MARKO LJUBIĆ: Zašto Mijić misli da Škoro treba biti ponizan “ocima biskupima”?

0
700

U Večernjakovom sučeljavanju šefova kampanja Kolinde Grabar-Kitarović, Miroslava Škore i Mislava Kolakušića uz čitav niz objašnjenja, stavova i replika, koje su nanosile puno više štete njihovim štićenicima kandidatima, nego koristi, jednu od najneprihvatljivijih teza iznio je Mate Mijić, komunikacijski šef Škorine kampanje.


Na pitanje je li se Škoro prepoznao u sadržaju poruke kardinala Josipa Bozanića na Sv. Misi zadušnici za pokojnog Franju Tuđmana te doživljava li Bozanićeve riječi kritikom, Mijić ističe da su i on i Škoro katolici, da su zbog toga ponizni pred “ocima biskupima”. U tim njegovim riječima se ističu dva ozbiljna problema, očitog brkanja i statusa i pojmova, da ne koristim ocjenu – teško neznanje.

Prvo, iako nosi zvučni naziv šefa kampanje ili što već, Mijić, kao uostalom nitko drugi oko Miroslava Škore, uključujući i političare pa i predsjednike stranaka i inicijativa, koje podupiru Škoru nema, niti može imati političku osobnost u ovoj kampanji. To se odnosi i na Anušića u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović kao i na sve ostale sudionike kampanja. Tko god oni bili i koliko god prepoznatljivi bili.

Mijićeve riječi da su “on i Škoro katolici” njega ističu u poziciju političke osobnosti, daju mu subjektivitet i dovode ga u status sukandidata, što nije prvi njegov takav javni incident ili pokušaj samopredstavljanja tijekom aktualne kampanje. Niti u jednoj drugoj kampanji se takva tendencija ne vidi niti se da naslutiti, što jasno ukazuje na usvojeni primjereni obrazac profesionalnog djelovanja svih ostalih sudionika u javnom prostoru. I na isti takav nedostatak kod Mijića.

Potpuno je nebitno što je on, tko je on, što osobno preferira, kao što bi moralo biti nebitno što on misli. Jer sve što on govori treba i mora biti isključivo promocija stava i mišljenja kandidata u čije ime govori. Zato tu nema “ja i on”, postoji samo “on”. I odakle Mijiću ideja da katolici bezuvjetno moraju biti “ponizni pred ocima biskupima”?

Kršćanska poniznost je primarno privilegij ili milost najistaknutijih predstavnika Katoličke crkve, prema kojoj je Papa dužan biti najponizniji, zatim kardinali, nadbiskupi, biskupi, pa župnici i pripadnici svih crkvenih redova i zvanja. Razina poniznosti je izravno proporcionalna visini hijerarhijskog statusa u Crkvi, pa je isticanje poniznosti sebe i kandidata za predsjednika Republike Miroslava Škore posve neprimjereno. I u kontekstu odgovora na postavljeno pitanje, štetno. Nije valjda Mijić umislio da je nazivom šefa kampanje stekao pravo na interpretaciju pojma poniznosti ili tumačenja odnosa u živoj Crkvi?

Deklarirajući se katolikom rame uz rame s kandidatom koga predstavlja, Mijić umjesto poniznosti prema “ocima biskupima”, zapravo stječe legitimno pravo i pozvanost prosuđivanja poruka “otaca biskupa”, pa i poruke nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Bozanića u ovom slučaju. Razumljivo je da ne želi prepoznati Škoru u Bozanićevoj kritici, ali je i razumljivo i nužno reći umjesto izražavanja bezuvjetne poniznosti, da Bozanićeve riječi mogu biti i pogrešne.

Izražavajući sintagmom poniznosti ocima biskupima svoj stav, Mijić oduzima pravo kandidatu Miroslavu Škori na neslaganje s biskupima, oduzima mu osobnost i Škorinu katoličku pripadnost proglašava hendikepom, dovodeći na razinu presudnosti i posve neprimjerene važnosti eventualnu potporu nekoga biskupa ili svećenika Škorinim konkurentima.

Drugim rIječima svojom poniznošću koju izravnom porukom prenosi na Škoru, Mijić dovodi Škoru u poziciju poslušnika, koga već danas, a pogotovo sutra ako bude predsjednik Republike, može nazvati svaki katolički svećenik i zapovjediti mu što mu je činiti.

Škoro po svemu što pokazuje i govori sliči više na sve i svakoga, nego na beskarakternog poslušnika. Pitanje katoličke poniznosti je ozbiljno filozofsko-teološko pitanje, iz kojega proizlai snaga karaktera, a ne podčinjenosti među ljudima, snaga kritike i razuma, a ne poslušnosti, stoga bi Mijić, kada se već upušta u to i kada mu je to profilno obilježje, prvo morao to znati, drugo povesti računa o tome da ne nudi svoju osobnost na izborima, nego Škorinu.

Marko Ljubić/Foto: maxportal/pxll