Å to zbog golemog meÄ‘unarodnog pritiska, Å¡to zbog vlastitih slabosti i loÅ¡ih procjena, danaÅ¡nja Hrvatska sve viÅ¡e tone u novo teÅ¡ko iskuÅ¡enje s memorandumskim silnicama, a posredno i u fazu koja prethodi novom krvavom ratu s neubijenim zlom…
Marko Ljubić                                                                                    Bauk srpske akademije, zloduh Memoranduma I. i II. stišće Hrvatsku. Iako je nakon vojnoga kraha memorandumske politike 1995. godine bilo oÄekivano da se memorandumski duh, ideje i ciljevi, zajedno s njihovim nositeljima vrate u Srbiju i tamo u unutarsrpskome metežu razore pred civilizacijskim naÄelima, ratni pobjednik Republika Hrvatska, prije svih, to nije uspjela napraviti.
Što zbog golemog međunarodnog pritiska, što zbog vlastitih slabosti i loših procjena, današnja Hrvatska sve više tone u novo teško iskušenje s memorandumskim silnicama, a posredno i u fazu koja prethodi novom krvavom ratu s neubijenim zlom…
Svakome dobroga ukusa i pristojnoga odgoja postaje nepodnoÅ¡ljivo, uz sve probleme koje danaÅ¡nja Hrvatska ima na unutarnjem planu i pred neizmjerno složenim i opasnim preslagivanjima danaÅ¡njega svijeta, koji prijeti nestankom nespremnih i neintegriranih nacija, iz dana u dan raspravljati o Pupovcu, Nikoliću, DaÄiću, VuÄiću, Irineju kao realnim problemima hrvatskoga druÅ¡tva.
Opaki zloduh velikosrpske agresije
Nažalost, dvadeset godina nakon što je srpski pukovnik, podnoseći prijavak, predao pred televizijskim kamerama zadnju srpsku vojnu silu u Hrvatskoj, priznajući vojni poraz hrvatskome generalu i moleći milost pobjednika, politika koja je izazvala strahote – tutnji Hrvatskom kako hoće i gdje hoće. Današnja Hrvatska sve više postaje – Republika Srpska Krajina.
Samo, danas taj zloduh joÅ¡ nije oformio postrojbe raznih Arkanovaca, Draganovaca, Belih orlova, raznih vukova i svinja, ali prema broju incidenata iz podruÄja koje naseljavaju hrvatski Srbi, ni to nije viÅ¡e uopće iskljuÄeno. „Srpska nejaÄ“ ponovno drži za vrat hrvatski narod, državni vrh Å¡uti ili podupire, nacija – kljuÄa.
Vidljivo je da dio državnoga vodstva (Vesna Pusić, Milorad Pupovac, ranije Ivo Josipović, Stipe Mesić i gomila obavjeÅ¡tajnih specijalaca rasporeÄ‘enih po svim strukturama hrvatskoga druÅ¡tva), politiÄki podupire velikosrpsku agresiju. Vidljivo je da dio nacionalnih politiÄara ne zna zaustaviti razvoj tog opakog zloduha, vidljivo je da najslabije organizirani dio, obiÄan puk, odgovara sve žešće na skupovima, na utakmicama, a samo je pitanje trenutka kada će izbiti i opasniji i pogibeljniji incidenti.
Predsjednica države na opetovane provokacije velikosrpskoga voÄ‘e u Hrvatskoj, Milorada Pupovca, reagira kao dobra baka zaigranom unuÄiću, savjetom, blagim prijekorom, malo manje slaÄ‘im bombonima i odmahivanjem rukom. A ima Å¡ibu pored ruku!? Odavno je ovo Å¡to radi Pupovac za državnu Å¡ibu po standardima svake suverene države koja drži do sebe.
A upravo je takvu poruku poslala Predsjednica na besramne rijeÄi Milorada Pupovca, kako će on osuditi izjave srbijanskoga predsjednika Nikolića, tek ako i kada hrvatska Predsjednica osudi povike „Za dom spremni“.
Pupovac odgovoran hrvatskoj državi i naciji
Minimum je nacionalne odgovornosti da takvom pokuÅ¡aju državni vrh suverene države stane trenutaÄno na kraj, da Vlada i Predsjednica zaÅ¡tite nacionalne interese. A Pupovca pouÄe da je prije svega odgovoran hrvatskoj državi i naciji, a da je sve ostalo – otvorena izdaja kažnjiva pred svim državama svijeta.
Nije prvi put troÅ¡iti energiju na takve otvorene nasrtaje na hrvatsku državnost, a neće biti ni posljednji, ne zaustavi li se destruktivno divljanje ovog velikosrpskog potrÄka, Äija snaga izvire iz osobnog bezobrazluka, nakaradnog politiÄkog i svjetonazorskog odgoja i presudno – iz slabosti hrvatske države. Uloga Predsjednice Države nije biti TV analitiÄar ili nekakav dijagnostiÄar stanja, već – sprijeÄiti destabilizaciju zemlje. A Pupovac ne vodi dijalog ni sa kim, Irinej ne vodi dijalog ni sa kim, njihova besramna i zaÅ¡tićena, a u biti bezvrijedna legija plaćenika u hrvatskom druÅ¡tvu i institucijama iskljuÄuje dijalog jer – trenutno imaju državnu batinu u rukama i gluhi su kao topovi.
Pupovac i Äitav niz njegovih pomagaÄa na samim vrhovima države u Hrvatskoj, zloupotrebljavaju funkcije i bez ikakvih ograda promoviraju i rade za interese neprijateljske države Srbije. Ako Predsjednica ne zna reći Pupovcu da je on, dok prima plaću u Saboru, hrvatski politiÄar, da je za to odgovoran hrvatskom narodu, da je u hrvatskom državnom vrhu raditi za Srbiju izdaja, onda mu i ona – pomaže.
Dvadeset godina nakon vojnoga poraza zloÄinaÄke sile, posve usporedive s danaÅ¡njim teroristiÄkim zloduhom ISIL-a, ljudi koji prosjeÄno prate dogaÄ‘aje na hrvatskoj javnoj sceni, lakÅ¡e će nabrojati tvorce memoranduma SANU I. i II., nabrojati će sasvim sigurno viÅ¡e srpskih akademika, nego Älanova HAZU-a u Hrvatskoj. Je li to kriva samo hrvatska država, je li za to odgovorna hrvatska javnost, mediji, pasivna akademska zajednica, ili za to odgovornost već desetljećima snosi i sama HAZU? Sve po malo, a sve zajedno je izraziti pokazatelj nedostatka elementarne kulture državnosti.
Pred takvim izazovima, prvo uvijek mora reagirati najpametniji, jer ni jedno druÅ¡tvo niti epoha se nije ufala u budale. U ovom sluÄaju po definiciji je najpametniji – HAZU.
MeÄ‘utim, svako malo ta ista javnost Äuje i vidi kako neki plaćenik velikosrpskoga kalifata, hrvatske akademike javno naziva budalama, gadovima, dok istodobno slave i veliÄaju prostaÄine koji svakodnevno uniÅ¡tavaju hrvatsku kulturu, tradiciju i identitet uz visoke sinekure aktualne hrvatske države.
Krivotvoritelji hrvatske povijesti
Godinama u Hrvatskoj sluÅ¡amo poruke o tome kako se moramo okrenuti budućnosti, kako se treba konaÄno zavrÅ¡iti Drugi svjetski rat, kako se povijest mora ostaviti povjesniÄarima, kako se mora uvažavati Äinjenice i istinu, kako će vrijeme pokazati Å¡to je istina o Domovinskom ratu. To svakodnevno nameću kao princip ponaÅ¡anja upravo glavni krivotvoritelji hrvatske povijesti, dežurni lažovi i pljaÄkaÅ¡i hrvatskih duÅ¡a, to svakodnevno nameću formalni i idejni nasljednici komunistiÄkog poretka, uvijeni u neprobojne zidove opljaÄkanih materijalnih vrednota i zagarantiranih druÅ¡tvenih statusa. To je svakodneva poruka srbijanskoga državnoga vodstva, o tome trkelja u svakoj prigodi vrh SPC-a. A upravo oni koordinirano i zajedniÄki, istodobno svim sredstvima, sprjeÄavaju realizaciju svojih javnih poruka. Cinizam!? Ne, već besramna manipulacija i obiÄna laž nasilnika.
Uvažavati te pozive, jednako je kao uzeti za civilizacijsko naÄelo poziv viÅ¡estrukoga ubojice koji je pobio ljude pljaÄkajući banku, pa na suÄ‘enju zajedno sa svojim odvjetnicima, pozvao rodbinu pobijenih, suce i porotnike da se sve zaboravi, da se bratski izljube, izgrle i oproste jedni drugima. Razbojnik svima, jer su ga sprijeÄili u pljaÄki, a oni njemu jer je bio primoran ubijati pljaÄkajući. A onda svatko nastavi svoj posao. Å to mislite Å¡to bi nakon toga uradio ubojica? Smije li i u kakvim civilizacijskim okolnostima kojima teži slobodan narod – ubojica postati sudac ili opraÅ¡tati žrtvama?
Hrvatsko druÅ¡tvo je histeriÄnim pritiskom putem režimskih medija, državnom politikom, gotovo svim vladinim i nevladinim institucijama Äije propovijedi svakodnevno ponižavaju zdrav razum hrvatskoga Äovjeka, toÄno u fazi da je nazvati ubojicu ubojicom – faÅ¡izam, ili upozoriti na neodrživost takvoga suda – ustaÅ¡luk. Jednako kako je žrtvin zahtjev za pravdom – zloÄin. Kako je to moguće zaustaviti?
Ako se ljudska i Božja zapovijed, da se zlo mora osuditi i da s njim nema dijaloga, a njegovim nositeljima dati kršćanski oprost i rigorozne druÅ¡tvene kazne, ne istakne kao nacionalni prioritet, bez kojega nema nikakve Å¡anse opstanak hrvatskoga naroda, a kamo li njegov bilo kakav razvoj, koji je uvijek ekvivalent dostignutoga stupnja nacionalnih sloboda, nitko sutra ne može raÄunati na nacionalnu legitimaciju kao hrvatska nacionalna vlast.
Jedini tko bi to mogao zaustaviti je – HAZU. Vrijeme je da i HAZU zaradi kvalifikaciju – „ustaške“ Akademije.
HAZU mora reagirati…
Puno će ljudi reći da je HAZU, zapravo, samo kadrovski preslik povijesnih etapa hrvatskoga druÅ¡tva, s pravilno ucrtanim biljezima velikosrpskoga imperijalizma, neojugoslavenstva i neokomunizma, kao zajedniÄke inaÄice za ta dva zloduha nad hrvatskim narodom. MeÄ‘utim, u HAZU priguÅ¡eno tinja živa hrvatska nacionalna klica, desetine Äasnih i vrsnih hrvatskih umova, kojima je zloćudni poredak zaprijeÄio gotovo u potpunosti javno djelovanje.
Istina je da HAZU nije mogao proći neokrznut kroz epohu komunizma, jednako kao Å¡to je istina da je destruktivni totalitarni duh, pogotovo na humanistiÄkim znanostima i u kulturno-umjetniÄkim razredima, morao inficirati HAZU. Jednako je oÄekivano da su te epohalne destrukcije bile plodno tlo, topli pokrivaÄ i jasle razvoju velikosrpskoga zla prema hrvatskome identitetu, kulturi, znanosti, politici i o zemlji općenito. Najopasnije zlo uvijek cilja na najvažnije druÅ¡tvene institucije, jer mu je moć time veća.
HAZU danas mora usliÅ¡iti želje svih onih, koji iskreno i neiskreno, pozivaju na vraćanje povijesti povjesniÄarima, kulture kulturnim djelatnicima i umjetnicima, znanosti znanstvenicima, obrazovanja uÄiteljima, Å¡porta Å¡portaÅ¡ima. I osigurati monopol meÄ‘unarodnoga kredibiliteta, osobne znanstvene i umjetniÄke vrijednosti, monopol znanstvenoga metoda i slobode istraživanja, monopol neupitne Äinjenice, a iskljuÄiti monopol politiÄke moći i nasilja.
Svrha postojanja nacionalne akademije jeste biti vrh i arbitar civilizacijskih vrednota jednoga naroda u sasvim konkretnoj epohi. Po tome se uvijek pamte i vrednuju suvremenici. Da ne bi bila izložena, kao, recimo, pokojni umjetnik Arsen Dedić leÅ¡inarenju i beskrupuloznoj kampanji redom ljudi koji su upravo sve suprotno njemu, da ne bi velikosrpski i pitaj Boga Äiji sve „akademici“ ili generacije, sutra sudile o aktualnome sazivu HAZU, bilo bi vrijeme da Akademija – ostavi snažan trag na ovoj epohi.
Koliko zbog svakoga pojedinaÄnog akademika, tko god on bio, joÅ¡ i viÅ¡e zbog moralnog i stvarnoga duga hrvatskome narodu i njegovoj povijesti.
HAZU mora reagirati.
Vrijeme za hrvatsku nacionalnu bibliju
U suprotnom će Pupovac i Irinej nametnuti hrvatskim generacijama zaborav velikosrpskih zloÄina, a dnevno potezati najÄešće izmiÅ¡ljena i znanstveno neispitana hrvatska zla kroz najudaljeniju proÅ¡lost, stežući za vrat hrvatski narod. Agitpropovci u neokomunistiÄkim i neojugoslavenskim medijima koji su premrežili suvremenu Hrvatsku, uzimali bi za polaziÅ¡te suvremene Hrvatske samo istine koje oni odobre. Kompromitirani povjesniÄari, a u biti obiÄni propagandisti antihrvatskih režima kroz XX. stoljeće bi iskljuÄivo tumaÄili povijesne dogaÄ‘aje i zadavali neku vrstu oktroirane povijesti, sve dok se ne ubije svaka osobnost hrvatskoga naroda i hrvatskoga Äovjeka.
HAZU identitet hrvatskoga naroda mora uzeti u svoje ruke i utemeljiti ga na znanstvenim Äinjenicama.
HAZU mora i pred Kukuriku koaliciju, i pred tzv. Domoljubnu koaliciju, mora i pred Predsjednicu Republike, ali i pred ukupnu hrvatsku akademsku zajednicu i opću javnost staviti – rezultate znanja i znanstvene Äinjenice. I zahtijevati javno izjaÅ¡njavanje o njima. Nitko drugi na to nema ni nacionalno, nema ni univerzalno pravo, jer znanost i njena dostignuća su univerzalno potvrÄ‘eni u svakome kutku svijeta i od Boga i od Äovjeka.
Vrijeme je da HAZU pred hrvatski narod stavi svojevrsnu hrvatsku nacionalnu bibliju, koja će zbog utemeljenja u najviÅ¡im znanjima i steÄevinama znanosti suvremenoga svijeta i to po svim elementima ljudskoga druÅ¡tva, biti sveto slovo za svaku hrvatsku politiku. Vrijeme je da HAZU stavi svoj znanstveni, umjetniÄki i nacionalni integritet pred sve nositelje druÅ¡tvenih institucija i poslova u Hrvatskoj.
Upravo i samo HAZU može i mora, javno zatražiti od svih politiÄkih aktera danaÅ¡nje Hrvatske bezuvjetno oÄitovanje o elementarnim zapovijedima na kojima poÄiva svaka, pa i hrvatska zajednica. Ne uÄini li to HAZU, Pupovac i njegovi hrvatski plaćenici će postaviti memorandum SANU kao – Božje zapovijedi. A nisu jedini koji imaju takve ambicije i sliÄne interese, iako su najbrutalniji.
Srbija – civilizacijska crna rupa
To je jedini naÄin da se gomili agitpropovaca oduzme pozornica, da se postave posve novi temelji hrvatske nacionalne politike, koji nisu mogući na uniÅ¡tenom nacionalnom identitetu i razbijenoj svakoj humanistiÄkoj integraciji cijeloga druÅ¡tva. U takvim okolnostima, Pupovac bi ostao samo prolazna nakazna politiÄka figura, a ovakva Srbija, samo civilizacijska crna rupa, neka vrsta psa na lancu kome preostaje samo zavijati na mjesec.
S deset zapovijedi HAZU, koje samo i iskljuÄivo najveći umovi hrvatskoga naroda zajedno s ukupnom akademskom zajednicom, imaju prirodno pravo i obvezu nametnuti kao civilizacijsku razdjelnicu generacijama Hrvata, i na hrvatskoj politiÄkoj sceni će se zorno vidjeti – tko je obiÄan manipulator i destruktivac, a tko – nacionalni politiÄar. Tada bi se tek hrvatski narod imao o komu i o Äemu izjaÅ¡njavati. Sve ostalo je zamiranje i prijevara.  Dnevno-HR bpz.ba