Ljudi oprez! Istina – gotov je, ali pazite da ga ne sretnete na ulici. Kada prestane galamiti, mogao bi vas ugristi! Još uvijek mu nisu navukli žutu košulju, niti stavili lisice. Dolazi vlast koja će, za razliku od njega – poštivati proceduru, a u ovom političkom vakuumu moglo bi biti nedužnih žrtava… Zato bi možda najbolje bilo da se oglasi Meteoalarm i izda crveno upozorenje: „Građanke i građani Zagreba sklonite se, ‘Ludi Zoka’ napušta Banske dvore! Ovo upozorenje vrijedi i za Rijeku…“
Na izjave Zorana Milanovića više se uopće ne treba obazirati. Čak su i pristojni SDP-ovci shvatili da im lik svojim luzerskim lupetanjem naprosto šteti. Od „kriminalaca“ i „neofašista“ je izgubio sve dosadašnje izbore – dva puta europske, više puta lokalne, već jednom parlamentarne… Pobijedio je tek Jacu Kosor, ali to bi tada pošlo za rukom čak i Miki i Gibi da su vodili SDP. Sada je Partiju uvjerio da radikalnom retorikom, spletkama, zlouporabom medija i represivnog aparata može spasiti SDP. Ali, Karamarko ga je prvo pobijedio, a onda i nadmudrio. Utakmica je dobivena u napetoj završnici, nakon produžetaka i na penale – što je za pobjednike još i slađe, a poražene strašno boli! I onda je Partija odlučila primjeniti onu „proustašku“ – „Na ljutu ranu – ljutu travu!“ Milanović je prvo po turu dobio od gospodina Josipa Leke. Htio ga je uvaliti da se kandidira za predsjednika Hrvatskog državnog sabora – i izgubi, ali stari lukavac Leko nije se dao nasamariti i otišao je korak dalje: ludilo napokon mora stati! Onda je krenulo: Baldasar, sad će i Komadina, Picula, Rajko Ostojić, tu je i Holy pa Kolarićka… U pričuvi vreba Linić, a kad na Milanovića zadnji udari Bernardić – bit će jasno da je skroz gotov – jer mladi partijski birokratčić uvijek igra na sigurno… No, to je ipak unutarnja stvar SDP-a. Kad Partija krene sjeći glave svojima, opakiji su nego ISIL i to je puno gore nego kad obračunavaju s političkim neprijateljima..
A Milanovićevi neprijatelji su „neofašisti“, „kriminalci“, „Mostovci“, ali i bijeli miševi, svemirci, sjene slučajnih prolaznika i naravno – psihijatri. Kada vidi bijelu kutu Zoka još više poludi. Dobro, ima u tom ludilu i ponešto ideologije. Jer, upravo su Tito i njegovi sve Hrvate nazivali „ustašama“, sve disidente „kriminalcima“, a sve hrvatske političke emigrante „teroristima“. Za Milanovića je valjda i Čičak „ustaša“, kao što je bio i za Tita. A Banac je „opasan terorist“… Od „Ludog Zoke“ još samo čekamo da kaže kako će „Sava prije poteći prema Zapadu nego što će Hrvati imati svoju (slučajnu) državu…“ I Slobodan Milošević je HDZ-ovu vlast 1990. godine nazivao „kriminalnom“ i „proustaškom“. Milanovića bi stvarno bilo glupo politički uspoređivati s Miloševićem, ali one druga usporedba – možda ipak stoji. Srbi, naime, tvrde da je Slobo bio lud.
Ono što uistinu zabrinjava nije više Milanović. On je od jučer i definitivno prošlost. Zabrinjavaju ostaci njegove zaista kriminalne hobotnice – u medijima i državnom aparatu – naročito represivnom. A tu ima luđaka još i većih od njega. Dovoljno je pogledati izvještaje nekih unezvjerenih novinarki s HRT-a, čiji prijatelji upravo strepe zbog svojih lažnih diploma, a one same – imaju otvorene račune u ljekarnama, gdje zadnjih dana uzimaju na šake raznih šarenih tabletica za smirenje. Postoje i druge TV kuće kojima SDP već neko vrijeme tolerira milijunske dugove prema državi, a zauzrvat oni blate i dalje: Karamarka, HDZ, Predsjednicu… Televiziji na kojoj je Milanović danas lupetao – njegovi su ljudi obećali nacionalnu TV koncesiju. Slično, kao što je jedna druga televizija koncesiju već dobila od SDP-a. I normalno – sad su uzrujani i ugroženi pa daju prostor Milanoviću koji bespomoćno cvili.
Ma, pogledajte samo na što sliče ti Milanovićevi medijski „revolucionari“… Jedan kolega, istinski novinarski gigant iz jedne nacionalne TV kuće, mrtav hladan mi je opisao prosječnog Milanovićevog medijskog aktivistu: spava do podne, tušira se jednom tjedno, ima po nekoliko lažnih profila na fejsu, u pauzama pedofilskog vrebanja na društvenim mrežama – hvali „Ludog Zoku“, a ponekad i Ostoju Rankovića. Naravno, konzultira se na dnevnoj bazi s Danicom Spasović i pljucka bezuspješno po Karamarku i ljudima oko njega… Prosjek godina takvih „frajera“ je trideset i nešto, još uvijek žive s mamom i tatom i boje se – ne samo da im razotkrijemo stvarna imena – nego da im tata s remenom ne uđe u sobu i otkrije neprimjeren sadržaj na internetu. Izuzetak su tek Butković i Babić. Njih dvojica se odavno ne voze tramvajem, a naučili su i kako maznuti lovicu – pa su si čak instalirali i tuševe u kupaone! Ali uskoro se ni oni neće prati – jer neće moći platiti račune – s obzirom da moraju državi vratiti pare, a nema više Milanovića i Ostoje da ih „pokrivaju“…
Uz „Ludog Zoku“ ostalo je i ponešto bivših ministara. Jedan – koji boji brkove i bradu u mahagonij (zato jer nema kose) obrušio se među prvima na novog hrvatskog mandatara, gospodina Tihomira Oreškovića. A lik obojene brade nikada u životu nije baš ništa korisno radio. Cijeli je život na proračunskoj sisi. I u Vladi je bio beskoristan. Toliko nesposoban da čak niti mito nije znao sam uzeti – pa je to prepustio rođaku svoje žene. Drugi nesposobnjaković nije uzeo mito (barem to još ne znamo) nego prezime svoje žene. To nije sporno, to je za neke moderno, ali volio bih tog zagorskog nepismenog kmeta priupitati: Koliko si ti Ni-Hajdašu – Ni-Dončiću, u svome životu isplatio plaća?! Jesi li izvan politike zaradio makar i jednu kunu?! I takvi sada prozivaju jednog Oreškovića! Managera svjetske klase koji dobro zna što znači kada svakog 1. u mjesecu treba ispuniti obveze prema državi i radnicima. Čovjeka koji je za kompanije u kojima je radio, zarađivao milijune i koji se odrekao fantastičnih primanja da bi iz čistog izazova i patriotizma pokušao pomoći razorenoj Hrvatskoj – koju je njegov prethodnik nazvao „slučajnom državom“, slušajući pune četiri godine isključivo tepanja vlastitih uhljeba… A oni su prvi puta u životu sjeli u dobar auto tek kada su postali ministri! Od Mahagonij Marasa i Siniše Ni-Hajdaš – Ni-Dončića gori su tek možda oni bivši ministri koji su se prije dolaska u Milanovićevu Vladu „okušali“ u gospodarstvu. Na primjer: Tihomir Jakovina. On je nadaleko poznat po svojim gospodarskim „podvizima“ i gospodin Orešković je sigurno „posramljen“ kada vidi takvu mangu! Ili recimo – Ante Kotromanović: u kojoj je god firmi bio – propala je i ostala dužna milijune! Sjajna referenca za odlazak u Ameriku. Baš me zanima treba li on američkom odvjetničkom uredu zato što je vrhunski obrazovan, zato što je „uspješno“ vodio firme i zato što je šekspirovski pismen ili možda zbog nekih drugih stvari – koje je činio kao ministar pa sada mora bježati preko bare…
Gospodin Orešković Milanoviću i njegovima naprosto ne može smetati zbog reputacije bussinesmana – to je neuvjerljivo. Pa se moramo zapitati: zašto im zaista smeta?! Zato jer je Hrvat! Ili, kako bi Milanović rekao „ustaša“. Dovoljno je pogledati što o Tihomiru Oreškoviću pišu portali u Srbiji. Pri tome ističem da ga nisu zamijenili s hrvatskim časnikom istoga imena i prezimena. Sa srbijanskim medijima i njihovim motivima ne bih ulazio u polemike, al’ stvarno je zanimljivo da Milanovićevo mišljenje nije puno drukčije od beogradskog. Tihomira Oreškovića naprosto mrzi i zato što dolazi iz dijaspore. Zato jer će se posve sigurno pokazati sposobnijim od njega. Ne mislim pri tome da će nam teći med i mlijeko, ali kako bi rekao Gjenero – sve je bolje od „ludog rimskog cara“! Milanoviću smeta i to što Orešković bolje govori engleski od njega. Nema više prenemaganja i ispraznih briselskih frazetina, nema više ni uvreda – barem ne od premijera. Sjetio sam se sada i ljudi iz Gunje. Medijski paževi koji ovih dana bijesne zbog Zokinog životnog neuspjeha, a nikada ga nisu pitali: pa čovječe, obećao si sirotinji da će Božić provesti u svojim domovima! I nije te sram što si ih tako bezočno slagao?! Što su još uvijek u kontejnerima… Siguran sam da se Tihomiru Oreškoviću u tvrtkama u kojima je do sada radio, nikada nije dogodilo da ljudima obeća božićnice, a da ih ne isplati!
I sada – ono najvažnije: Tihomir Orešković naprosto nije pripadnik komunističke „zlatne mladeži“ predodređene da vlada „socijalističkom“ Hrvatskom. I zato smeta Zoranu Milanoviću! Nije jedan od njih… Zato je Milanoviću smetao i Tomislav Karamarko. Sin hrvatskog vojnika koji je prošao Križni put nije smio kao premijer u Banske dvore! Ali je zato zajedno s Karamarkom, ušao jedan drugi – čovjek koji je osim gospodarskog znanja, u Kanadi među našim Hrvatima, naučio i ono najvažnije – kako se ljubi Domovina. I to Milanoviću najviše smeta. bpz.ba
