Na sjednici Vlade na kojoj je zgotovljen konačan prijedlog drugog paketa antikriznih mjera Plenković je izgleda odlučio pošteno isprepadati naciju pred televizijskim kamerama. Ne, nije rekao da Božinović započne s hapšenjima, ili da Beroš propiše odluku o sveopćem obaveznom cijepljenju najnovijim cjepivom Billa Gatesa i filantropa Soroša. Ništa takvog. Rekao je ministrima – budite kreativni. Riječ kreativan potječe iz latinske riječi “creatus” što znači ” koji je narastao”, a u ustaljenoj stručnoj i kolokvijalnoj uporabi se ta riječ danas odnosi na stvaranje, nove ideje, originalnost i genijalnost. Dok to baš zbog genijalnosti i najčešće neshvaćenosti i neshvatljivosti većini ljudi prosječne inteligencije i znanja često, kao i sve neshvatljivo, ispada čudo ili čak ludost, odnosno poremećenost.
Tanka je crta između genijalnosti i zveknutosti. Gledam te ministre. Vidim Božinovića, Blaženku Divjak, vidim Marka Pavića autentični vizualni simbol kreativnosti, zatim onoga iz turizma, ministricu Obuljen Koržinek, a tek Štromara!? Između oduševljenja i straha, iskreno, čovjeka bi morala obuzeti panika ako ti ljudi ozbiljno shvaćaju svoga šefa. Zamislite da sad onaj iz turizma i Nina Obuljen navale razvijati već iskazanu kreativnost pa pozovu u toj viziji stvaralaštva i antikriznih ideja Hrvoja Hribara, Dalibora Matanića, Danila Šerbedžiju da snime nešto poticajno za razvoj udarništva isprepadanog naroda. Zamislite da Nina Obuljen pozove Hrvoja Klasića i kaže mu u stvaralačkom košmaru da sklepa za inspiraciju naciji “Mika Špiljak, revolucionar i državnik 2”, ili da Blaženka Divjak sa svojim genijalcima smisli novi Loomen za učitelje, nastavnike i profesore. Postavite se ako se tko usudi, u kožu i dušu stanovnika podsljemenskih zagrebačkih kvartova ili starog Zagreba i pokušajte mirno očekivati i nadati se eksploziji Štromarove graditeljske kreativnosti, sinergijski združene s Bandićevim i Kalinićevim suhim genijem. Vizija koju jedino ovakvi negenijalni možemo imati je da neće ostati kamen na kanenu i da će ljudi na golim koljenima preklinjati potres da ponovo raspali.
Plenkovićev poziv na kreativnost došao je u nezgodno vrijeme i za HDZ. Nema više ponajvažnijeg literata Milijana Brkića, koji bi uvijek nakon potopa državne politike i neke svinjarije rukovodstva u kojemu je zauzimao visoko mjesto, na Facebooku biranim pjesničkim izrazima sklepao kakav stih ili pjesmu u prozi Blaženoj Djevici Mariji, gorko zaplakao u ime svog napaćenog puka uz pripjev – što smo to sebi dopustili, ili, kako nam se to dogodilo? Ljudi bi pustili koju suzu, više ili manje, stisnuli šake i odlučno krenuli dalje za njim, pa kud puklo da puklo.
E, sad, nema više inspirativnog Milijana, a Plenković očito misli da ima. Trebao je voditi računa o tome ranije, jel tako? Plenkovića je očito zavela eruptivna kreativnost Frke Petešića. Jedini koji mogu konkurirati Plenkoviću su, po običaju, antife. Naravno, na čelu sa SDP-om. Očito je zato Plenković odlučio tako silovito potaknuti baš kreativnost, jer, uz svu strahotu kriznih udara, počeo mu se uoči ovogodišnjih izbora pričinjavati Maras. A kome ne bi!? Čovjek, koji je osmislio i kreirao kampanju “Zavrtite ideju” i uz par milijuna kuna vrtio je na televizijskim programima, puše za vratom, a ni najzaboravniji Hrvat, ili građanin to dok diše ili dok ga koronavirus ne dograbi, neće zaboraviti. Taj inspirativni ushit je neponovljiv. I danas ljudi čim ugledaju Marasa, navale vrtiti koga ili što dograbe. Tu je i Bero, uvijek prisutna vrtonoša Anka Mrak Taritaš, zbog koje je nužno Štromaru, Bandiću i Kaliniću nabaviti ringišpil s desetak tisuća mjesta, da svi Zagrepčani pogođeni potresom sjednu i zaplešu u ludom kolu vrtnje. Zna Andrej što radi. Kreativnost će tek eksplodirati.
Nije hadezeovcima lako, pogotovo kada im zamisli uvijek preotmu antife. Tako su sinoć, potaknuti genijalnim otkrićem, skloni im Zagrepčani lupali na prozorima po tavana, loncima, vidio sam nekolicinu s kacigana na glavama kako se k’o ovnovi rokaju na prozorima, a zvuk su neki razdragano pojačavali bacajući višak predmeta iz stanova po parkiranim autima. Dražesno, kreativno, a Bandić, kome je namijenjena ta antifa glazba, kažu, doslovno se smrznuo. Da nije bilo Kalinića uz njega, kažu, presvisnuo bi jadnik. Ta antifa kreativnost bi morala svakog takmaca zabrinuti. Tako su primjerice Srbi tri godine lupali po prozorima i ulicama, oni su to patentirali, jedino ne znam jesu li antife tražile autorsku suglasnost, a izazvali su tim višegodišnjim lupanjem pojačanu gospodarsku aktivnost i kod proizvođača posuđa, ali i snažno pomogli dijelu romske nacionalne manjine. Poznato je da je jedan od najrazvijenih obrta kod Roma “kalajisanje, popravljanje lonaca, kišobrana”, uz, naravno plasman “zanimacije”. Srbi su lupajući izazvali NATO bombardiranje, ali se i riješili Miloševića. Hoće li kreativne antife izazvati novi potres i riješiti se Bandića, tek ćemo vidjeti.
Teško je i zamisliti u kojem će se pravcu ukazati tolika skupljena kreativna energija ove Vlade i saborske većine, silovito, kako i vidimo potpomognuta opozicijskom kreativnošću. Možda nam se dogodi, a valja se nadati, kao Ottu Bariću, kada je na Maksimiru sa sedam stopera i centarforom Tomasom “navalio” na Slovence, pa jedva izvukao živu glavu zahvaljujući nekreativnim Prši i Šokoti, a možda nakon otkrića aplikacije Andrija, recimo Bošnjaković naredi da izmisle nekog Matu ili nedaj bože Antu radi elektroničkog glasovanja, koje bi imalo i antiepidemijski i tehnološki nasuprot ideološkog karaktera, čime bi Vlada pokazala sinergijsko djelovanje resora uprave i obrazovanja. Uspjeh bi bio zajamčen, jer bi milijun Hrvata izvan Hrvatske nagrnulo na svojevrsne jeruzalemske izborne Iglene uši široke tri prolaza istodobno, pa bi se ljudi ili podavili, ili bi ih svega par uvježbanih antifa u zidinama, kao u Termopilima, potamanilo.
Još kada pridodamo opozicijsku kreativnost ne-ljevice, i anti-antife, polu-antife, pa se uz neshvaćenog genija Zekanovića, Škoro dograbi gitare i otpjeva neku kriznu, nema nam druge do bježati koliko nas noge nose. Jer, od tolike koncentracije kreativne energije nenaviknuti narod bi mogao ili umrijeti doslovno ugušen zbog halapljivog gutanja, ili postati sve redom supermeni. Sreća u nesreći je što se još nije razmahala Relkovićeva kreativnost u ovih s imenom i prezimenom i što je MOST očito odlučio u nekim stvarima odustati od legendarne Podolnjakove kreacije. Stvarno bi nam tada jedino preostao potres.
Piše/ Marko Ljubić/ Izvor/ Facebook
“Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Totalno HR.”
