BRIJEG
Gledam Tauber
mutni nabujali
Gluhi, kao što mu
i samo ime kaže
Gluh,
minusima okovan
A,
ožujak je….
Gluho, a zvonko
žubori raskošnim koritom
Odvažno udarajući
o drevne utvrde biskupije
Gluhe biskupije
grada čije ime u prijevodu nosi
Gledam i
lijepo je….
Ali kao
da ne vidim….
Vidim
posve drugo
Na tisuću
kilometara udaljeno
Vidim srcem
i dušom
Vidim na daljinu
iz tuđine
Jasno i
srcem punim
Dušom
ustreptalom
Vidim
Brijeg
Moj rodni
i jedini
Zasjelo sunce
i ne mrda
Zrači ljubavlju
i radošću
Užarilo
kamen hercegovački
Lomi svoje zrake na
ponosnoj i bistroj Lištici….
A,
ožujak je….
(Mila Stanković)
Tauberbischofsheim, 7. ožujka 2024
