piÅ¡e Josip Jović                                    Najbliže su istini teze o mladenaÄkom nestaÅ¡luku ili diÅ¡petu prema HNS-u, iako sve ostaje u domeni pukih spekulacija dokle god se ne zna tko je, imenom i prezimenom, stvarni poÄinitelj. PoÄinitelje, ako se to zaista želi, nije teÅ¡ko otkriti. Ali bojim se kako vlast to i ne želi, jer bi joj otpale politiÄke interpretacije s kojima je a priori nastupila
Rijetko je koji dogaÄ‘aj posljednjih godina izazvao toliko medijske pozornost u nas, a i izvan naÅ¡ih granica, kao pojava kukastog križa iscrtanog na travi poljudskog stadiona uoÄi utakmice Hrvatske i Italije proÅ¡loga petka u sklopu kvalifikacija za Europsko nogometno prvenstvo. O, sjećam se jednog sliÄnog incidenta iz osamdesetih, kad se na istom ovom stadionu pojavio transparent „Torcida-Duće“. Raspravljali su komiteti, raspisale se novine, dok nije ustanovljeno kako se ono Duće ne odnosi na Benita Mussolinija, nego na jedno mjestaÅ¡ce u blizini OmiÅ¡a.
Za sada su ispletene najmanje Äetiri teorije o tome tko bi mogao biti autor svastike, s kojim motivima i porukama. I svatko, po obiÄaju, kako pjeva Gibonni, Ävrsto drži svoju stranu istine. Po prvoj teoriji rijeÄ je jednostavno o mladenaÄkom nestaÅ¡luku nekolicine zaigranih mladića, o skretanju pozornosti na sebe ili nekom možda općem prosvjedu. Mulci sada sigurno uživaju i smiju se kako su napravili senzacionalnu stvar. Njihov umjetniÄki performans izazvao je pozornost cijele države i paÄe cijelog kontinenta, pozornost koja će im zacijelo dati nova krila za nove pothvate. UÄinci su iznad svih mogućih oÄekivanja.
Druga, neÅ¡to manje bezazlena, teorija upućuje na sukob navijaÄa Hajduka i samog Hajduka s Hrvatskim nogometnim savezom, toÄnije sa strukturama koje vode ovaj savez. Hajdukova vojska navijaÄa, kažu najfanatiÄnija i najodanija na svijetu, duboko je frustrirana slabim uspjehom i skromnim mogućnostima njihova kluba, koji je daleko od svojih Å¡ampionskih dana i vjeÄno visokih ambicija. Krivica je potražena i pronaÄ‘ena u nepravednim silama zla, u onima gore, onima iznad i izvan naÅ¡ega dvoriÅ¡ta, koji nas ne vole i koji nam ne daju, koji su privilegirani. Vodstvo Hajduka, uz pomoć dijela medija, i samo je dugo podgrijavalo ovakvu atmosferu i samo je stvaralo takva uvjerenja, jer je na taj naÄin najlakÅ¡e skretalo pozornost s vlastite odgovornosti za neuspjehe. I zato bi ova provokacija mogla biti znak i izraz diÅ¡peta. Neka i njima krepa krava, ako je nama već krepala. DogaÄ‘aji iz Milana za odigravanja utakmice istih suparnika, kada je skupina navijaÄa Torcide Äinila sve da doÄ‘e do prekida, potvrÄ‘uje ovu teoriju.
Sljedeće dvije teorije vuku prema politiÄkim interpretacijama, obje su priliÄno nategnute i obje, ovisno o politiÄkim sklonostima i potrebama, vuku vodu na svoj mlin. Po prvoj od te dvije kukasti križ na Poljudu samo je nastavak „faÅ¡izacije“ i „ustaÅ¡izacije“ navijaÄkih skupina i zemlje u cjelini, za Å¡to najveću odgovornost snosi ne samo HNS nego i najveća oporbena i druge stranke desnog nadahnuća. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, umjesto da radi svoj posao otkrivanja krivaca, kaže kako u HNS-u sjede ljudi iz HDZ-a, Å¡to je izravna i proizvoljna optužba jedne stranke. On joÅ¡ k tome primjećuje kako bi se prije utakmice primijetila petokraka, ali se križ, valjda namjerno, previdio. Time on otkriva svoju dvostruku poziciju: kao da žali Å¡to se nitko nije sjetio iscrtati taj njegov simbol i kao da je križ djelo samih organizatora utakmice, tj. HNS-a, tj. HDZ-a. Vesna Pusić je joÅ¡ eksplicitnija. Prema njoj u politiku je uveden desni ekstremizam, koji otvara prostor „ovakvom naÄinu za razmiÅ¡ljanja“. Zagovornici ove teorije podsjećaju na Å imunićev „za dom, spremni“, na Å ukerov obilazak Pavelićeva groba i na joÅ¡ neke sliÄne detalje.
Jedan je talijanski list zabilježio „nacistiÄku orijentaciju većine hrvatskih navijaÄa“, Å¡to je izvan svake pameti. FaÅ¡izam i neoustaÅ¡tvo u Hrvatskoj su Äista fikcija tzv. Lige antifaÅ¡ista, odnosno skupina i pojedinaca koji se oko nje okupljaju i dijele njihove stavove, kojima je sve Å¡to je hrvatsko automatski ustaÅ¡ko, Å¡to je opet posljedica neke duboke kroatofobije. Kome danas, kao i ikada prije, taj nesretni križ može biti simbol nekog politiÄkog uvjerenja? Da je posrijedi slovo U, hajde de! Zato uvjerljivije djeluje onaj politiÄki pristup koji svastiku na Poljudu usporeÄ‘uje s miniranjem židovskog groblja u Zagrebu koje je devedesetih, kao Å¡to je poznato, izvedeno u organizaciji KOS-a radi kompromitacije tek stvorene države. Tezama o nadirućem faÅ¡izmu treba pribaviti dokaze, treba ih podmetnuti, a svaki ispad kakve budale prikazati i predstaviti kao opće stanje. U nekom specijalnom ratu protiv Hrvatske na tome se nesumnjivo radi, no spada li ovaj sluÄaj s kukastim križem u taj kontekst teÅ¡ko je decidirano tvrditi.
Najbliže su, dakle, istini ona prva dva tumaÄenja, odnosno kombinacija viÅ¡e njih, iako sve ostaje u domeni pukih spekulacija dokle god se ne zna tko je, imenom i prezimenom, stvarni poÄinitelj. PoÄinitelje, ako se to zaista želi, nije teÅ¡ko otkriti. Ali bojim se kako vlast to i ne želi, jer bi joj otpale politiÄke interpretacije s kojima je a priori nastupila.
Bilo kako bilo, svi se slažu, podcjenjivali ili precjenjivali sluÄaj, upirali prstom u ovoga ili onoga, radovali se ili tugovali, kako je velika Å¡teta i za hrvatski nogomet i za državu u cjelini napravljena. Odgovornost je HNS-a, ako ne subjektivna i izravna, a ono objektivna i posredna, nesumnjiva. ViÅ¡e je godina stanje u ovoj organizaciji konfuzno. Ona je postala predmetom monopola i privatizacije jedne uske skupine ili Äak jednog apsolutistiÄkog nasilnika, koji je u stanju sve razoriti, sve potkupiti i sve progutati za svoje nezajažljive materijalne interese. Konkretno, i ovo igranje reprezentacije u Splitu organizirano je krajnje nespretno i nerazumno. Najprije se godinama izbjegavalo organizirati njezin nastup u ovom najnogometnijem gradu, a onda je, po općem uvjerenju, ovaj susret s Italijom gurnut pod Marjan kad se već saznalo da će se igrati bez publike i onda kad su već napetosti dosegnule vrhunac. Vodstvo HNS-a bi zbog svega moralo podnijeti neodložnu kolektivnu ostavku i organizirati demokratske izbore uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva Å¡porta, ma kako to netko tumaÄio kao mijeÅ¡nje politike u Å¡port. Stanje je izvanredno, a nogomet je važan. I duga nasuÅ¡na mjera: na dulje vrijeme izbjegavati reprezentativne utakmice i u Splitu i u Zagrebu, u korist Osijeka, Rijeke, Pule i Varaždina.
Sada se nestrpljivo iÅ¡Äekuje teÅ¡ka Uefina kazna, koja će se vjerojatno i dogoditi. Ali ona je, kakva god bila, posve besmislena i kontraproduktivna. Njome će se udovoljiti željama i namjerama provokatora, njihova „akcija stadion“ biti će nagraÄ‘ena, a kaznit će se zapravo, ni krivi ni dužni, milijuni istinskih navijaÄa, sam hrvatski nogomet, kao i cijeli naraÅ¡taj sjajnih nogometaÅ¡a. tropolje.info