VOLJENI GRADE
Voljeni grade, slavljen od davnina
Nosiš ime kralja Tomislava
Pobjedniče svih nevolja
Grade junaka i hajduka, svetaca i pjesnika i putnika.
Grad raseljenih sinova,
Doći ćemo tebi
U tvoje živopisne, čarobne krajolike.
Mnoge je odnijela bura neimaštine
U nepoznato i neizvjesnost
“Na mostu dobili, na ćupriji izgubili”
Vraća nas ljubav prema tebi,
rodnom kraju, i zavičaju.
Naći ćeš me u prvoj zaoranoj brazdi
U šupljini kamena krajputaša,
Simbolu postojanja i trajanja
Naslonjen sam na bokove Orlokuka
I u zraci sam sunca.
Oblak sam na nebu
Tih, proziran, boje mlijeka
Plovim svijetom da do tebe doplovim
Jer me ti uvijek čekaš.
Napajam žedne stihom
Kišnica sam, što niz ulicu teče.
Ubrat ćes me u zreloj trešnji
U prančioku stare pojate
Ruke sam sklopio i “Oče naš” molim …
Ovdje sam sam, bez prijatelja i brata.
Volim sve, što je od tebe
Naše ljude, provinciju
Vraćam ti se, ne samo u stihovima
Kad bura otpuše nepravde
I kad se podignu guste magle
Kad proljeće zaznježi peludom livade
Suhe grane, oblačim u cvijetne bluze.
Ti čuvaš tragove moga roda
U pjesmi, molitvi, u nošnji, folkloru
U crkvama…
Uklesano ti je ime u kamenu
Ma gdje bili i za sva vremena
Ti si nam u srcu i znamenu
Kad, tad,
Srce će nas odvesti tvome kršu,
Tvome kamenu.
Tebe ja dišem,
Tebe ja pišem,
Za tebe živim,
Za tebe mrijem,
O tebi lijepo snijem
Najljepši si na svijetu
Slavni, moj TOMISLAVGRADE!
Milan Bojkić, Basel, travanj 2020.
Foto: Arhiv
