Marko Ljubić                                                                              Treba razoriti medijski blokadu prema MaÄ‘arskoj koju sustavno razvija neokomunistiÄka anacionalna vlast u Hrvatskoj, jer je u najvažnijim pitanjima oporavka i razvoja hrvatske državnosti i odreÄ‘ivanja vizije nacionalne budućnosti hrvatskoga naroda Orban putokaz, a ne zlo!
Je li žiÄana ograda kojom maÄ‘arska vlada Å¡titi svoje državne granice od nezakonitoga prolaska migranata stvarni razlog otvorenog neprijateljstva koje hrvatska vlada i prorežimski mediji u Hrvatskoj svakodnevno pokazuju prema predsjedniku maÄ‘arske vlade Viktoru Orbanu?
Naravno da nije.
Razlog je nacionalna politika Viktora Orbana, koja je za sve susjedne zemlje sliÄnog tranzicijskog profila opasan primjer traženja vlastitog nacionalnog identiteta u meÄ‘unarodnim odnosima, te nastojanja ostvarivanja prije svega svojih nacionalnih interesa. To je daleko veći problem nego tisuće ograda i zidova. U tome nema nikakvih principa, samo besramna obmana kojom se ispire mozak, u ovom sluÄaju hrvatskom narodu.
Viktor Orban je u svom govoru nakon ponovnog dolaska na Äelo maÄ‘arske vlade 2010. godine istaknuo: „MaÄ‘arski graÄ‘ani oÄekuju od maÄ‘arskih Äelnika da razviju novi oblik državne organizacije koja – nakon epohe liberalne državne organizacije – ponovno Äini maÄ‘arsku zajednicu konkurentnom poÅ¡tujući kršćanstvo, slobodu i ljudska prava“.
Smije li netko u Hrvatskoj danas ovako izraziti nacionalne interese i viziju suvremene hrvatske države, a da istodobno ne bude razapet na križ? Je li netko meÄ‘u relevantnim politiÄkim akterima, pri Äemu mislim prije svega na vodeće politiÄke koalicije, o ovim stvarima progovorio rijeÄi tijekom zadnjih godina od kada je evidentno da u Hrvatskoj nije u pitanju samo ekonomska kriza, već duboka druÅ¡tvena kriza, kojoj je kljuÄni generator politika i invalidni državni poredak?
Naravno da nije nitko, prije svega s tzv. ljevice, a ako se i Äuje nekakvo mucanje na tzv. desnici brzo ga se poklopi rafalnom paljbom na medijskoj i politiÄkoj sceni, sotonizira ga se kao na primjer Tomislava Karamarka, a sve to slijede snažni meÄ‘unarodni pritisci.
U Äemu je dakle problem Viktora Orbana u danaÅ¡njoj Hrvatskoj?
Problem je Å¡to je Orban sve ono Å¡to hrvatski politiÄari, pogotovo na ljevici, nisu, a morali bi biti! Naravno, na autentiÄan hrvatski naÄin.
Koje sliÄnosti danaÅ¡nja Hrvatska ima s danaÅ¡njom MaÄ‘arskom?
Å to to Orban Äini, a smeta neokomunistima u RH?
I jedna i druga zemlja su bile pod dugogodiÅ¡njom komunistiÄkom okupacijom, MaÄ‘arska bivÅ¡eg SSSR-a, Hrvatska bivÅ¡eg SFRJ. MaÄ‘arska pod dominantnim ruskim utjecajem, Hrvatska pod dominantnim srpskim utjecajem. MaÄ‘arski narod u većini živi izvan granica nacionalne države, baÅ¡ kao i hrvatski. MaÄ‘arska se mora snažno pozicionirati na karti srednje Europe prije svega, baÅ¡ kao i Hrvatska. MaÄ‘arska, odnosno Viktor Orban, nakon katastrofe u koju je MaÄ‘arsku uvela bivÅ¡a socijalistiÄka vlada, integrira kompletan maÄ‘arski narod pod jednu državnu zastavu i temeljni nacionalni interes. Hrvatska lijeva, a u biti anacionalna vlada svim raspoloživima sredstvima razbija nacionalni korpus, potpuno je obespravila hrvatsko iseljeniÅ¡tvo i državu isporuÄila inozemnim strateÅ¡kim interesima, ali i neprijateljskoj politici vrlo agresivne razbojniÄke države Srbije.
Orban,usprkos svim pritiscima, ne odstupa od ostvarivanja nacionalnih maÄ‘arskih interesa, Milanović i Pusić usprkos probijanju tu i tamo slabo organiziranih nacionalnih vapaja, potiÄu zastraÅ¡ujući pritisak na deidentifikaciju hrvatskoga naroda i svoÄ‘enje nacije na – zombije pod zajedniÄkim nazivnikom poreznih obveznika. Evo Å¡to o tome kaže Orban: „MaÄ‘arski narod nije samo skupina pojedinaca, nego zajednica koja treba biti organizirana, ojaÄana i izgraÄ‘ena“.
A Vesna Pusić i njezin stvarni potrÄko Zoran Milanović će, na zahtjev da svi Hrvati gdje god žive moraju imati pravo na odluÄivanje o nacionalnim interesima putem poÅ¡tenih izbora, promovirati politiku potpuno suprotnu Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i svim razumnim nacionalnim ciljevima. Pravo na odluÄivanje se svodi na nepostojeći politoloÅ¡ki termin u teoriji državnosti, na – porezne obveznike!
U Hrvatskoj NGO-i divljaju, u MaÄ‘arskoj se zna Å¡to su i Äije interese zastupaju!
DanaÅ¡njom Hrvatskom divljaju stotine formalnih nevladinih udruga, koje predvodi dvjestotinjak klasiÄnih inozemnih plaćenika, koji su pravnim inženjeringom razmjeÅ¡teni pod razliÄite nazive radi dubljega zahvaćanja u državni proraÄun i meÄ‘unarodne financijske izvore, Äija politika i navedeni civilni zahtjevi viÅ¡e nisu ni skriveni, već otvoreno i izrazito anacionalni i vrlo Äesto suprotni, pa i neprijateljski prema autentiÄnim hrvatskim interesima.
Evo kako se Orban odnosi kao državnik prema takvoj situaciji u MaÄ‘arskoj, koju je zatekao dolaskom na vlast 2010. godine: „Mi smo u sluÄaju nekih nevladinih organizacija koje su Äesto pod povećalom druÅ¡tva, ustvari suoÄeni s politiÄkim aktivistima koje plaćaju stranci, koji pokuÅ¡avaju MaÄ‘arskoj nametnuti inozemne interese. To treba biti jasno istaknuto tijekom preustroja maÄ‘arske države i to je razlog zaÅ¡to je iznimno opravdano da je maÄ‘arski parlament formirao Komisiju za redovito praćenje, bilježenje i objavljivanje inozemnog utjecajaâ€.
U udžbenicima o elementarnim pitanjima nacionalne sigurnosti, Å¡to je prvorazredna zadaća svake suvremene države, naglaÅ¡ena je sigurnosna kontrola i trajna provjera inozemnoga djelovanja na državnom teritoriju. Pogotovo je to vrhunska državna i sigurnosna obveza u razdoblju vrlo fleksibilnih standarda djelovanja meÄ‘unarodnih nevladinih organizacija i institucija u demokratskim zemljama. Upravo sukladno razvoju slobode odgovornog djelovanja, države nastoje sprijeÄiti svaku djelatnost koja se kosi s temeljnim državnim i nacionalnim interesima. Zbog svijesti i znanja o tome Orban je, baÅ¡ kao i Putin, ozloglaÅ¡en na „Zapadu“. Bilo bi razumno poći od Äinjenice da državnik kao Putin, koji je usto Äitav život bio vrhunski obavjeÅ¡tajac u ponajboljoj obavjeÅ¡tajnoj Å¡koli svijeta, zna kako se Å¡tite nacionalni interesi. A vlastita glupost i neznanje o funkcioniranju suvremenih nacionalnih država ne mogu se opravdavati sotonizacijom Orbana, koji toÄno zna Å¡to smije u zaÅ¡titi i afirmaciji nacionalnih interesa svoga naroda.
PoÄetkom listopada ove godine u BudimpeÅ¡ti je najveća kineska banka Bank of China otvorila svoje predstavniÅ¡tvo, prema dogovoru na najviÅ¡oj meÄ‘udržavnoj razini. Treba li napominjati da je ta banka odlukom kineske vlade, a zajedno s Rusijom, Indijom, Brazilom i Južnom Afrikom formirala alternativni MMF, s temeljnim kapitalom od tisuću milijardi dolara, kojom sve te države i zemlje nastoje izbjeći Å¡pekulativni i kolonijalni utjecaj MMF-a, a ustvari angloameriÄkih državnih interesa.
Å to Orban ponavlja maÄ‘arskim ljeviÄarima?
Evo Å¡to je tom prigodom Orban rekao: „Dok raskidamo s dogmama i ideologijama koje je Zapad usvojio, nastojimo pronaći oblik organizacije zajednice – novu maÄ‘arsku državu – koji će omogućiti da naÅ¡a zajednica bude konkurentna u velikoj globalnoj utrci u desetljećima koja dolazeâ€, a ta izjava se nastavlja na njegovu programsku izjavu iz 2010. godine, nakon Å¡to su vladu preuzeli maÄ‘arski ljeviÄari: „Moramo prekinuti s liberalnim naÄelima i naÄinima druÅ¡tvene organizacije prema kojima prethodna liberalna maÄ‘arska država nije zaÅ¡titila imovinu u zajednici, nije obvezala većinski maÄ‘arsku vladu da prihvati MaÄ‘are koji žive diljem svijeta kao dio maÄ‘arske države i nije sprijeÄila da zemlja pada u dugove ili zaÅ¡titila obitelji od ‘dužniÄkog ropstva’“.
Je li se već nazire stvarni razlog sotonizacije Viktora Orbana, koji HTV prije svih, a posve sigurno po nalogu umova vladajuće anacionalne koalicije u Hrvatskoj, godinama provodi?
Siguran sam da svatko, tko bar povrÅ¡no vidi ciljanu dekonstrukciju hrvatske nacionalne državnosti, vidi u Äemu je problem. Problem je u tome Å¡to za Orbanovim izjavama koje sam citirao vapi hrvatski narod, kao i svaki mali narod izložen snažnim inozemnim pritiscima i interesima, a u nedostatku odgovarajuće nacionalne politike.
Javni dogmatski prozapadni pristup razvoju hrvatskoga druÅ¡tva i državnosti, koji realno postoji u Hrvatskoj, zbog opravdanog straha od „istoÄnih politiÄkih vrednota“ nastao refleksom na stoljetnu kolonijalnu poziciju pod srpskim interesima, Äesto je upravo moćna alatka kojom se danaÅ¡nju hrvatsku državu, a time i cijelo druÅ¡tvo, drži potÄinjenima i sve udaljenijima od autentiÄnih hrvatskih interesa.
Zbog toga se Orbanova politika naziva „proputinovskom“, potežući najteži stereotipski obrazac i uporiÅ¡te tog antiistoÄnoga refleksa hrvatskoga naroda. Pri tome nitko, a pogotovo navodni znanstveni analitiÄari pretplaćeni na medijske prodike hrvatskome narodu, ne polazi od pozicije da je nakon pada Berlinskoga zida poÄelo posve novo strateÅ¡ko redefiniranje svijeta, pri Äemu niÅ¡ta nije onako kako je bilo ranije. U novim uvjetima posve je prirodno da Orban, kao autentiÄni maÄ‘arski državnik, na primjerenim meÄ‘udržavnim principima ima dobre i korisne odnose s novom Rusijom, jer time ni na koji naÄin ne osporava svoje euroatlantsko pozicioniranje. Ali, ne dopuÅ¡ta da se maÄ‘arskom narodu pod tom firmom nameću interesi i ciljevi koji mu izravno Å¡tete.
„Strateški partneri“, ali za tuđinske probitke
Hrvatskoj se s druge strane kao iskljuÄivo pitanje opstanka nameće anacionalan pristup u voÄ‘enju države, nameću joj se i stalno traže neki novi „strateÅ¡ki partneri“ od kojih se oÄekuje definiranje hrvatskih politiÄkih interesa i ciljeva. Jednako je principijelno pogreÅ¡no vezati svoju budućnost samo za njemaÄke, samo za britanske, samo za ameriÄke, kao i samo za ruske politike i ciljeve. KljuÄno je u tome svemu naći hrvatski interes i politiku, a tek onda pokuÅ¡ati vidjeti uz Äije moćne politike je moguće optimalno ostvariti svoje interese. To u Hrvatskoj nikome ne pada na pamet.
Sasvim je sigurno da se Viktoru Orbanu minucioznom analizom može prigovoriti dosta toga, ali državniku koji je shvatio, promovirao i beskompromisno provodi autentiÄnu državnu politiku maÄ‘arskoga naroda, Äiji se rezultati vide doslovce na svim podruÄjima maÄ‘arskoga druÅ¡tva, a iza Äega stoji golema većina maÄ‘arskoga naroda, sasvim sigurno nitko nacionalno svjestan u Hrvatskoj neće prigovarati kao – diktatoru.
Milanović i priÄa o „potrÄku“
Jednostavno, njegova politika prema kojoj je danaÅ¡nja hrvatska vlada od poÄetka mandata podigla golemi medijski zid, daleko veći i nepropusniji od trenutnog maÄ‘arskog zida na granici, golema je opasnost za nositelje i protagoniste aktualnog poretka moći u Hrvatskoj. Zbog toga je politici Milanovićeve koalicije on crvena krpa, slijepo crijevo, diktator i, kako su ga već poÄeli nazivati, „Putinov potrÄko“.
PotrÄko je svatko tko bilo gdje i oko bilo koga trÄi, a njegov narod od toga nema nikakve koristi. Orban je kao pametan Äovjek na najmanje nekoliko primjera mogao vidjeti koliko je opasno posve se slijepo osloniti na „zapadne saveznike“. To može, kao i Orban, svatko vidjeti u Gruziji i Ukrajini, kojima su iskljuÄiva prozapadna politika i zatezanje s Putinom donijeli samo nevolje i uÄinili ih obiÄnom monetom za potkusurivanje u tuÄ‘im trgovinama. Hrvatski narod bi na primjeru svoje nedavne proÅ¡losti i aktualnih politiÄkih odnosa u „Regiji“ takoÄ‘er to lako mogao nauÄiti. Prozapadana politika je omogućila ratnu aneksiju polovice BiH (ima li nekoga tko misli da nije?) i time izravan udar na strateÅ¡ke nacionalne hrvatske interese, držeći nepodnoÅ¡ljiv pritisak nad hrvatskom politikom za potpunu amnestiju i potÄinjavanje novim-starim velikosrpskim apetitima u samoj Hrvatskoj.
Zbog toga je prvorazredno pitanje razoriti medijski zid i blokadu prema MaÄ‘arskoj, koju je u vrijeme kada nije bilo nikakvih „žica“ na granici sustavno razvila neokomunistiÄka i anacionalna vlast u Hrvatskoj, jer je u najvažnijim pitanjima oporavka i razvoja hrvatske državnosti i definiranja vizije nacionalne budućnosti hrvatskoga naroda Orban putokaz, a ne zlo! Oni koji ga predstavljaju opasnošću, zapravo Äine golemo zlo hrvatskome narodu. BPZ.BA