Nakon 555 dana: Šator odlazi u povijest. 100% za Hrvatsku i opet zlu ne trebalo, ako zatreba. Zovi, samo zovi…
Za bpz.ba piše Marko Tokić
Jugonacisti idu dalje. Fašizacija Hrvatske svakim danom sve više jača. Tako dvostruki predsjednik ovih dana zapjeva iz sveg glasa (o zloduhu koji mu se objavio), a onda riknu (ničim izazvan, kako bi rekla Tanja Torbarina) baš onako kako je naučio još od kurirskih dana: – U Zagrebu i okolo njega od ustaša ne vidi se neba. – Dobro je Stipa, dobro – viknu netko iz daljine, a ja ne znam tko, no brzo će se doznati. Na ovu Stipinu kajdu čuveni klavir majstor doktor (pardon, drug) Ivo samo se glasno nakašlja, a Milanović (sin Stipin) ubrza korak ne bi li dostigao Milanku. Ne čita čovjek vijesti da bi doznao što se događa ili što se dogodilo, jer je došlo vrijeme u kojem ih morate čitati kako bi doznali što će se događati.
Dvije su vijesti ovih dana zapravo ekskluziva: Mesić u Rusiji – Erdogan u Hrvatskoj.
Lički se medo budi iz zimskog sna i vraća u politiku iz koje ga živa nitko ne može otjerati i navlači, ovaj put, vlastito stvarno carsko ruho. Dijete je viknulo: – Car je gol! – i svima je bilo sve jasno u Andersenovoj bajci, no mi živimo stvarnost koja nije nimalo bajkovita pa se lički dedo objavi, gle čuda, ko medo (i to ruski). Tko bi rekao. Valjda će ovih dana na poziv ruskih jarana objaviti da čuvena australska epizoda prijevare nije uspjela (unatoč uspješnoj transakciji) kao ni dvostruko (trostruko) predsjednikovanje enkavedeove ispostave u Hrvatskoj. I sad će Stipe (kud će suza neg na oko) zamolit Putina (kao nekad Kadijevića) da s crvenom armijom dođe u Zagreb i uhiti Tuđmana.
Pardon, Erdogana.
Erdogan u Zagrebu. Zašto? I kakva je to poruka. Ne znam. Ali znam da je Ranka (gle dike i radosti naše) Ostojića to strašno uzrujalo, pa je u maliginoznoj viziji ugledao Sulejmana kojemu se svi klanjaju a kojem bi on Ranko (neđelje ti) rado naslikao (ono što Ranko naslikati zna – o čemu se šuti i ne priča, tako mi Poljuda).
Vučić na čelu. Pupovac angažirao sve (i svašta) i sve i svakoga tko je protiv Hrvatske. Svi u napad na radikalni islam i ustaše. Šef CIA-e izravno iz Saudijske Arabije u BiH. Je li došao zbog islamskih radikala ili zbog ruskih specijalaca? Nešto se dubinski pomjera. Kornjača koja nosi zemlju na leđima očito je nekamo krenula. Što će se dogoditi? Gdje će izbiti potres. Gdje je epicentar? I koje snage (mislim, potresa?), da nas mimoići ne će i više je nego izvjesno.
Četnici odavno pripravljaju put kralju i obnovu kraljevine. Englezi se raduju jer će Srbija ponovno biti na njihovoj strani. Šešelj se nudi Vučiću ako se odrekne Zapada i okrene majčici Rusiji on bi mu (ni više ni manje) bio ministar financija (da sredi državnu kasu, da ne kažem blagajnu). Kakvo se kolo igra i koji nas sve zapleti očekuju? Istodobno se britanska ministrica vanjskih poslova navodno opire daljnjem proširenju Eunije dok se istodobno priprema referendumski bijeg. Ili je referendum samo sredstvo za postizanje više udjela u raspodjeli dobiti ili je pak sve tek ulogu u velikoj igri bez granica i rasprodaji magle.
Ako je nova hrvatska vlast američko-židovsko-hrvatski projekt koji je zagovorom uspravnice Jadran-Baltik izrekao novu minimalnu zapadnu interesnu zonu kao zapadni minimum i pretpostavku mogućeg proširenja ulazimo li u zonu velikog sukoba ili smo tek svjedoci sitnih balkanskih trvenja i neostvarenih želja (šta zna želja šta je nemoguće). Obnova Jugoslavije, Velika Srbija, malo veća Srbija i malo veća Hrvatska, Bosna odavde do Afganistana sve je to još uvijek na stolu i sve se još uvijek podgrijava iz raznih centara moći. O tome postoje tek naznake… I šutnje.
Erdogan u Hrvatskoj. Zašto su neki ustali na zadnje noge kad su čuli vijest? Otkud Ranka (neđelje ti) da se odjednom protivi rasprodaji Hrvatske (nije ga smetalo kad su je neki kupovali) i otkud mu potreba da se tako grubo i nediplomatski, gotovo prostački, ruga dolasku stranog državnika? Zašto ga smeta Erdogan? I kakva je poruka njegova dolaska u Hrvatsku da je toliko pogodila Ranka? I kada ne zna čovjek mnogo o međunarodnoj politici naslućuje da nitko ne komentira ono u vanjskopolitičkim odnosima za što misli da ne će imati nikakva utjecaja na neke unutarnje političke odnose i planove.
Tko je na čijoj strani. I što se to kuha u dubini lonca? I možemo li kao narod (narodi) i država (i države) biti sigurni da nismo opet moneta za potkusurivanja i tko drži stranu običnog malog čovjeka umornog od historije? I njezinih predavača?
Nismo toliko daleko od rata koliko se čini. Ili je tjeskoba moja bezrazložna i opasnosti koje prijete preuveličane? Možda je sve ovo sam splet nesretnih gibanja kornjače ispod površine zemlje, a možda je tek strah onoga koji se i gušćerice boji.
U Hrvatskoj je sve super. Čak i bolje. Baš kao ovdje kod nas u BiH. Dok se mi pripremamo kako bi se pripremili, oni su već dugo na ispitu i nikako da se odluče uzeti vlast. Kad si vlast, ako si vlast – ili jesi ili nisi. A što ako te je vlasti strah? Most i Mostogradnja na (vječnom) ispitu, kojem će se prikloniti carstvu.
Nakon 555 dana. Šator odlazi u povijest. 100% za Hrvatsku i nadalje je poziv – sve ostalo je… (ako vas nije strah upišite sami).
