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Što Sanader nema, a Todorić ima?
- Objavljeno: 19. travnja 2017.
„Agrokor“ je nužno razmontirati u svim sferama hrvatskoga društva, a sve sfere kontroliraju takvi pogubni sustavi, kako se god zvali, bez čije potpuno radikalne demontaže nema Hrvatska baš nikakvih izgleda postati pristojna i uređena zemlja. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Todorić je pismom proglasio Hrvatsku svojom obiteljskom zakladom
- Objavljeno: 11. travnja 2017.
Todorić po mnogima neočekivano, ali posve prirodno i očekivano kaže da je uložio sav svoj život, svoj i svoje obitelji u stvaranje, da je godinama radio mukotrpno i nosio se s problemima, rješavao ih stvarajući, te sada s ponosom na sve što je učinio jednim potpisom i svojom voljom ostavlja sve Republici Hrvatskoj. Ispada da je – Todorić Hrvatsku proglasio svojom obiteljskom zakladom. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Primjeri kako posrnuće HRT-a generira nesolidnosti u društvu
- Objavljeno: 04. travnja 2017.
Problem je što su „zadre“ na HRT-u totalno dominantni, jer su produkt sustava koji se razvijao više od petnaest godina pod utjecajem politike koja je od novinara ponovo stvarala društveno-političke radnike. U biti obične propagandiste. To je novinarstvo koje promiče dogme, to je agitropovski mehanizam. (M. Ljubić)
- Objavljeno: 28. ožujka 2017.
Kompanije kao Agrokor, takvi giganti na staklenim i totalno netržišnim nogama, vuku sobom permanentnu krizu i trajna su opasnost za svakoga u svojoj blizini, ali i trajni medij ili instrument duboke infiltracije stranih interesa u samo srce domicilne zemlje, pogotovo ako je u interesantnom položaju i još interesantnijem okruženju. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Ništa se ne može savršeno zloupotrijebiti kao emocije
- Objavljeno: 21. ožujka 2017.
Navijačko ponašanje na predstojećoj utakmici u petak s Ukrajinom, zapravo je očekivani javni sudar s jedne strane nacionalnog prkosa, opredjeljenosti, bunta i nezadovoljsva dubokim stanjem potiskivanja i suzbijanja nacionalne slobode i identiteta, prema, s druge strane, odavno otrgnutoj državi koja je odustala i odustaje od gotovo ukupnih ciljeva s kojima se pošlo u njeno osnivanje. (M. Ljubić)
M. Ljubić: Pupovac je strahom okovao kukavni HRT
- Objavljeno: 14. ožujka 2017.
Kukavnost HRT-a, a onda automatski i novinarstva u Hrvatskoj, može se suzbiti, pa razbiti, s nekoliko hrabrih kadrovskih poteza na HRT-u. I, to neće biti ni iz bliza dovoljno ako nekolicinu hrabrih ljudi ne bude pratila radikalna promjena svih bitnih organizacijskih i vrijednosnih kriterija ustroja HRT-a. (M. Ljubić)
- Objavljeno: 07. ožujka 2017.
Bilo bi zanimljivo čuti od Šprlje što je to Cvitan napisao u tako stručnom izvješću o tome zašto ne procesuira godinama policijski istražene najteže zločine protiv hrvatskoga naroda tijekom srpske agresije? Što je naveo kao razlog? (M. Ljubić)
M. Ljubić: Što je to stvarni ekstremizam u današnjoj Hrvatskoj?
- Objavljeno: 28. veljače 2017.
Nema ni jednoga naroda u zajednici europskih naroda kojima pripadamo, koji je snažnije demonstrirao vrijednosti kršćanstva i ljudskosti u suočenju s neviđenim zlom, toliko pretežitu suzdržnost, samodisciplinu i odreknuće od mržnje i osvete, kao što je urbi et orbi dokazao hrvatski narod nazad dvadeset godina, a dokazuje i danas prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj. (M. Ljubić)
M. Ljubić: „Novosti“ su velikosrpsko oružje, a ne manjinski medij
- Objavljeno: 21. veljače 2017.
Pupovac očito Plenkovića i Petrova želi potpuno poniziti. Nikako se drugačije ne može protumačiti divljački i jako kažnjivi nasrataj na Željku Markić cijelim brojem „Novosti“, nego kao iskorak prema dodatnoj diskreditaciji hrvatske državnosti u vladi Andreja Plenkovića, i njegovu dodatnu kompromitaciju pred hrvatskim narodom, koju je započeo uoči izbora, hvaleći upadljivo Plenkovića a sotonizirajući i isključujući Zlatka Hasanbegovića. (M. Ljubić)
- Objavljeno: 14. veljače 2017.
Napad je bez obzira na povod, motive, počinitelje i posljedice odmah okvalificiran zločinom, motiv mržnjom, žrtve diskiminiranom grupacijom u Hrvatskoj, a državi je zadat istoga trenutka zadatak – otkriti i dokazati da su obilježja toga napada točno onakva kakva su proglasili zastupnici gay skupina, odnosno profesionalni i ni po čemu legitimni gayevi u Hrvatskoj. (M. Ljubić)